Brokula Miranda

Brassica oleracea convar. botrytis var. cymosa - Miranda

Brokula je bogata vlaknima, beta karotenom, vitaminima C i E, folnom kiselinom, mineralima, flavonoidima. Također ima nizak sadržaj šećera i masti, što je čini ne samo vrlo zdravom, već i dijetetskom namirnicom. Potječe iz Sredozemlja, s područja Apeninskog poluotoka. Jedna biljka daje čak višestruku žetvu! Brokula štiti ljudski organizam od slobodnih radikala, toksina i kancerogenih tvari.

Za očuvanje vrijednih tvari bolje je brokulu termički obraditi na pari nego kuhanjem. Može se jesti i sirova. Priprema se dušenjem, kuhanjem, može se pržiti ili prokuhanu dodati u salate i često je dio smrznutih povrćnih mješavina. Listovi brokule su jestivi i mogu se pripremiti slično kao kupus!

Kako uzgajati brokulu

• Biljke podnose više temperature ljeti i niže u jesen. Brokula zahtijeva duboko, ilovasto-pjeskovito, humusno tlo s sadržajem kalcija i dovoljno organskih tvari. Ljetne vrućine uzrokuju prerani razvoj cvjetnih pupova i biljka brzo cvjeta, stoga je pogodan svijetla polusjenovitost s hladnijim strujanjem zraka. Podnosi mraz do -6 °C. U razdoblju formiranja rozeta ograničavamo površinsko zalijevanje kako ne bismo umanjili vrijednost jestivog dijela. Nikada ne dopuštamo da tlo gdje uzgajamo brokulu potpuno presuši. Tlo u okolini održavamo bez korova i okopano.

• Proljetne kulture sijemo u siječnju ili veljači. U travnju ili svibnju ih sadimo na gredicu u razmaku 45×45 cm.

  Ljetne kulture sijemo od ožujka do svibnja. Na gredicu ih sadimo u lipnju u razmaku 50×45 cm.

  Jesenske kulture sijemo u lipnju. Sadnja na gredicu odvija se u srpnju u razmaku 50×40 cm.

  Sjeme sijemo u sterilizirani supstrat. Klica zahtijeva dnevne temperature od 15 do 18 °C, noću između 12-16 °C. Pogodni su pri proljetnoj sjetvi staklenici ili inspekti. Brokulu sadimo na položaj kada ima najmanje 5 listova i čvršću stabljiku. Nakon sadnje pokrivamo brokulu netkanicom koja osigurava ujednačenu temperaturu i istovremeno štiti usjeve od gubitka vode i napada štetnika.

• Pogodna su teža propusna tla s dovoljnim omjerom vlage u tlu i optimalnim pH 6–7,5. Brokula također ima visoke zahtjeve za kalcijem, pa su alkalna tla nepogodna.

• Mjesto sadnje trebalo bi biti dobro pognojeno organskim gnojivima. Za potporu rastu primjenjujemo višekomponentna gnojiva sa sadržajem bora i molibdena, jer je brokula osjetljiva na nedostatak ovih mikroelemenata. Doze dušika ne bi trebale prelaziti 20g/m2. Dolazilo bi do kumulacije dušika i time taloženja opasnih nitrata u biljci, koja tada postaje neprikladna za konzumaciju. U jesen primjenjujemo na zemljište gnoj, vapnimo dolomitnim vapnom i dodajemo u tlo dozu od 6,5 g/m2 P2O5 i 45g/m2 kalijevog sulfata. Izbjegavamo gnojiva sa sadržajem klora.

• U kiselom tlu brokula može biti napadnuta rakom korijena. "Ispadanje" rozeta brokule može biti uzrokovano nedostatkom molibdena. Uzrok također može biti oštećenje vegetativnog vrha od kupusove muhe.

  Biljke napadaju buhači. Mlade sjetve održavamo vlažnima (vlaga buhačima ne odgovara) i pokrivene netkanicom.

Brokulu također napadaju kupusova savijača i kupusov pipe. Drugi štetnik je kupusova uš. Napadnuti listovi su uvijeni, žute ili crvene. U slučaju napada kupusove uši preporučujemo trenutačnu likvidaciju poslijekosidbenskih ostataka i odmah tretirati usjeve insekticidnim preparatima.

Pogodna je i zaštita protiv pepelnice i drugih gljivičnih bolesti fungicidnim preparatima.

• Vršnu rozetu beremo čim je čvrsta i pupovi još nisu otvoreni. Ne odgađamo s berbom kako nam rozeta ne bi procvjetala. Nakon branja vršne rozete kod većine sorti razvijaju se bočne rozete. Manje su, ali jednako krhke i ukusne kao glavna rozeta.