Paprika Yolo Wonder

Capsicum annum - Yolo Wonder

Višegodišnja biljka podrijetlom iz Meksika. U kulturi se uzgaja kao jednogodišnja i može narasti do visine 0,5–1,5 m. Ima naizmjenično postavljene kopljaste listove. Cvjetovi su bijeli petočlani. Plod je mahuna čija je prirodna boja crvena. Uzgaja se tri tisuće sorti paprika, slatkih i ljutih. Za ljutinu je zaslužan alkaloid kapsaicin. Najprije se uzgajala kao ukrasna biljka. Njezina upotreba kao začina, odnosno kao povrća, došla je tek kasnije. Danas se koriste uglavnom dvije vrste paprike. Prva je obična paprika (Capsicum annuum). Druga paprika obilno korištena za proizvodnju začina su sorte vrste Capsicum frutescens, označene kao chilli. Općenito se paprike dijele u šest skupina na: šiljaste paprike (mađarski tip), kvadratne paprike, jabučaste paprike, kapije, volski i ovnujski rogovi te začinske ili chilli.

Paprike sadrže mnogo kalija, fosfora i natrija te su između ostaloga značajan izvor vitamina C, U i karotena. Povrćne sorte se koriste svježe, u salatama ili u hladnoj i toploj kuhinji. Začinske su opet izvrsna pikantna začina! Paprike imaju široku primjenu, mogu se toplinski obrađivati, jesti hladne, pogodne su za pripremu salata, azijskih jela ili za ukiseljavanje. Odličan su dodatak pri dijetama.

Kako uzgajati paprike

• Zahtijeva toplo sunčano, zaštićeno stanište. Optimalan raspon temperatura tijekom vegetacije je 18–23°C. Temperature ispod 14 i iznad 30°C su ekstremne i ne odgovaraju paprikama. Paprike sadimo po 2 jedna do druge. Paprike je preporučljivo kontinuirano podvezivati. Idealno je pričvršćivanje biljke na vodeći štap kako u donjem dijelu biljke, tako i u gornjem dijelu. Važno je redovito zalijevanje i također čupanje korova oko biljaka. Ni u kojem slučaju zalijevanje i prskanje ne provodimo pri izravnom suncu, jer bismo ih spalili. U plastenjaku ili stakleniku paprike će narasti također mnogo brže, uglavnom zahvaljujući temperaturi i vlažnosti. Paprike redovito kontroliramo, jesu li napadnute štetnicima, ili se pokazuju znakovi fizioloških ili gljivičnih bolesti.

• Paprike sijemo od siječnja najkasnije do kraja ožujka. Da bismo olakšali sjetvu, možemo ih saditi u tresne jiffyje. Ako biramo sadnju u supstrat, trebao bi sadržavati perlit pomiješan u odgovarajućem omjeru s tlom bogatim hranjivim tvarima. Možemo dakle koristiti specijalni supstrat za sjetvu koji pomiješamo s perlitom ili pijeskom. Sjeme sadimo cca 1 cm duboko. Posađeno sjeme tretiramo Previcurom, tako osiguravamo zaštitu protiv polijeganja klijanaca. Temperatura se mora kretati oko 25 stupnjeva Celzija. Vlažnost zraka se za pravilan rast sadnica ne bi smjela mijenjati. Klice trebaju mnogo svjetla kako se ne bi izdužile. Kada na malim biljkama niknu barem dva listića, vrijeme je presaditi ih u posudu. Biljke s korijenovim balom prebadamo na trajno stanište u razmak 60–70 cm x 25–40 cm.

• Paprike zahtijevaju humozno, hranjivo tlo s dovoljno dostupne talne vode i pH u rasponu 6,5–7,5.

• Osnovno gnojidba je ukopati u tlo, gdje ćemo saditi paprike, zrelo goveđe gnojivo, odnosno kompost. Ovo gnojenje provodimo u jesen. U jesen istovremeno površinu vapnimo dozom cca 3,6 kg/m2 mljevenog vapnenca ili 2 kg/m2 ovisno o tlu na staništu. Prije sadnje preporučljivo je ukopati u tlo 50 – 70 g/m2 NPK gnojiva s većim udjelom dušika. Tijekom vegetacije zatim prihranjujemo vodotopivim NPK gnojivom - Cererit, Kristalon. Važno je da vodotopivo gnojivo istovremeno sadrži mikroelemente! Gnojivo apliciramo svakih 14 dana.

• Paprike obično napadaju sisajući štetnici kao što su uši, štitaste uši ili grinje. Za zaštitu možemo koristiti preparat Mospilan, Decis Mega ili preparat Symfonie od Natura.

  Pri velikoj vlažnosti zraka mogu biti napadnuti plodovi plijesnima i gljivama. Najpoznatije gljivične bolesti su siva i bijela trulež. Zaštita od ovih gljivičnih bolesti je prikladan preparat Ortiva.

  Opasna je bakterijska pjegavost biljaka paprika. Nekrotični plodovi zahvaćeni ovom pjegavošću uglavnom pucaju i uništeni su. Raznobojne pjege posebno na plodovima uzrokuje bakterijska bolest zvana bronzovitost. Pri ovim napadima biljaka najbolji način je njihova likvidacija.

  Nedostatak kalcija u tlu, nepravilno zalijevanje, ili prisutnost kalija u tlu uzrokuje fiziološke poremećaje. Ovi nedostaci se mogu očitovati poremećajima plodova, listova, cvjetova, koji se često zamjenjuju s gljivičnim oboljenjima. U slučaju da su biljke napadnute nekrozom, pridržavamo se ravnomjernog zalijevanja, dovoljne ishrane i tretiramo ih na primjer učinkovitim kalcijevim kloridom ili specijalnim folijarnim gnojem.

• Paprike uzgajane za zelene plodove beremo već polovicom srpnja. Plodove crvene ili žute beremo tek krajem kolovoza i u rujnu. Začinske papričice (chilli) beremo u jesen, ako je uzgajana vani ili u stakleniku.