Celer gomoljasti Maxim

Apium graveolens var. Rapaceum

Celer potječe iz Sredozemlja. Uzgaja se u tri forme - korijenski celer za zadebljan korijen, stabljikasti celer za zdebljane lisne peteljke ili kao lisna forma za bujnu lisnu rozetu.

Dvogodiša biljka potječe iz porodice Apiaceae. Plodovi, kao i cijela biljka, sadrže mnogo aromatičnih tvari. Celer je izvor vitamina, posebno vitamina C (lisna forma sadrži čak 10× više vitamina C nego korijena), zatim B1, B2 i cijeli niz mineralnih tvari. Snažan miris i okus daju mu eterična ulja, zahvaljujući kojima ima i značajna ljekovita svojstva. Djeluje diuretički i antibakterijski.

U kuhinji se koristi za hladna i topla jela, odgovara za salate i juhe. Mnogim ljudima njegove silice smetaju i uzrokuju alergije - zakonodavstvo ga stoga navodi kao alergenu biljku.

Stabljikasti celer konzumiramo sirovo, u salatama ili ga možemo grickati uz meso. Najviše našem tijelu daje u obliku soka za doručak. Lisni celer se koristi za pripremu salata, peteljke se konzumiraju kuhane i cijeđe se iz njega sirovi sok.

Kako uzgajati Celer

• Celer voli sunčana mjesta, dok loše raste u sjeni, tada nije aromatičan i lakše može biti napadnut gljivičnim bolestima. Tijekom cijelog razdoblja rasta treba dovoljno zalijevanja. Važno je zalijevanje pri presađivanju i u drugoj polovici vegetacije tijekom razvoja korijena. Korijenski celer je potrebno redovito okopavati.

• Dugo vegetacijsko razdoblje može se skratiti preduzgojem. Sadnice se ne moraju uzgajati u grijanoj prostoriji. Za preduzgoj do vremena presađivanja prikladan je staklenik ili zimski vrt. Veljačno ili ožujsko sijanje vrijedi za korijenski, lisni i stabljikasti celer. Celer ne presađujemo ranije od sredine svibnja na krajnje mjesto.

  Korijenski celer zahtijeva preduzgoj sadnica pod staklom. Idealno vrijeme za presađivanje je početak svibnja, najkasnije sredina lipnja.

  Kod stabljikastog celera sjeme sijemo u staklenik ili rasadnik. Presađivanje se obavlja u svibnju na gredicu, na razmak 30×30 cm. Tijekom rasta peteljke zagrtamo zemljom kako bi izbijelile.

  Lisni celer sijemo u veljači u staklenik ili rasadnik i presađujemo u svibnju.

  Sjeme klija dva do tri tjedna pri temperaturi između petnaest i dvadeset stupnjeva.

• Zahtjevan je na hranjive tvari i sadržaj vapna u tlu. Zahtijeva glinasta, humozna tla. Lisni i stabljikasti trebaju više glinasto-pjeskovita tla. Optimalni pH je 6,5 – 7,5.

• Tijekom vegetacije prihranjujemo višekomponentnim gnojivom. Gnojivo za korijenasto povrće je prikladno.

• Od štetočina celer napada prvenstveno mrkvina muha, celerova muharica. Celer tretiramo preparatima Basudin (mrkvina muha) i Sumithion Super (muharica).

  Septorijska pjegavost celera javlja se na lisnim plohama celera, gdje nastaju male sivosmeđe mrlje sa žutim rubom i velikim brojem vrlo sitnih crnih točaka. Sredine mrlja kasnije posmeđe i zasuše se.

  Krastavost celerovih korijena su smeđe mrlje koje se povećavaju. Napadnuto tkivo, plutovaće i puca. Slijedi truleži razgradnja korijena. Bolesti preduprijeđujemo tako da na istom zemljištu celer ne uzgajamo najmanje 3 godine. Djelomična zaštita je uporaba boraksa u dozi oko 20g na 10m2.

  Pjegavost celerovih listova javlja se na starijim listovima pojavljuju se žućkaste, kasnije žutosmeđe mrlje. Listovi se suše i odumiru. Provodimo preventivnu zaštitu Kuprikolom.

• Manji korijeni celera mogu se brati u srpnju. Listove celera beremo probiranjem, kako bi ostala dovoljna lisna površina.

  Lisni celer se počinje brati postupno od srpnja i tek krajem rujna provodimo jednokratnu berbu.