Prirodni antibiotik - Timijan

Timijan je prodorno mirisna biljka koja se već 4000 godina koristi kao začin u kuhinji i kao ljekoviti prirodni antibiotik. U Magrebu se i danas od njega priprema odvar pomiješan s maslinovim uljem, koji se koristi za čišćenje rana.

Timijan je davao snagu i hrabrost

Timijan (lat. Thymus vulgaris) pripada biljkama iz porodice usnatica. Njegovo ime potječe od grčke riječi thymos, što znači hrabrost, snaga, muževnost, odnosno dimna žrtva, pušenje ili ljudska duša.


Stari Egipćani koristili su ulje timijana za balzamiranje svojih pokojnika. U Ateni su ga uzgajali Grci, koji su tvrdili da im timijan daje snagu i osvježenje. Ujedno su timijan koristili kao žrtvenu biljku u kadilu, koje je neprekidno gorjelo na oltarima hramova. Rimski vojnici su od njega pripremali kupku kako bi stekli hrabrost i dobili snagu. Značajni rimski pjesnik Vergilije piše o timijanu kao "o sredstvu koje produljuje trajnost mesa."

U srednjem vijeku pripremali su se od timijana vrlo ukusni umaci, u pojedina jela dodavao se mljeveni zajedno sa solju. Istovremeno su ga u tom razdoblju ljudi smatrali magičnom biljkom, dodavali su ga u tamjan i pripremali od njega jačajuće i poticajne napitke. Čak su vjerovali da će otjerati noćne more i pomoći ljudima da vide i upoznaju patuljke. U tom su razdoblju timijan na svojoj odjeći nosile visoko postavljene žene, koje su njime obdarivale vitezove koji su kretali u križarske ratove.

U 18. stoljeću otkrivena je u timijanu važna komponenta, a to je timol, koji je u početku zamjenjivao i kamfor.

Timijan raste slobodno uz putove, na livadama ili na rubovima šuma. U našim krajevima ga uzgajamo u interijeru u posudi za cvijeće ili kao jednu od biljaka vrtnog začinskog povrtnjaka. Može biti dio žive ograde, koja će uz redovito šišanje 2 puta godišnje stvoriti kompaktan sklop. Pri uzgoju na otvorenom sadimo nove biljke jednom u 4 - 5 godina.

Uzgoj timijana

Zemlja podrijetla timijana je Sredozemlje, područje sve do Italije. Uzgaja se u Španjolskoj, Albaniji, Francuskoj i Grčkoj. U našim uvjetima ga uzgajamo pretežno iz sjemena, koje sadimo u rasadnik tijekom ožujka - travnja. Sjeme timijana postavljamo na površinu tla, samo lagano ga pritisnemo, jer klija na svjetlu. Na gredicu ga premještamo u svibnju. Timijan voli rahla pješčana ili kamenita tla. U hranjivu tlu gubi svoj začinski okus.

Nikada ga ne gnojimo! Timijan postavljamo na mjesta s dovoljnim sunčevim zračenjem, koja su ujedno zaštićena od vjetra. Zalijevamo ga umjereno, ali ne dopuštamo da tlo biljke potpuno presuši. Za zalijevanje timijana najprikladnija je odležala voda sobne temperature, koju ulijevamo u posudu ispod posude za cvijeće. Cvjeta od svibnja do rujna bijelim, ružičastim ili blijedo ljubičastim cvjetićima. Slobodno rastuć timijan ima tendenciju odrvenjivanja i ima rjeđe grančice, što se kod oplemenjene sorte timijana ne događa.

Napomena: Pri eksterijernom uzgoju sadimo nove biljke jednom svakih 4 - 5 godina.

Timijan sadrži timol (3,5%), cimol, karvakrol, a-pinen, linalol, borneol, cineol, 10% tanina, organske kiseline i druge tvari. Nedrvenaste grančice timijana beremo tijekom suhih dana, najbolje oko podneva. Njegove najprikladnije grančice za branje i naknadno skladištenje su neposredno prije cvjetanja. Kako bi nam grančice timijana ne postale drvenaste, najbolje je provoditi njihovo često branje. U slučaju da ne želimo timijan brati, preporučujemo ga nakon odcvjetanja cvjetova podrezati otprilike za jednu trećinu biljke. Timijan će tako ojačati i zgušnjati se. Radi se o trajnoj biljci, presađujemo ga prema potrebi. U interijeru ga prezimljujemo na svjetlu, umjereno zalijevamo i održavamo temperaturu oko 15°C. U slučaju njegovog uzgoja na gredicama, za zimu ga pokrivamo grančicama crnogorice. Timijan sušimo pri normalnoj temperaturi u svežnjevima kako bi iz njega ne isparila eterična ulja.

Timijan - penicilin siromašnih

Timijan je jedan od najjačih biljnih antibiotika, ima izraženo dezinfekcijsko i antiseptičko djelovanje. Djeluje protiv plijesni, bakterija i crijevnih parazita. U najnovijim istraživanjima znanstvenici iz Izraela otkrili su da napitak od timijana zaustavlja rast Helicobacter pylori. Koristi se u liječenju gornjih dišnih putova povezanih s nedovoljnim lučenjem, kod hripavca, angine, bronhitisa i astme. Istovremeno se koristi kod reumatizma, dijabetesa i liječenja anemije itd. Od timijana pripremamo čaj, tinkturu, napitak, tekućinu za ispiranje usta i oblog.

Najčešće korišten je čaj od timijana, koji pripremamo tako da u 150 ml ključale vode dodamo 2 žličice sušenog timijana, smjesu ostavimo da se kuha 5 minuta i zatim procedimo. Pijemo ga 2 puta dnevno, najbolje što topliji. Djeci dajemo timijan, ali samo u vrlo malim dozama. Kod osipa na aknama pripremamo preljev za oblog tako da u 1 litru ključale vode dodamo šaku timijana, nakon kuhanja procedimo i kožu peremo nekoliko puta dnevno.

U farmaceutskoj industriji dodaje se u vodice za usta, tekućine za ispiranje usta i paste za zube. Domaću vodicu za usta pripremamo tako da u 150 ml vruće vode dodamo 2 žličice timijana, koje ostavljamo da se ekstrahiraju 10 minuta. Nakon hlađenja napitak procedimo i koristimo 2 puta dnevno za ispiranje usta.

Navodno spavanje na jastuku napunjenom timijanom ublažava depresiju i smiruje ne samo tijelo, već i dušu.

Preporučena dnevna doza timijana je 10g. Predoziranje timolom može uzrokovati povraćanje, jake glavobolje, poremećaje štitne žlijezde i slično. Ne preporučuje se njegova uporaba trudnicama i dojiljama.

Timijan nezaobilazan u kuhinji

Timijanom začinjavamo uglavnom perad, divljač i ribu. Mješavinom začina bosiljka, origana i timijana začinjavamo pizzu. Također je sastavni dio provansalskog začina i poznatog francuskog likera. Njegov izvorni recept potječe iz benediktinskog opatstva Fécamp na rijeci Seini.

Timijan je tipičnim začinom za mediteransku, ali i francusku, španjolsku i meksičku kuhinju. Olakšava probavu, stoga ga dodajemo u teže probavljiva jela kao što su npr. mahunarke, pečeno meso, dimljeno meso ali i masna jela.

Timijan dodajemo bilo kada tijekom kuhanja, sušenu biljku dodajemo na početku kuhanja, jer tada oslobađa eterična ulja u pripravljeno jelo.

Pohranjujemo ga u hladnjaku u plastičnoj vrećici ili u dobro zatvorenoj plastičnoj posudi, gdje ostaje svjež do tjedan dana.