Začinska paprika namijenjena za sušenje. Plodovi su vitki u botaničkoj zrelosti, tamnocrvene boje s vrlo ujednačenim dozrijevanjem.
Sjeme, eterična ulja, pribor za uzgoj i egzotične biljke na jednom mjestu
Prednost dajemo prirodnim i nježnim proizvodima
Pomoći ćemo ti u uzgoju – savjetnik, blog i osobni kontakt
PPL, DPD, GLS i lokalni prijevoznici – mjesto preuzimanja ili dostava na adresu
Trajna biljka porijeklom iz Meksika. U kulturi se uzgaja kao jednogodišnja i može narasti do visine 0,5–1,5 m. Ima naizmjenično raspoređene kopljaste listove. Cvjetovi su bijeli petočlani. Plod je mahuna čija je prirodna boja crvena. Uzgaja se tri tisuće sorti paprika, sladkih i ljutih. Za ljutinu je zaslužan alkaloid kapsaicin. Najprije se uzgajala kao ukrasna biljka. Njezina uporaba kao začina, odnosno kao povrća, došla je tek kasnije. Danas se koriste uglavnom dvije vrste paprike. Prva je obična paprika (Capsicum annuum). Druga paprika koja se obilno koristi za proizvodnju začina su sorte vrste Capsicum frutescens, poznate kao chilli. Općenito se paprike dijele u šest skupina na: konične paprike (mađarski tip), kvadratne paprike, jabukolika paprika, kapie, bikovi i ovnovski rogovi te začinske odnosno chilli.
Paprike sadrže mnogo kalija, fosfora i natrija te su među ostalim značajan izvor vitamina C, U i karotena. Povrtne sorte se koriste svježe, u salate ili u hladnoj i toploj kuhinji. Začinske su pak izvrsna pikantna začina! Paprike imaju široku primjenu, mogu se termički obrađivati, jesti na hladno, prikladne su za pripremu salata, azijskih jela ili za ukiseljavanje. Odličan su dodatak tijekom dijeta.
Zahtijeva toplo sunčano, zaštićeno stanište. Optimalni raspon temperatura tijekom vegetacije je 18–23°C. Temperature ispod 14 i iznad 30°C su ekstremne i paprikama ne prijaju. Paprike sadimo po 2 jedna pored druge. Paprike je potrebno kontinuirano podvezivati. Idealno je pričvršćivanje biljke na vodećoj šipci kako u donjem dijelu biljke tako i u gornjem dijelu. Važno je redovito zalijevanje i čupanje korova oko biljaka. Ni u kom slučaju zalijevanje i prskanje ne obavljamo pri izravnom suncu jer bismo ih spalili. U plastenjaku ili stakleniku paprike će narasti i puno brže, ponajviše zahvaljujući temperaturi i vlazi. Paprike redovito kontroliramo kako ne bi bile napadnute štetnicima ili se ne bi pokazali znakovi fizioloških ili gljivičnih bolesti.
Paprike sijemo od siječnja najkasnije do kraja ožujka. Kako bismo si olakšali sjetvu, možemo ih saditi u tresete jiffy tablete. Ako biramo sadnju u supstrat, trebao bi sadržavati perlit pomiješan u odgovarajućem omjeru s hranljivom zemljom. Možemo dakle koristiti specijalni supstrat za sjetvu koji miješamo s perlitom ili pijeskom. Sjeme sadimo otprilike 1 cm duboko. Posađeno sjeme tretiramo Previcurom, čime osiguravamo zaštitu od polijeganja klijanaca. Temperatura se mora kretati oko 25 stupnjeva Celzija. Vlažnost zraka se za pravilan rast sadnica ne smije mijenjati. Klice trebaju mnogo svjetla kako se ne bi izdužile. Kada na malim biljkama izrastu barem dva lišća, vrijeme je presaditi ih u lonac. Biljke s korijenovom grudvicom pikujemo na trajno stanište u razmak 60–70 cm x 25–40 cm.
Paprike zahtijevaju humusno, hranjivo tlo s dovoljno dostupne talne vode i pH u rasponu 6,5–7,5.
Osnovno gnojidba je ugraditi u tlo gdje ćemo saditi paprike zreli kravlji gnoj ili kompost. Ovo gnojenje provodimo u jesen. U jesen također parcelu vapnimo s otprilike 3,6 kg/m2 mljenog vapnenca ili 2 kg/m2 ovisno o tlu na staništu. Prije sadnje preporučljivo je ugraditi u tlo 50 – 70 g/m2 NPK gnojiva s višim udjelom dušika. Tijekom vegetacije prihranjujemo vodotopivim NPK gnojivom - Cererit, Kristalon. Važno je da vodotopivo gnojivo istovremeno sadrži mikroelemente! Gnojivo primjenjujemo svakih 14 dana.
Paprike bivaju napadnute sisajućim štetnicima poput lisnih uši, štitastih uši ili grinja. Za zaštitu možemo koristiti preparat Mospilan, Decis Mega ili preparat Symfonie od Natury.
Pri velikoj vlažnosti zraka plodovi mogu biti napadnuti plijesnima i gljivama. Najpoznatije gljivične bolesti su siva i bijela trulež. Zaštita protiv ovih gljivičnih bolesti je prikladan preparat Ortiva.
Opasna je bakterijska pjegavost biljaka paprike. Nekrotični plodovi zahvaćeni ovom pjegavošću uglavnom pucaju i uništeni su. Raznobojne pjege osobito na plodovima uzrokuje bakterijska bolest zvana bronzavost. Pri ovim napadima biljaka najbolji način je njihova likvidacija.
Nedostatak kalcija u tlu, nepravilno navodnjavanje ili prisutnost kalija u tlu uzrokuje fiziološke poremećaje. Ovi nedostaci se mogu očitovati poremećajima plodova, listova, cvjetova koji se često zamjenjuju za gljivična oboljenja. U slučaju da su biljke napadnute nekrozom, održavamo ravnomjernu navodnjavanje, dovoljnu prehranu i tretirajemo ih npr. učinkovitim kalcijevim kloridom ili specijalnim folijarnim gnojivom.
Paprike uzgajane za zelene plodove beremo već sredinom srpnja. Crvene ili žute plodove beremo tek krajem kolovoza i u rujnu. Začinske papričice (chilli) beremo u jesen ako se uzgajaju vani ili u stakleniku.
Podaci
Posebne reference
Vaša zahvala za recenziju ne može biti poslana
Prijavi komentar
Prijava poslana
Vaš komentar ne može biti poslan
Napišite svoj osvrt
Recenzija poslana
Vaša recenzija ne može biti poslana
Začinska paprika namijenjena za sušenje. Plodovi su vitki u botaničkoj zrelosti, tamnocrvene boje s vrlo ujednačenim dozrijevanjem.
check_circle
check_circle