Paprika povrtna Beja F1 za plastenik

Capsicum annum - Beja F1

Trajna biljka podrijetlom iz Meksika. U kulturi se uzgaja kao jednogodišnja i može narasti do visine 0,5–1,5 m. Ima naizmjenično postavljene kopljaste listove. Cvjetovi su bijeli petočlani. Plod je mahuna čija je prirodna boja crvena. Uzgaja se tri tisuće sorti paprika, sladkih i ljutih. Za ljutinu je zaslužan alkaloid kapsaicin. Isprva se uzgajala kao ukrasna biljka. Njezina uporaba kao začina, odnosno kao povrća, došla je kasnije. Danas se koriste posebno dvije vrste paprike. Prva je obična paprika (Capsicum annuum). Druga paprika koja se obilno koristi za proizvodnju začina su sorte vrste Capsicum frutescens, označene kao chilli. Općenito se paprike dijele u šest skupina na: iglaste paprike (mađarski tip), kvadratične paprike, jabučaste paprike, kapie, volovski i ovnujski rogovi te začinske ili chilli.

Paprike sadrže mnogo kalija, fosfora i natrija te su osim ostaloga značajan izvor vitamina C, U i karotena. Povrćne sorte koriste se svježe, u salatama ili u hladnoj i toploj kuhinji. Začinske su opet izvrsni pikantni začin! Paprike imaju široku primjenu, mogu se toplinski pripremati, jesti hladne, pogodne su za pripremu salata, azijskih jela ili za ukiseljavanje. Odličan su dodatak pri dijetama.

Kako uzgajati paprike

• Zahtijeva toplo sunčano, zaštićeno mjesto. Optimalni raspon temperatura tijekom vegetacije je 18–23°C. Temperature ispod 14 i iznad 30°C su ekstremne i ne odgovaraju paprikama. Paprike sadimo po 2 jedna do druge. Paprike je preporučljivo postupno podvezivati. Idealno je pričvršćivanje biljke na vodilicu kako u donjem dijelu biljke, tako i u gornjem dijelu. Važno je redovito zalijevanje i također čupanje korova oko biljaka. Ni u kojem slučaju zalijevanje i prskanje ne provodimo pri izravnom suncu, jer bismo ih spalili. U plastenjaku ili stakleniku paprike će također rasti puno brže, uglavnom zahvaljujući temperaturi i vlažnosti. Paprike redovito kontroliramo jesu li napadnute štetnicima ili se pokazuju znakovi fizioloških ili gljivičnih bolesti.

• Paprike sijemo od siječnja najkasnije do kraja ožujka. Da bismo olakšali sjetvu, možemo ih saditi u tresne jiffe. Ako odaberemo sadnju u supstrat, trebao bi sadržavati perlit pomiješan u odgovarajućem omjeru sa zemljom bogatom hranjivim tvarima. Možemo dakle koristiti specijalni supstrat za sjetvu koji pomiješamo s perlitom ili pijeskom. Sjeme sadimo oko 1 cm duboko. Posijano sjeme tretiramo Previcurom, čime osiguravamo zaštitu od polijeganja klijanaca. Temperatura se mora kretati oko 25 stupnjeva Celzija. Vlažnost zraka ne bi se za pravilan rast sadnica smjela mijenjati. Klicama treba mnogo svjetla kako se ne bi izvlačile. Kada na malim biljkama niču barem dva lista, vrijeme je da ih presadimo u lonac. Biljke s korijenskom grudvicom pikiramo na trajno mjesto na razmak 60–70 cm x 25–40 cm.

• Paprike zahtijevaju humusno, hranjivo tlo s dovoljno dostupne talne vode i pH u rasponu 6,5–7,5.

• Osnovno gnojidba je ugnojiti u tlo gdje ćemo saditi paprike zreli kravlji gnoj, odnosno kompost. Ovo gnojenje provodimo u jesen. U jesen također površinu vapnujemo dozom od oko 3,6 kg/m2 mljenog vapnenca ili 2 kg/m2 ovisno o tlu na mjestu sadnje. Prije sadnje preporučljivo je ugnojiti u tlo 50 – 70 g/m2 NPK gnojiva s većim udjelom dušika. Tijekom vegetacije prihranavamo vodotopivim NPK gnojivom - Cererit, Kristalon. Važno je da vodotopivo gnojivo istovremeno sadrži mikroelemente! Gnojivo primjenjujemo svakih 14 dana.

• Paprike bivaju napadnute sisajućim štetnicima kao što su lisne uši, štitaste uši ili grinje. Za zaštitu možemo koristiti preparat Mospilan, Decis Mega ili preparat Symfonie od Natury.

  Pri velikoj vlažnosti zraka mogu biti napadnuti plodovi plijesnima i gljivama. Najpoznatije gljivične bolesti su siva i bijela trulež. Zaštita protiv ovih gljivičnih bolesti je prikladan preparat Ortiva.

  Opasna je bakterijska pjegavost biljaka paprika. Nekrotični plodovi zahvaćeni ovom pjegavošću uglavnom pucaju i uništeni su. Raznobojne mrlje posebno na plodovima uzrokuje bakterijska bolest zvana bronzavost. Pri ovim napadima biljaka najbolji je način njihova likvidacija.

  Nedostatak kalcija u tlu, nepravilno navodnjavanja ili prisutnost kalija u tlu uzrokuju fiziološke poremećaje. Ti nedostaci mogu se očitovati poremećajima plodova, listova, cvjetova, koji često bivaju zamijenjen za gljivično oboljenje. U slučaju da su biljke napadnute nekrozom, održavamo ravnomjernu zalihu vode, dovoljnu ishranu i tretiramo ih na primjer učinkovitim kalcijevim kloridom ili specijalnim folijarnim gnojem.

• Paprike uzgajane za zelene plodove beremo već sredinom srpnja. Plodove crvene ili žute beremo tek krajem kolovoza i u rujnu. Začinske papričice (chilli) beremo u jesen, ako su uzgajane vani ili u stakleniku.