Paprika za plastenik Demetra F1

Capsicum annum - Dementra F1

Višegodišnja biljka podrijetlom iz Meksika. U kulturi se uzgaja kao jednogodišnja i može doseći visinu od 0,5–1,5 m. Ima naizmjenično postavljene kopljaste listove. Cvjetovi su bijeli peteročlani. Plod je mahuna, čija je prirodna boja crvena. Uzgaja se tri tisuće sorti paprike, sladkih i ljutih. Za ljutinu je zaslužan alkaloid kapsaicin. Najprije se uzgajala kao ukrasna biljka. Njezina uporaba kao začina, odnosno povrća, došla je tek kasnije. Danas se koriste prvenstveno dvije vrste paprike. Prva je obična paprika (Capsicum annuum). Druga paprika koja se obilno koristi za proizvodnju začina su sorte vrste Capsicum frutescens, označene kao chilli. Općenito se paprike dijele u šest grupa na: kopljaste paprike (mađarski tip), kvadratične paprike, jabučaste paprike, kapije, volovske i ovnujske rogove te začinske odnosno chilli.

Paprike sadrže mnogo kalija, fosfora i natrija te su među ostalim značajan izvor vitamina C, U i karotena. Povrćne sorte koriste se svježe, u salatama ili u hladnoj i toploj kuhinji. Začinske su pak izvrsna pikantna začina! Paprike imaju široku primjenu, mogu se toplinski obrađivati, jesti hladno, prikladne su za pripremu salata, azijskih jela ili za ukiseljavanje. Odličan su dodatak u dijetama.

Kako uzgajati paprike

• Zahtijeva toplo sunčano, zaštićeno mjesto. Optimalni raspon temperatura tijekom vegetacije je 18–23°C. Temperature ispod 14 i iznad 30°C su ekstremne i paprikama ne odgovaraju. Paprike sadimo po 2 jedna pored druge. Paprike je preporučljivo postupno podvezivati. Idealno je pričvršćivanje biljke uz vodećeg štapa kako u donjem dijelu biljke, tako i u gornjem dijelu. Važno je redovito zalijevanje i čupanje korova oko biljaka. Ni u kom slučaju zalijevanje i prskanje ne provodimo na izravnom suncu, jer bismo ih opalili. U plastenjaku ili stakleniku paprike će izrasti također mnogo brže, prije svega zahvaljujući temperaturi i vlažnosti. Paprike redovito kontroliramo, jesu li napadnute štetnicima ili se pokazuju znakovi fizioloških ili gljivičnih bolesti.

• Paprike sijemo od siječnja najkasnije do kraja ožujka. Kako bismo olakšali sjetvu, možemo ih saditi u tresetne jiffyje. Ako biramo sadnju u supstrat, trebao bi sadržavati perlit pomiješan u prikladnom omjeru s hranljivom zemljom. Možemo dakle koristiti specijalni supstrat za sjetvu koji pomiješamo s perlitom ili pijeskom. Sjemenke sadimo cca 1 cm duboko. Posađene sjemenke tretiramo Previcurom, time osiguravamo zaštitu od polijeganja klijanaca. Temperatura bi se morala kretati oko 25 stupnjeva Celzijusa. Vlažnost zraka se za ispravan rast sadnica ne bi smjela mijenjati. Klice trebaju mnogo svjetlosti, kako se ne bi izdužile. Kada na malim biljkama niknu barem dva listica, vrijeme je da ih presadimo u lonac. Biljke s korijenovom grudvicom presađujemo na stalno mjesto u razmaku 60–70 cm x 25–40 cm.

• Paprike zahtijevaju humozno, hranjivo tlo s dovoljno dostupne vode u tlu i pH u rasponu 6,5–7,5.

• Osnovno gnojidba je ugraditi u tlo, gdje ćemo saditi paprike, zrelo kravlje gnojivo, odnosno kompost. Ovo gnojenje provodimo u jesen. U jesen ujedno površinu vapnimo dozom cca 3,6 kg/m2 mljevenog vapnenca ili 2 kg/m2 ovisno o tlu na lokalitetu. Prije sadnje preporučljivo je ugraditi u tlo 50 – 70 g/m2 NPK gnojiva s većim udjelom dušika. Tijekom vegetacije prignojujemo vodotopivim NPK gnojidbom - Cererit, Kristalon. Važno je da vodotopivo gnojivo ujedno sadrži mikroelemente! Gnojivo primjenjujemo svakih 14 dana.

• Paprike bivaju napadnute sisajućim štetnicima kao što su lisne uši, štitaste uši ili grinje. Za zaštitu možemo koristiti preparat Mospilan, Decis Mega ili preparat Symfonie od Natura.

  Pri velikoj vlažnosti zraka plodovi mogu biti napadnuti pljesni i gljivama. Najpoznatije gljivične bolesti su siva i bijela trulež. Zaštita protiv ovih gljivičnih bolesti je prikladan preparat Ortiva.

  Opasna je bakterijska pjegavost biljaka paprike. Nekrotični plodovi zahvaćeni ovom pjegavošću uglavnom pucaju i uništeni su. Raznobojne mrlje posebno na plodovima uzrokuje bakterijska bolest zvana bronzavost. Pri ovim napadima biljaka najbolji način je njihova likvidacija.

  Nedostatak kalcija u tlu, nepravilno zalijevanje ili prisutnost kalija u tlu uzrokuje fiziološke poremećaje. Ovi nedostaci mogu se očitovati poremećajima plodova, listova, cvjetova, koji često bivaju zamijeneni za gljivične bolesti. U slučaju da su biljke napadnute nekrozom, održavamo ravnomjerno zalijevanje, dostatnu prehranu i tretiramo ih na primjer učinkovitim kalcij kloridom ili specijalnim folijarnim gnojidbom.

• Paprike uzgajane za zelene plodove beremo već polovinom srpnja. Plodove crvene ili žute beremo tek krajem kolovoza i u rujnu. Začinske papričice (chilli) beremo u jesen, ako su uzgajane vani ili u stakleniku.