Špinat: koje su vrste i sorte i što je to zapravo za biljka

Ukratko: Špinat (Spinacia oleracea) jednogodišnje je lisnato povrće iz porodice štirovki, kod kojeg muški i ženski cvjetovi rastu na odvojenim biljkama. Sije se rano u proljeće ili u jesen u propusno, humusno tlo na sjenovitije ili polusjenovito mjesto, a vrućina ga brzo tjera u cvat. Usprkos glasu nije nimalo izvanredno bogat željezom.

Uzgoj špinata u vrtu i u sandučiću svladat će i početnik, glavne upute pronaći ćete u članku Kako uzgajati špinat. Ovdje ćemo pobliže pogledati što je špinat zapravo za biljku, koje su sorte dostupne i što je o njemu istina, a što samo glas.

Što je špinat za biljku

Špinat vjerojatno potječe iz jugozapadne Azije, po svemu sudeći s područja današnjeg Irana, a u Europu je stigao preko Španjolske oko 1100. godine. Pripada porodici štirovki (ranije je bio uvršten u porodicu loboda, danas su obje porodice objedinjene). Riječ je o jednogodišnjoj zeljastoj biljci, a zanimljivost je da je dvodomna: na jednoj biljci rastu samo muški, na drugoj samo ženski sitni cvjetovi koje oprašuje vjetar. U uobičajenom uzgoju to nećete primijetiti, pokazat će se tek pri uzgoju za sjeme.

Špinat je izrazito otporan na hladnoću i biljka je dugog dana, vrućina i dugi ljetni dani brzo ga tjeraju u cvat, zato je pogodan uglavnom za proljetni i jesenski uzgoj, a ne za vrhunac ljeta.

Vrste i sorte špinata

U ponudi ćete naći desetke sorti koje se razlikuju uglavnom po vremenu sjetve, otpornosti na plamenjaču špinata i sposobnosti prezimljavanja.

Sjemenke možete naći primjerice kao Špinat Winterriesen, Špinat Matador ili Špinat Monores. Pod nazivom jagodasti špinat prodaje se uz to posve druga vrsta, loboda/štir s jestivim crvenim plodovima koji podsjećaju na jagode, s običnim špinatom dijeli samo srodnost u porodici i slične listove, botanički je riječ o drugom rodu.

Rok sjetve i uzgoj

Sijte izravno na gredicu rano u proljeće, čim vrijeme dopusti, obično u ožujku ili travnju, ili u jesen krajem ljeta za jesensku berbu, odnosno u sorti za prezimljavanje za berbu rano u proljeće. Sjemenke se polažu plitko, u redove razmaknute oko 25–30 cm, a nakon nicanja mlade se biljke prorjeđuju kako bi imale dovoljno prostora.

Budući da špinat ne podnosi baš dobro presađivanje i ima osjetljiv korijenov sustav, uvijek se sije izravno na mjesto uzgoja, a ne kao prethodno uzgojen presadnica. Za neprekidnu berbu tijekom cijele sezone isplati se sijati postupno, u manjim obrocima svaka dva do tri tjedna, umjesto jedne velike količine odjednom koja bi sazrela i otišla u cvat gotovo istodobno.

Stanište, tlo i zalijevanje

Špinatu odgovara propusno, humusno tlo i polusjenovito do sjenovito mjesto, na punom suncu i u vrućini brzo ide u cvat, a listovi gorče. Zalijevajte redovito, suša dodatno ubrzava odlazak u cvat.

Gnojite radije umjereno i oprezno, višak dušika doduše potiče bujan rast listova, ali špinat pripada povrću koje može nakupljati više nitrata i nitrita od drugih vrsta, a njihov prekomjeran unos nije poželjan. Zreli kompost unesen u gredicu stoga špinatu odgovara bolje od svježe i obilno pognojenog tla.

Bolesti i štetnici

Najvažnija je bolest plamenjača špinata, protiv koje su uzgojene otporne sorte poput Previe ili Carambole. Pomaže i dovoljan razmak između biljaka radi strujanja zraka te zalijevanje uz korijen, a ne po listovima. Gljivična bolest najviše se širi u vlažnom i gustom sklopu, redovito prorjeđivanje nikle biljaka stoga je korisno ne samo zbog prostora za rast listova nego i kao prevencija.

Berba i sastav

Listove berite redovito, čim dosegnu prikladnu veličinu, obično 6 do 8 tjedana od sjetve. Svježi špinat opisuju i članci Svježi špinat iz vrta i Špinat s gredice.

Listovi sadrže oko 90 % vode, a među sastojcima su vitamini i minerali, uključujući vitamin A, folnu kiselinu, kalij i kalcij. Raširen glas o iznimno visokom sadržaju željeza, međutim, prema novijim analizama ne odgovara stvarnosti, špinat u tom pogledu nije ništa izvanredniji od niza drugog lisnatog povrća, primjerice blitve ili kelja. Glas o izvanrednom sadržaju željeza u špinatu ipak ostaje snažno ukorijenjen u općoj svijesti, među ostalim i zahvaljujući crtanom liku mornara Popaja, koji bi nakon jedenja špinata uvijek dobio nadljudsku snagu.

Špinat sadrži i oksalate (soli oksalne kiseline), koji mogu ograničavati upijanje kalcija i željeza iz crijeva, kuhanjem se njihova količina u listovima smanjuje. Bogat je i vitaminom K, koji ima ulogu u zgrušavanju krvi, osobe koje uzimaju lijekove za razrjeđivanje krvi stoga bi njegov unos trebale držati ujednačenim i razmotriti ga s liječnikom, a ne ga odjednom znatno mijenjati.

Česta pitanja

Koje su vrste i sorte špinata?

Sorte se dijele uglavnom prema vremenu sjetve (proljetne, jesenske, za prezimljavanje) i otpornosti na plamenjaču špinata, primjeri su Previa F1, Winter Riesen, Monores ili Matador.

Što je špinat za biljku?

Jednogodišnje lisnato povrće iz porodice štirovki, dvodomno, dakle s muškim i ženskim biljkama zasebno, podrijetlom iz jugozapadne Azije.

Kada se sije špinat?

Rano u proljeće, čim vrijeme uopće dopusti, ili u jesen krajem ljeta, odnosno u sorti za prezimljavanje za berbu rano u proljeće.

Ima li špinat doista puno željeza?

Ne toliko koliko se tradicionalno prenosi. Sadržaj željeza u špinatu nije izvanredno viši nego u mnogom drugom povrću, riječ je o raširenom, ali netočnom i dugo ponavljanom mitu.

Zašto špinat brzo ide u cvat?

Biljka je dugog dana i voli hladnoću, vrućina i dugi ljetni dani brzo ga potaknu da razvije cvjetnu stabljiku umjesto daljnjeg rasta listova.

Je li jagodasti špinat isto što i obični špinat?

Ne, riječ je o posve drugom rodu iz iste porodice s jestivim crvenim plodovima, a listovi samo okusom i izgledom podsjećaju na obični špinat.

Izvori

• Wikipedia: Špinat – porodica, podrijetlo i hranjive vrijednosti
• Wikipedia: Spinach – dvodomnost, mit o željezu i sadržaj oksalata

Ažurirano: 10. 10. 2026.