Celer gomoljasti ALBIN

Apium graveolens var. Rapaceum

Celer potječe sa Sredozemlja. Uzgaja se u tri oblika - korjenasti celer za zadebljale korijene, lisni celer za zadebljale peteljke listova ili kao lisni oblik za bogatu lisnu rozetu.

Dvogodiš­nja biljka potječe iz porodice štitarki. Plodovi, koji kao i cijela biljka sadrže mnogo aromatičnih tvari. Celer je izvor vitamina, osobito vitamina C (lisni oblik sadrži čak 10× više vitamina C nego korijenovi), zatim B1, B2 i cijeli niz mineralnih tvari. Snažan miris i okus daju mu eterična ulja, zahvaljujući kojima ima i značajno ljekovito djelovanje. Djeluje diuretički i antibakterijski.

U kuhinji se koristi za hladna i topla jela, odgovara u salate i u juhe. Mnogim ljudima njegova eterična ulja smetaju i uzrokuju alergije - zakonodavstvo ga stoga navodi kao alergensku biljku.

Lisni celer konzumiramo sirovi, u salatama ili ga možemo grickati uz meso. Najviše našem tijelu daje u obliku soka za doručak. Peteljkasti celer se koristi za izradu salata, peteljke se konzumiraju kuhane i cijeđi se od njega sirovi sok.

Kako uzgajati Celer

• Celer voli sunčana mjesta, suprotno tome loše raste u sjeni, tada nije aromatičan i lakše može biti napadnut gljivičnim bolestima. Tijekom cijelog perioda rasta treba dovoljno zalijevanja. Važno je zalijevanje pri sadnji i u drugoj polovici vegetacije pri narašćivanju korijena. Korjenasti celer potrebno je redovito okopavati.

• Dugo vegetacijsko razdoblje može se skratiti preduzgojem. Sadnice se ne moraju uzgajati u grijanoj prostoriji. Za preduzgoj do vremena sadnje prikladan je staklenik ili zimski vrt. Veljačka ili ožujska sjetva vrijedi za korjenasti, lisni i peteljkasti celer. Celer ne sadimo ranije od sredine svibnja na konačno mjesto.

  Korjenasti celer zahtijeva preduzgoj sadnica pod staklom. Idealno vrijeme za sadnju je početak svibnja, najkasnije sredina lipnja.

  Kod lisnog celera sjeme sijemo u staklenik ili rasadnik. Sadnja se provodi u svibnju na gredicu, na razmak 30×30 cm. Tijekom rasta peteljke zagrtamo zemljom da izbijele.

  Lisni celer sijemo u veljači u staklenik ili rasadnik i sadimo u svibnju.

  Sjeme klija dva do tri tjedna pri temperaturi između petnaest i dvadeset stupnjeva.

• Zahtjevan je na hranjive tvari i sadržaj vapna u tlu. Zahtijeva glinasta, humusna tla. Lisni i peteljkasti trebaju više glineno-pjeskovita tla. Optimalni pH je 6,5 – 7,5.

• Tijekom vegetacije prihranjujemo višekomponentnim gnojivom. Gnojivo za korijenasto povrće je prikladno.

• Od štetočina celer napada prvenstveno mrkina muha, celerov moljac. Celer tretiramo preparatima Basudin (mrkina muha) i Sumithion Super (moljac).

  Septorijska pjegavost celera očituje se na lisnim plohama celera, gdje nastaju male sivosmeđe mrlje sa žutim rubom i velikim brojem vrlo sitnih crnih točaka. Središta mrlja kasnije posmeđuju i zasuše se.

  Krastičavost celerovih korijena su smeđe mrlje koje se povećavaju. Napadeno tkivo, plutovatost i pucanje. Slijedi trulež korijena. Bolesti se preduhitrujemo tako da na istom zemljištu celer ne uzgajamo najmanje 3 godine. Djelomična zaštita je uporaba boraksa u dozi oko 20g na 10m2.

  Pjegavost celerovih listova očituje se na starijim listovima gdje se pojavljuju žućkaste, kasnije žutosmeđe mrlje. Listovi zasuše i odumiru. Provodimo preventivnu zaštitu Kuprikolom.

• Manje korijene celera možemo brati u srpnju. Listove celera beremo prorjeđivanjem, kako bi ostala dovoljna lisna površina.

  Lisni celer se počinje brati postupno od srpnja i tek krajem rujna provodimo jednokratnu berbu.