Mrkva kasna Tinga

Daucus carota - Tinga

Svi je poznajemo, svima je ukusna i u kuhinji spada među najkorištenije korjenasto povrće. Da, riječ je o mrkvi. Potječe iz južne Azije, područja današnjeg Afganistana, Pakistana i Irana. Mrkva je dvogodišnja biljka. Ima perasto lišće. Cvjetna stabljika može biti visoka do 1,5 m, cvat čini složeni štit, a cvjetovi su bijeli.

Mrkvu možemo podijeliti na dvije osnovne vrste - obična prava mrkva (što je izvorna neoplemenjana forma s bijelim korijenom) i obična sjetva mrkva (ovdje spadaju sve danas uzgajane sorte mrkve). Obična sjetva mrkva ima razvijeniji korijen, čija boja može biti bijela, žuta, narančasta, crvena, ljubičasta ili višebojna (izvana može biti drukčija nego iznutra).

Prema roku sjetve razlikujemo mrkvu na - KAROTKU (finija rana mrkva, kraća i ima okruglastiji korijen), BABY KAROTKU (mlada rana karotka, odlikuje se finim okusom i krhkom strukturom) i KLASIČNA MRKVA (kasni tip, ima sladunjav gladak korijen poludugog oblika, šiljastog vrha).

No to nije kraj. Omiljenu mrkvu također možemo podijeliti prema obliku korijena, zbog kojeg je uzgajamo. Na primjer, tip Berlikum ima veće valjkaste korijene s tupim krajem. Mrkve ovog tipa pogodne su za izravnu konzumaciju, dugotrajno skladištenje, sušenje i daljnju preradu. Flakee se odlikuje vrlo dugim suženim korijenima sa širokim i ravnim krajem. Pogodna je za izravnu konzumaciju, dugotrajno skladištenje, sušenje i druge vrste prerade. Parisian ima male korijene oblika rotkvice. Tip je pogodan za izravnu konzumaciju i preradu. Nantes je klasična karotka s kojom se susrećemo u trgovinama. I konačno tip Chantenay je mrkva s kraćim, više koničnim korijenima. Pogodna je za izravnu konzumaciju, sušenje i druge vrste prerade.

Mrkva ima visok sadržaj mineralnih tvari. Također ima visok sadržaj kalija, magnezija, fosfora, ali i klora. Sadrži i brojne elemente u tragovima - bor, vanadij, željezo, jod, kobalt, bakar, mangan, cink. Povećava ukupnu otpornost organizma, preporučuje se kod zatvora, kod bolesti jetre, bubrega i krvnih žila. Kao što je poznato, mrkva utječe na kvalitetu vida! Izvor je provitamina A – betakarotena. U njoj je također sadržano malo vitamina C ili vitamina iz skupine B.

Prednost mrkve je i to što spada među vrlo nezahtjevno povrće. Možete je uzgajati i u posudama, primjerice na terasi!

Kako uzgajati mrkvu

• Zahtijeva sunčano mjesto. Gredice redovito rahljimo i zalijevamo. Nikako ne prelijevamo, mogli bismo uzrokovati propast cijele sjetve. Mrkva spada među hladnoljubive biljke, najbolje joj ide na temperaturama oko 16 °C. Zelenjenju glave korijena spriječavamo prigrćivanjem zemlje oko biljaka.

• Nepogodan za sadnju je tlo s tek dodanim gnojem. Sjeme sijemo na gredice kada prođu mrazevi. Dnevna temperatura trebala bi biti u prosjeku najmanje 7 °C (idealan uzgoj mrkve je pri dnevnim temperaturama oko 16 °C). Sijemo na dubinu od 1 do 2 cm na razmaku od oko 15 cm. Nikle biljčice potrebno je prorediti na razmak od oko 5 cm. Kasne sorte mrkve sijemo na isti način od kraja proljeća do početka ljeta.

• Mrkva zahtijeva temeljito obrađeno tlo s dovoljno hranjivih tvari i vlage. Tlo bi trebalo biti lagano i plodno. Optimalan pH je neutralan do blago alkalan. Tlo ne bi trebalo sadržavati grude i kamenje.

• Prije rahljenja tla preporučljivo je mjesto sjetve obogatiti dobro odležanim kompostom. Prije sjetve u tlo ukopamo 70 g N, 30 g P i 150 g K. U fazi 3-5 listova primjenjujemo 20 g N u prihrani. Tijekom vegetacije gnojimo NPK gnojivom s nižim sadržajem dušika, a višim udjelom kalija. Ne koristimo stajsko gnojivo. Mrkva na ovaj tip gnojidbe reagira pucanjem.

• Crna trulež mrkve očituje se na klijajućim biljkama tamnjenje, stanjivanjem i truležom korijenskog vrata te sušenjem listova. Tijekom vegetacije ova se bolest na korijenima ne očituje previše. Na napadnutim korijenima nastaju tamne, suhe udubljene pjege. Zaštitu provodimo preparatom Dithane DG Neotec.

  Suha pjegavost listova mrkve očituje se tijekom vegetacije i širi se među biljkama pomoću vjetra i kiše konidijama koje nastaju na napadnutim listovima. Na najstarijim listovima nastaju jedan do dva milimetra velike žutosmeđe pjege sa svjetlijim rubom. Pjege se postupno povećavaju, stapaju i tamne. U kasnijoj fazi listovi su potpuno tamni i odumrli. Zaštitu provodimo preparatom Ortiva.

  Mrkvina muha pokazuje se na mlađim biljkama koje žute i odumiru. Na površini korijena, prvenstveno u njegovoj gornjoj trećini, izvana su vidljivi hodničasti ogrizi s ličinkama muha. Oštećene biljke trule pri skladištenju. Sada zaštita nije moguća. Prije se provodila preparatom Dursban 10 G.

  Meka trulež mrkve uzrokovana je neispravnim skladištenjem korijenastog povrća u vlažnom okruženju. Mrkva se pretvara u kašastu smrdljivu masu. Prije skladištenja mrkvu pregledamo i očistimo od ostataka zemlje.

  Sisanjem nematoda korijeni mrkve su deformirani i stvaraju prekomjernu količinu bočnih korijenčića. Sjetva kadifica može znatno smanjiti pojavljivanje nematoda u tlu. Također pridržavamo plodoreda.

  Pepelnica se očituje na svim nadzemnim dijelovima (listovima, peteljkama, stablima, cvatovima i sjemenu) nastaju bjelkasti brašnasti prevlake. Zaštitu protiv pepelnice štitarki provodimo preparatom Ortiva.

• Rane sorte beremo od 8. tjedna nakon sadnje. Kasne sorte ponekad trebaju i do 11 tjedana. Berbu provodimo ručno čupanjem ili si možemo oprezno pomoći viljuškama tako da ne oštetimo korijen biljaka.