Salata rimska GALANDER

Lactuca sativa var. longifolia - Galander

Salata je jednogodišnja biljka koja je uzgojena iz divlje salate. Uzgaja se kao glavičasta i lisnata forma s cijelim okruglim listovima svijetlozelene boje. Postoji nekoliko vrsta ovog povrća: rimska salata, polurimska salata, glavičasta maslac salata, lisne salate i na kraju ledene salate.

Glavičasta i lisnata salata najčešće se uzgajaju. Prema uzgoju mogu se podijeliti na ranu, ljetnu, za sadnju u staklenicima, grijanim staklenicima, vanjsku itd. Ledena salata ima tvrde, krhke listove, glavica podsjeća na kupus. Rimska salata podsjeća na kineski kupus. Gurmanima se često smatra najukusnijom salatom. Ledena salata cijenjena je zbog krhkosti i čvrste glavice. Odlikuje se izvrsnim okusom i izvanrednom krhkošću.

Salate sadrže 10–15% proteina, 15–27% ugljikohidrata, 3–6% masti, 9–12% vlakana. Od vitamina imaju visok sadržaj C, E, A i PP, a od sadržajnih tvari ne smijemo previdjeti sadržaj kalija, kalcija, fosfora, klora i magnezija. Ima minimalnu količinu kalorija, stoga je prikladan za redukcijske dijete. Glavičasta salata prikladna je za klasičniju pripremu sa slatko-kiselim prelivom, odnosno prženom slaninom. Rimsku salatu također možemo pirjati s mesom, koristiti za zavitke, nadjev, u rižoto itd. Ne postoje granice mašti.

Kako uzgajati salate

• Prikladno je sunčano mjesto. Tijekom rasta redovito zalijevamo - radije manjim dozama, češće. Nužno je redovito uklanjanje korova s gredice. Biljke nikada ne uzgajamo na istom mjestu više od 2 godine uzastopno. Prikladno je malčiranje salate organskim materijalom. Sprječava rast korova, zadržava vlagu i nižu temperaturu u vrućim mjesecima.

• Proljetne sorte sijemo u veljači u rasadnik. U ožujku ili travnju presađujemo na razmak 20–25×20–25 cm.

  Ljetne sorte sijemo izravno na gredicu u travnju, konačni razmak biljaka trebao bi biti 25×30 cm.

  Jesenske sorte sijemo izravno na gredicu u kolovozu, konačni razmak biljaka trebao bi biti 25×25 cm.

  Prezimljujuće sorte sijemo u listopadu izravno na gredicu.

  Sjeme izravno u tlo sijemo oko 1 cm ispod površine. Preporučljivo je sjeme prethodno namočiti. Nakon nicanja biljke je potrebno prorijediiti na gore navedene razmake. Pri prorjeđivanju izbjegavamo zatrpavanje srca salate.

• Salata zahtijeva dobro propusno tlo s dovoljno lako dostupnih hranjivih tvari. Tla bi trebala biti lakša, dobro obrađena.

• Gredice namijenjene za uzgoj salata potrebno je dobro pripremiti za njihov uzgoj. Pri pripremi gredica u tlo ukopavamo 3–5 kg komposta/m2, vapnimo dozom od 3 kg vapnenca/m2 i dodajemo 1,8 P2O5/m2 i 14g K2O/m2.

  Pri gnojidbi je važno paziti na pretjerano gnojenje dušikom. U listovima se tada nakupljaju opasni nitrati. Gredice ne gnojimo stajskim gnojem!

• Bakterijska trulež salate očituje se u početku oštro ograničenim, tamnim crnim mrljama. Napadnuti su prvi donji listovi koji su na zemlji.

  Nedostatak kalcija uzrok je rubne nekroze listova koji postupno smeđe i potom odumiru. Ovako oštećeni obično su vanjski listovi, ali mogu biti i listovi skriveni unutar formiranih glavica. Tretiramo preparatom Champion 50 WP i provodimo dezinfekciju tla.

  Plijesan salate očituje se posebno na starijim listovima gdje nastaju svijetlozelene do žutozelene mrlje različitih veličina, često ograničene nervaturom. Mrlje se postupno povećavaju, suše i nekrotiziraju. Tretiramo s Rovral 50 WP ili Rovral FLO.

  Biljke nadalje napadaju siva plijesan, a mogu ih žderati i puževi ili mogu biti napadnute buhama.

  Tretiramo ih prikladnim preparatima protiv gljivičnih bolesti. Važno je poštivati zaštitni rok prije konzumacije.

• Lisnatu salatu beremo već 7 tjedana od sjetve. Glavičastu salatu nakon 10-11 tjedana, a rimsku tjedan dana dulje. Glavičastu, maslac, rimsku i kovrčavu salatu potrebno je ubrati cijelu čim naraste do željene veličine.