Paprika Zlata

Capsicum annum - Zlata

Višegodišnja biljka podrijetlom iz Meksika. U kulturi se uzgaja kao jednogodišnja i može narasti do visine 0,5–1,5 m. Ima naizmjenično postavljene kopljaste listove. Cvjetovi su bijeli peterodijelni. Plod je mahuna, čija je prirodna boja crvena. Uzgaja se tri tisuće sorti paprika, slatkih i ljutih. Za ljutinu je zaslužan alkaloid kapsaicin. Najprije se uzgajala kao ukrasna biljka. Njezina uporaba kao začina, odnosno kao povrća, došla je tek kasnije. Danas se koriste prvenstveno dvije vrste paprike. Prva je obična paprika (Capsicum annuum). Druga paprika obilno korištena za proizvodnju začina su sorte vrste Capsicum frutescens, označene kao chilli. Općenito se paprike dijele u šest grupa na: iglaste paprike (mađarski tip), kvadratične paprike, jabučaste paprike, kapije, volovski i ovnujski rogovi te začinske ili chilli.

Paprike sadrže mnogo kalija, fosfora i natrija te su osim drugih značajan izvor vitamina C, U i karotena. Povrćarske sorte koriste se svježe, u salate ili u hladnoj i toploj kuhinji. Začinske su opet izvrsnim pikantnim začinom! Paprike imaju široku primjenu, mogu se termički obraditi, jesti hladne, pogodne su za pripremu salata, azijskih jela ili za ukiseljavanje. Izvrsni su dodatak pri dijetama.

Kako uzgajati paprike

• Zahtijeva toplo sunčano, zaštićeno stanište. Optimalni raspon temperatura tijekom vegetacije je 18–23°C. Temperature ispod 14 i iznad 30°C su ekstremne i ne odgovaraju paprikama. Paprike sadimo po 2 jedna pored druge. Paprike je poželjno kontinuirano podvezivati. Idealno je pričvršćivanje biljke uz vodilicu kako kod donjeg dijela biljke, tako i kod gornjeg dijela. Važno je redovito zalijevanje i čupanje korova oko biljaka. Ni u kojem slučaju zalijevanje i prskanje ne provodimo pri izravnom suncu, jer bismo ih spalili. U folijniku ili stakleniku paprike će narasti također mnogo brže, uglavnom zahvaljujući temperaturi i vlazi. Paprike redovito kontroliramo jesu li napadnute štetnicima ili se pojavljuju znakovi fizioloških ili gljivičnih bolesti.

• Paprike sijemo od siječnja najkasnije do kraja ožujka. Kako bismo si sijanje olakšali, možemo ih saditi u tresetne jiffyje. Ako biramo sadnju u supstrat, trebao bi sadržavati perlit pomiješan u prikladnom omjeru sa zemljom bogatom hranjivim tvarima. Možemo dakle koristiti specijalni supstrat za sijanje koji pomiješamo s perlitom ili pijeskom. Sjeme sadimo otprilike 1 cm duboko. Zasađeno sjeme tretiramo Previcurom, čime osiguravamo zaštitu od polijeganja klijanaca. Temperatura bi se morala kretati oko 25 stupnjeva Celzija. Vlažnost zraka ne bi se smjela mijenjati za pravilan rast sadnica. Klijanecima treba puno svjetla kako se ne bi izdužili. Kada na malim biljkama niknu barem dva lišća, vrijeme je za presađivanje u lonac. Biljke s korijenovim balom pikiranje na stalno mjesto u razmak 60–70 cm x 25–40 cm.

• Paprike zahtijevaju humusno, hranjivo tlo s dovoljno dostupne vode u tlu i pH u rasponu 6,5–7,5.

• Osnovno gnojidba je unijeti u tlo, gdje ćemo saditi paprike, zreli kravlji gnoj ili eventualno kompost. Ovo gnojenje provodimo u jesen. U jesen istovremeno površinu vapnimo dozom oko 3,6 kg/m2 mljevenog vapnenca ili 2 kg/m2 ovisno o tlu na staništu. Prije sadnje poželjno je unijeti u tlo 50–70 g/m2 NPK gnojiva s većim udjelom dušika. Tijekom vegetacije prignojujemo vodotopivim NPK gnojidbom - Cererit, Kristalon. Važno je da vodotopivo gnojivo istovremeno sadrži mikroelemente! Gnojivo primjenjujemo svakih 14 dana.

• Paprike bivaju napadnute sisajućim štetnicima kao što su lisne uši, štitaste uši ili grinje. Za zaštitu možemo koristiti preparat Mospilan, Decis Mega ili preparat Symfonie od Nature.

  Pri velikoj vlažnosti zraka mogu biti napadnuti plodovi plijesnima i gljivicama. Najpoznatije gljivične bolesti su siva i bijela trulež. Zaštita protiv ovih gljivičnih bolesti je prikladan preparat Ortiva.

  Opasna je bakterijska pjegavost biljaka paprike. Nekrotični plodovi zahvaćeni ovom pjegavošću većinom pucaju i uništeni su. Raznobojne mrlje posebno na plodovima uzrokuje bakterijska bolest zvana bronzavost. Pri ovim napadima biljaka najbolji način je njihova likvidacija.

  Nedostatak kalcija u tlu, nepravilno zalijevanje ili prisutnost kalija u tlu uzrokuje fiziološke poremećaje. Ti nedostaci mogu se očitovati poremećajima plodova, listova, cvjetova, koji često bivaju zamijeneni za gljivične oboljenje. U slučaju da su biljke napadnute nekrozom, održavamo ravnomjerno zalijevanje, dostatnu prehranu i tretiramo ih na primjer učinkovitim kalcijevim kloridom ili specijalnim folijarnim gnojidbom.

• Paprike uzgajane za zelene plodove beremo već sredinom srpnja. Plodove crvene ili žute beremo tek krajem kolovoza i u rujnu. Začinske paprike (chilli) beremo u jesen, ako su uzgajane vani ili u stakleniku.