Estragon ili limunska pelin

Ukratko: Estragon (Artemisia dracunculus) je višegodišnja začinska biljka visoka 60 cm do 1 m, voli sunčano i od vjetra zaštićeno mjesto te lagano pjeskovito do kamenito tlo s dovoljno kalcija. Sije se u ožujku i travnju, a u svibnju se presađuje na razmak 60x60 cm. Listove beremo prije cvatnje i sušimo u sjeni, najviše na 35 °C.

Pelin (lat. Artemisia dracunculus) je poznata kuhinjska biljka poznata pod nazivom estragon, koja potiče probavu, potiče apetit i osvježava dah. Izvorno je pelin podrijetlom iz Azije. Susrećemo ga na prostranom području od istočne Europe, preko Sibira pa sve do Kine.

Zmijski pelin jedna je od biljaka biljarskog vrta, ali ga možemo uzgajati i u posudi na balkonu ili na prozorskoj dasci kuhinjskog prozora. Estetski, estragon na gredicama u biljarskom vrtu djeluje lijepo zajedno s lavandom i kaduljom.

Poznajemo 2 glavne vrste pelina:

• Francuski pelin u velikoj se mjeri koristi uglavnom u kuhinji zahvaljujući svom ugodnom mirisu. Tamnozelene je boje i nižeg rasta. U usporedbi s istočnom vrstom ima daleko izrazitiji okus. Upravo ovu vrstu najčešće koristimo u kuhinji.

• Ruski pelin je svijetlozelene boje i mošniji je. Za razliku od francuskog ima blaži miris i okus. Međutim, nije podložan bolestima i štetočinama te ga je lakše uzgajati. U prošlosti su Perzijanci ruski pelin koristili pri roštiljanju mesa.

Uzgoj francuske sorte pelina rašireniji je u našim krajevima, osobito zbog njezina izražajnijeg okusa.

Pelin dio tradicija i mitova

Pelin je bio poznat u antici, koristio se kao sredstvo u borbi protiv zmaja i zmije, odatle je izveden i njegov latinski naziv. U srednjem vijeku pelin je bio biljka koja se koristila protiv kuge. Korištena je i kao biljka mađioničara, navodno je bila spojeva zmajske i zmijske snage. Stavljali su je u kadionice, ali su iz nje pripremali i čarobni napitak zahvaljujući kojem su mađioničari imali vizije. Postoji i Obični pelin.

Prema predaji, pelin je nastao od dva sjemena, i to lanenog i rotkvice. Pelin poznajemo i pod narodnim nazivima estragon, esdragon, Tarkan, Dragon, zmijski pelin ili Paldan. Latinski naziv pelina izveden je od riječi dracunculus, što prevodimo kao riječ zmajić.

Uzgoj pelina (estragona)

Zmijski pelin (lat. Artemisia dracunculus) je višegodišnja biljka koja dorasta do visine 60cm do 1m. Pripada porodici zvjezdanika (lat. Asteraceae). Voli sunčana staništa koja su zaštićena od vjetra. Pogodno tlo za uzgoj pelina je vlažno, lagano pješčano do kamenito s dovoljnim sadržajem kalcija.

Estragon uzgajamo iz sjemena, koje postavljamo u rasadnik već tijekom ožujka - travnja. Mlade biljke estragona presađujemo na gredicu u svibnju u razmaku 60x60cm. Biljka ima okruglu užljebljenu stabljiku na kojoj rastu zeleni, uski, dugi isprekidani listići. Listovi estragona imaju na donjoj strani kanaliće kojima teku mirisna eterična ulja. Ta imaju gorak okus i blago peku. Estragon cvjeta sitnim žućkastim, kasnije crvenkastim cvjetovima od kolovoza do listopada. Plodovi su mu aheniji. Nakon svake berbe preporučljivo je tlo pognojiti, okopati i oplijeviti.

Prije cvatnje beremo lisnatne mladice estragona, koje odrezujemo približno 10cm iznad zemlje, odnosno odrezujemo 2/3 biljke, kako bi ostatak mogao izbaciti nove izdanke. Odreske biljke sušimo na prozračnom mjestu, ne na suncu, kako bi sačuvala svoju svijetlozelenu boju, tipičnu aromu i okus. Pri umjetnom sušenju važno je pridržavati se maksimalne temperature od 35°C. Pri nepravilnom sušenju smjesa estragona ima ustajali miris. Svježu biljku stavljamo u ulje ili ocat.

Estragon kao dio provansalskog začina

Nať estragona koristimo u kuhinji za začinjavanje povrćnih i mahunarkastih jela, ribe, salata, nadjevâ, ali i kremastih umaka. Također je dio poznatog provansalskog začina, zajedno s ružmarinom, bosiljkom, timijanom, lavandom, mažuranom, čubricom i origano.

Ne treba zaboraviti da ako pomiješamo svježe listiće s vodom i zamrznemo ih, možemo ledene kocke koristiti za pripremu miješanih napitaka. Estragon koristimo i pri ukiseljivanju krastavaca i kupusa. Estragon ubrajamo zajedno s kerveljem i peršinom u dekorativne biljna začine.

Estragon je tipičan začin za tursku i armensku kuhinju te je omiljena sastavnica francuske kuhinje.

Listovi estragona sadrže vitamin A, C, jod, mineralne soli i silicij sastavljen od estragola, felandrena, tanina, gorkih tvari i drugih djelatnih tvari. Djelovanje estragona je antiseptičko i protugrčevito. Čaj pripremljen od listova estragona djeluje na poticanje apetita, na cjelokupno poboljšanje probave i na jačanje imuniteta. Koristi se i kod kalcifikacije arterija i kod multiple skleroze. Korijeni estragona djeluju protiv zubne boli.

Svježi čaj je ipak daleko ugodniji oblik korištenja nego žvakanje korijena :)

Estragon je kuhinjski začin, ali i ljekovita biljka. Uzgajamo ga iz sjemena u posudi ili u začinskim vrtovima. Ova mirisna i dekorativna biljka voli puno sunca, kamenito ili pjeskovito tlo. Cvjeta crvenkastim cvjetovima od kolovoza do listopada. Ima višestranu primjenu i povoljan utjecaj na ljudski organizam...