Rana mrkva Karotka 5m-300s

Daucus carota - Nantes 3

Svi je poznajemo, svima je ukusna i u kuhinji spada među najkorištenije korijensko povrće. Da, riječ je o mrkvi. Potječe iz južne Azije, područja današnjeg Afganistana, Pakistana i Irana. Mrkva je dvogodišnja biljka. Ima peraste listove. Cvjetna stabljika može biti visoka do 1,5 m, cvat čini složeni štitac s bjelkastim cvjetovima.

Mrkvu možemo podijeliti na dvije osnovne vrste - obična prava mrkva (što je izvorna neoplemenjena forma s bijelim korijenom) i obična sjemenska mrkva (ovdje spadaju sve danas uzgajane sorte mrkve). Obična sjemenska mrkva ima snažniji korijen čija boja može biti bijela, žuta, narančasta, crvena, ljubičasta ili višebojna (izvana može biti drukčija nego iznutra).

Prema roku sjetve razlikujemo mrkve na - MLADU MRKVU (finija rana mrkva, kraća i ima okrugliji korijen), BABY MRKVU (mlada rana mrkva, odlikuje se finim okusom i krhkom strukturom) i KLASIČNU MRKVU (kasni tip, ima sladak gladak korijen poludugog oblika, šiljastog kraja).

To međutim nije kraj. Omiljenu mrkvu možemo također podijeliti prema obliku korijena, radi kojeg je uzgajamo. Na primjer tip Berlikum ima veće valjkaste korijene s tupim krajem. Mrkve ovog tipa pogodne su za izravnu konzumaciju, dugoročno skladištenje, sušenje i daljnju preradu. Flakee se odlikuje vrlo dugim suženim korijenima sa širokim i ravnim krajem. Pogodna je za izravnu konzumaciju, dugoročno skladištenje, sušenje i druge vrste prerade. Parisian ima male korijene oblika rotkvice. Tip je pogodan za izravnu konzumaciju i preradu. Nantes je klasična mlada mrkva s kojom se susrećemo u trgovinama. I konačno tip Chantenay je mrkva s kraćim, više konusnim korijenima. Pogodna je za izravnu konzumaciju, sušenje i druge vrste prerade.

Mrkva ima visok sadržaj mineralnih tvari. Također ima visok sadržaj kalija, magnezija, fosfora, ali i klora. Sadrži i brojne mikroelemente - bor, vanadij, željezo, jod, kobalt, bakar, mangan, cink. Povećava ukupnu otpornost organizma, preporučuje se kod zatvora, kod bolesti jetre, bubrega i krvnih žila. Kako je poznato, mrkva utječe na kvalitetu vida! Izvor je provitamina A – betakarotena. U njoj je također sadržano malo vitamina C ili vitamina iz skupine B.

Prednost mrkve je i to što spada među vrlo nezahtjevno povrće. Možete je uzgajati i u posudama, recimo na terasi!

Kako uzgajati mrkvu

• Zahtijeva sunčano mjesto. Gredice redovito rahimo i zalijevamo. Svakako ne prelijevamo, mogli bismo uzrokovati propast cijele sjetve. Mrkva spada među hladoljubive biljke, najbolje joj ide pri temperaturama oko 16 °C. Zelenjenju vrha korijena sprječavamo prihranjivanjem zemlje oko biljaka.

• Neprikladna za sadnju je svježe pognojeno tlo. Sjeme sijemo na gredicu kada prođe opasnost od mraza. Dnevna temperatura trebala bi biti u prosjeku najmanje 7 °C (idealan uzgoj mrkve je pri dnevnim temperaturama oko 16 °C). Sijemo na dubinu od 1 do 2 cm na udaljenosti od oko 15 cm. Iznikle biljčice potrebno je probrati na udaljenost od oko 5 cm. Kasne sorte mrkve sijemo na isti način od kraja proljeća do početka ljeta.

• Mrkva zahtijeva temeljito obrađeno tlo s dovoljno hranjivih tvari i vlage. Tlo bi trebalo biti lagano i plodno. Optimalan pH je neutralan do slabo lužnat. Tlo ne bi trebalo sadržavati grude i kamenje.

• Prije rahljenja tla preporučljivo je mjesto sjetve obogatiti dobro odležalim kompostom. Prije sjetve u tlo unosimo 70g N, 30g P i 150g K. U fazi 3-5 listova primjenjujemo 20g N u redu. Tijekom vegetacije gnojimo NPK gnojivom s nižim sadržajem dušika i većim udjelom kalija. Ne koristimo stajnjak. Mrkva na ovaj tip gnojenja reagira pucanjem.

• Crna trulež mrkve očituje se na biljkama koje klijaju potamnjenjem, stanjivanjem i truljenjem korijenskog vrata te sušenjem listova. Tijekom vegetacije ova se bolest na korijenima previše ne očituje. Na napadnutim korijenima nastaju tamne, suhe udubljene mrlje. Zaštitu provodimo preparatom Dithane DG Neotec.

  Suha pjegavost listova mrkve očituje se tijekom vegetacije i širi se među biljkama pomoću vjetra i kiše konidijama koje nastaju na napadnutim listovima. Na najstarijim listovima nastaju jedan do dva milimetra velike žutosmeđe mrlje sa svjetlijim rubom. Mrlje se postupno povećavaju, stapaju i tamne. U kasnijoj fazi listovi su potpuno tamni i odumrli. Zaštitu provodimo preparatom Ortiva.

  Mrkvina muha pokazuje se na mlađim biljkama. One žute i odumiru. Na površini korijena, posebno u njegovoj gornjoj trećini, izvana su vidljive hodničaste oštećenja s ličinkama muha. Oštećene biljke trunu pri skladištenju. Sada zaštita nije moguća. Ranije se provodila preparatom Dursban 10 G.

  Meka trulež mrkve uzrokovana je nepravilnim skladištenjem korijenskog povrća u vlažnom okruženju. Mrkva se pretvara u kašastu smrdljivu masu. Prije skladištenja mrkvu pregledamo i čistimo od ostataka zemlje.

  Sisanjem nematoda korijeni mrkve su deformirani i stvaraju prekomjernu količinu bočnih korijenčića. Sjetva afričkih nevena može značajno smanjiti prisutnost nematoda u tlu. Također pridržavamo plodoreda.

  Pepelnica se očituje na svim nadzemnim dijelovima (listovima, peteljkama, stablima, cvatovima i sjemenu) nastaju bjelkasti brašnasti premazi. Zaštitu protiv pepelnice štitarki provodimo preparatom Ortiva.

• Rane sorte beremo od 8. tjedna nakon sadnje. Kasnim sortama ponekad treba i do 11 tjedana. Berbu provodimo ručno čupanjem ili si možemo oprezno pomoći viljuškama tako da ne oštetimo korijen biljaka.