Grančice ružmarina na kuhinjskom stolu

Ružmarin ljekoviti (lat. Rosmarinus officinalis) je polugrm, nezahtjevan za uzgoj, koji poznajemo još od davnina. Poboljšava psihičku ali i fizičku kondiciju, smiruje živčani sustav, potiče probavu, djeluje protiv nadutosti, ali ga koristimo i kod opće iscrpljenosti te kod zimskih prehladnih oboljenja. U vrijeme cvjetanja svojom mirisom privlači pčele i leptire te je tako vrlo atraktivan dio vrta. Koristimo ga i u kuhinji, npr. kao sastojak provansalskog začina.

Ljudi su ružmarin poznavali još od davnina; imao je svoje mjesto u staroegipskim i starogrčkim ritualima. U Grčkoj je bio posvećen boginji Veneri kao simbol ljubavi i vjernosti. Rimljani su ga nazivali morskom rosom. Već u antici su ga smatrali simbolom ljubavi, braka, ali i smrti i vječnosti. U smislu tradicije dodavali su ružmarin u vjenčani vijenac nevjeste zajedno s šarenim vrpcama, kako bi tijekom ceremonije simbolizirao doživotnu vjernost partnera.

U srednjem vijeku ljudi su dodavali grančicu ružmarina u tamjan. Prvu pisanu zabilješku o ružmarinu nalazimo u naredbi cara Karla Velikog, koji je naredio njegovo uzgajanje na svojim kraljevskim posjedima. Poznajemo ga i iz Leipziške ljekovite knjige iz 15. stoljeća, koja navodi: "Rosmarinus, nazvan također morskom ružom, je grijajuči i isušujući. Raste uz more i u planinama. Svojom toplinom ima moć otvaranja znojnih pora. Protiv nesvjestice i slabosti srca uzimaj cvjetove pomiješane s vinom." Često je ružmarin bio prikazivan u narodnim pjesmama i poemama. U sobama bolesnih ljudi su palili ružmarin radi pročišćavanja zraka. Istodobno su u sudskim dvoranama bacali grančice ružmarina na pod, kako bi sud bio zaštićen od "zatvorske groznice". Španjolci poštuju ružmarin jer je prema njima bio skrovište Djevice Marije tijekom njezina bijega u Egipat. Prema legendi je nad njim raširila svoj plašt i cvjetovi ružmarina su od tada promijenili boju s bijele u plavu. U razdoblju epidemije kuge putnici su tijekom prelaska raznim zemljama stavljali u platnenu vrećicu upravo ružmarin, kako bi spriječili kugu. U Sredozemlju su sušili rublje na grančicama ružmarina, kako bi poprimilo njegov miris i time odbijalo moljce.

U prošlosti je ružmarin bio uobičajena biljka češkog sela i pripalo mu je u kućanstvu počasno mjesto. Ružmarin je međutim moderna biljka i nalazimo ga i u suvremenim kućanstvima kao svježi začin vrlo specifičnog mirisa.

Domovina ružmarina je južna Europa, gdje ga danas nalazimo kao slobodno rastuću grm. U toplijim područjima od njega još uvijek uzgajaju žive ograde, posebno u Italiji, Španjolskoj i južnoj Francuskoj. U našim uvjetima ga uzgajamo u lončićima u interijeru ili na balkonu, može biti i dio cvjetnog greda ili biljarskog vrta.

Ružmarin se često naziva i ružmarinom. U hrvatskom jeziku koristimo njegov puni naziv ružmarin ljekoviti. Latinski naziv ružmarina potječe od riječi ros, što znači rosa i marinus, što prevodimo kao morski. Ružmarin je dakle morska rosa, jer u svojoj izvornoj domovini raste na morskoj obali.

Uzgoj ružmarina

Ružmarin ljekoviti (lat. Rosmarinus officinalis) je zimzeleni gusto razgranati trajni grm, koji narasta do visine 1-2m. Vrlo je zahtjevan za uzgoj. Njegova stabljika je od druge godine drvenasta, radi se dakle o trajnici. Stabljika nakon sušenja i paljenja ugodno miriše. Ružmarin ima tamnozelene dlakave listiće, koji su na naličju bijeli do sivi. Cijela biljka je vrlo aromatična s karakterističnom aromom.

Ružmarin uzgajamo iz sjemena, koje sijemo u rasadnik najčešće tijekom ožujka-travnja. Klija tijekom 1-2 tjedna. Ružmarin voli propusno ilovasto-pjeskovito tlo s dovoljnim sadržajem kalcija. Voli sunčana mjesta - izravno sunce, eventualno polusjenu, no staništa moraju biti zaštićena od vjetra. Posebno mu odgovara uz zidove kuća, jer oni akumuliraju toplinu i zatim je zrače u blisku okolinu. U interijeru ne podnosi propuh. Mlade biljke postavljamo na gredicu tijekom svibnja-lipnja na međusobnoj udaljenosti 50cm. U vrtu je preporučljivo postavljati ružmarin zajedno sa sljezom.

Pažljivo sa zalijevanjem! Ne voli jako močvarno tlo. Ružmarin cvjeta plavovioličastim cvjetovima u srpnju. Stvara plodove. Biljka ružmarina ne podnosi mrazeve, stoga je dajemo na prezimljavanje u interijer na svijetlo mjesto i održavamo tamo stalnu temperaturu 5-10 °C. Tijekom tog razdoblja ima vegetacijski odmor i vrlo ga malo zalijevamo.

Savjet: Nakon cvatnje ružmarin režite (samo nedrvenaste dijelove biljke), kako bi zadržao svjež i pravilan oblik.

S biljke ružmarina skupljamo zelene nedrvenaste izdanke, koje koristimo ili svježe ili ih sušimo pri maksimalnoj temperaturi 35 °C. Ubrani ružmarin suši se vrlo sporo. Osušene dijelove možemo samljeti i čuvamo ih u dobro zatvorenim tamnim posudama, koje ih štite od svjetla i vlage.

Ružmarin ima široku primjenu posebno u kuhinji. Ima blago gorak okus koji podsjeća na kamfor. Smjesu ružmarina dodajemo u gotova jela prije njegovog dovršetka, kako mu eterična ulja ne bi isparila. Možemo ga dodavati u juhe, povrće, salate, umake i u meso. Koristimo ga za pripremu janjećeg, ovčjeg, zečjeg, jelenjeg i srnetine, kojima daje karakterističan okus kada ih njime posipamo tijekom kuhanja. Pri roštiljanju mesa možemo dodati grančicu ružmarina u vatru, meso će primiti aroma ružmarina.

Ružmarin odbija krplje, komarce i bodljikave kukce!!

Dio je mnogih biljnih maslaca. Okus i miris ružmarina možemo pojačati kada ga pomiješamo s lukom, češnjakom ili lavandom. Ružmarin je karakterističan začin talijanske i francuske kuhinje.

Proizvodi se također ružmarinovo vino, koje pripremamo tako da najprije sitno nasjeckamo njegove listove. U jednu četvrtinu posude stavimo ružmarin, a ostatak dopunimo crvenim vinom. Ovako pripremljeno vino ostavljamo 3 tjedna da odstoji, samo povremeno protresemo posudu, a kasnije procijedimo.

Vrlo karakteristična djelovanja

Ružmarin je kao jedna od rijetkih biljaka koja podiže krvni tlak. Djeluje umirujuće na nervni sustav, poboljšava krvotok (uklanja osjećaj hladnoće u ekstremitetima), pomaže pri izlučivanju žuči, kod reumatizma, astme i kašlja, nesanice i migrene. Preporučuje se njegova redovita uporaba pri liječenju upale žučnog mjehura, kod bolne menstruacije, kod opće slabosti i kod oteklina.

Ima primjenu i kao dezinfekcijska vodica za usta i djeluje kod prehlada na otpušavanje začepljenog nosa. Jak odvarak možemo koristiti za obloške na razne egzeme, za čišćenje kože i na rane. Osvježava i oživljava ekstremitete nakon pretrpljenog moždanog udara kada dodamo nekoliko listova ružmarina u kupku. Čaj pripremljen od ružmarina ima diuretičko djelovanje i uzrokuje znojenje. Dnevno možemo uzeti maksimalno 4-8 svježih listova, obično ujutro natašte ili u obliku ružmarinovog vina.

Biljka ružmarina sadrži terpene, borneol, cineol, tanine, gorke tvari, smolu i saponine.

Sušeni ružmarin stavljamo i među rublje u ormare, time sprječavamo vlagu, plijesan i napad moljaca na odjeću. Njegov ekstrakt pomaže u uklanjanju mirisa cigaretnog dima iz prostorije i istovremeno odbija muhe. Ulje dobiveno od ružmarina ima djelovanje repelenta. Njegova eterična ulja koriste se pri proizvodnji sapuna, pomada, parfema i likera.

Ružmarin ljekoviti je vrlo aromatičan zimzelen polugrm koji je prikladna biljka za uzgoj u interijeru, ali će umirisati i vaš balkon i vrt. Uzgajamo ga iz sjemena na sunčanom položaju u tlu bogatom kalcijem. U gredicu presađujemo preduzgojene biljke ružmarina tek tijekom svibnja - lipnja. Listovi biljke sadrže eterična ulja, tanine, gorke tvari, flavonoide, triterpenoidne kiseline i alkaloide. Beremo vrhove ružmarina koje kasnije sušimo. Koristimo ga kao začin i lijek. Smjesom ružmarina začinjavamo meso, posebno divljač i ovčetinu.

Dio je različitih mješavina začina. Ružmarin se koristi kao lijek kod reumatskih oboljenja, probavnih tegoba, poremećaja žučnog mjehura i želuca te za poticanje krvotoka. U prirodnoj medicini ga koriste osobito kod tzv. ženskih bolesti. Grančice svježeg ružmarina koristimo i danas za osvježavanje zraka u prostorijama.