Mrkva Rote Riesen 2 - sjemenke mrkve

Daucus carota - Rote Riesen 2

Svi je poznajemo, svima je ukusna i u kuhinji spada među najčešće korišteno korjenasto povrće. Da, riječ je o mrkvi. Potječe iz južne Azije, područja današnjeg Afganistana, Pakistana i Irana. Mrkva je dvogodišnja biljka. Ima peraste listove. Cvjetna stabljika može biti visoka i do 1,5 m, cvat čini složeni štitnjak, a cvjetovi su bjeličasti.

Mrkvu možemo podijeliti na dvije osnovne vrste - prava obična mrkva (što je izvorna neoplemenjenta forma s bijelim korijenom) i obična sjemenska mrkva (ovdje spadaju sve danas uzgajane sorte mrkve). Obična sjemenska mrkva ima moćniji korijen, čija boja može biti bijela, žuta, narančasta, crvena, ljubičasta ili višebojna (izvana može biti drugačija nego iznutra).

Prema roku sjetve razlikujemo mrkvu na - KAROTKU (finija rana mrkva, kraća je i ima okrugliji korijen), BABY KAROTKU (mlada rana karotka, odlikuje se finim okusom i krhkom strukturom) i KLASIČNA MRKVA (kasni tip, ima slatkast gladak korijen poludugog oblika, zašiljeni kraj).

To međutim nije kraj. Omiljenu mrkvu možemo također podijeliti prema obliku korijena, zbog kojeg je uzgajamo. Na primjer tip Berlikum ima veće valjkaste korijene s tupim krajem. Mrkve ovog tipa pogodne su za izravnu konzumaciju, dugotrajno skladištenje, sušenje i daljnju preradu. Flakee se odlikuje vrlo dugim suženim korijenima sa širokim i ravnim krajem. Pogodna je za izravnu konzumaciju, dugotrajno skladištenje, sušenje i druge vrste prerade. Parisian ima male korijene oblika rotkvice. Tip je pogodan za izravnu konzumaciju i preradu. Nantes je klasična karotka s kojom se susrećemo u trgovinama. I konačno tip Chantenay je mrkva s kraćim, više koničnim korijenima. Pogodna je za izravnu konzumaciju, sušenje i druge vrste prerade.

Mrkva ima visok sadržaj mineralnih tvari. Također ima visok sadržaj kalija, magnezija, fosfora, ali i klora. Sadrži i brojne elemente u tragovima - bor, vanadij, željezo, jod, kobalt, bakar, mangan, cink. Povećava ukupnu otpornost organizma, preporučuje se kod zatvora, kod oboljenja jetre, bubrega i krvnih žila. Kao što je poznato, mrkva utječe na kvalitetu vida! Izvor je provitamina A – betakarotena. U njoj je također sadržano malo vitamina C ili vitamina iz skupine B.

Prednost mrkve je i to što spada među vrlo nezahtjevno povrće. Možete je uzgajati i u posudama, recimo na terasi!

Kako uzgajati mrkvu

• Zahtijeva sunčano mjesto. Gredice redovito rahljimo i zalijevamo. Svakako ne prelijevamo, mogli bismo prouzročiti propast cijele sjetve. Mrkva spada među hladnoljubive biljke, najbolje joj odgovara na temperaturama oko 16 °C. Zelenjenju glave korijena sprječavamo zagrtanjem zemlje prema biljkama.

• Za sadnju je nepogodno tek pognojeno tlo. Sjeme sijemo na gredicu kada prođu mrazevi. Dnevna temperatura trebala bi biti u prosjeku najmanje 7 °C (idealan uzgoj mrkve je pri dnevnim temperaturama oko 16 °C). Sijemo na dubinu od 1 do 2 cm na udaljenosti od oko 15 cm. Nicajuće biljke potrebno je prorijediiti na udaljenost od oko 5 cm. Kasne sorte mrkve sijemo na isti način od kraja proljeća do početka ljeta.

• Mrkva zahtijeva temeljito obrađeno tlo s dovoljno hranjivih tvari i vlage. Tlo bi trebalo biti lagano i plodno. Optimalan pH je neutralan do slabo lužnat. Tlo ne bi smjelo sadržavati grude i kamenje.

• Prije rahljenja tla preporučljivo je mjesto sjetve obogatiti dobro odležanim kompostom. Prije sjetve u tlo unosimo 70g N, 30g P i 150g K. U fazi 3-5 listova apliciramo 20g N u nitratnom obliku. Tijekom vegetacije gnojimo NPK gnojivom s nižim sadržajem dušika, a višim udjelom kalija. Ne koristimo stajski gnjoj. Mrkva na ovaj tip gnojenja reagira pucanjem.

• Crna trulež mrkve očituje se na klijavim biljkama potamnjivanjem, stanjivanjem i truleženjem korijenskog vrata i sušenjem listova. Tijekom vegetacije ova bolest se na korijenima previše ne očituje. Na napadnutim korijenima nastaju tamne, suhe udubljene mrlje. Zaštitu provodimo preparatom Dithane DG Neotec.

  Suha pjegavost listova mrkve očituje se tijekom vegetacije te se među biljkama širi pomoću vjetra i kiše konidijama koje nastaju na napadnutim listovima. Na najstarijim listovima nastaju jedan do dva milimetra velike žutosmeđe mrlje sa svjetlijim rubom. Mrlje se postupno povećavaju, stapaju i tamne. U kasnijoj fazi listovi su potpuno tamni i odumrli. Zaštitu provodimo preparatom Ortiva.

  Mrkvina muha pokazuje se na mlađim biljkama. One žute i odumiru. Na površini korijena, prvenstveno u njegovoj gornjoj trećini, izvana su vidljivi hodničasti izgrizi s mušjim larvama. Oštećene biljke trunu pri skladištenju. Sada zaštita nije moguća. Ranije se provodila preparatom Dursban 10 G.

  Meka trulež mrkve uzrokovana je neispravnim skladištenjem korijenastog povrća u vlažnom okruženju. Mrkva se pretvara u kašastu zaudarnu masu. Prije uskladištenja mrkvu pregledamo i očistimo od ostataka zemlje.

  Sisanjem nematoda korijeni mrkve su izobličeni i stvaraju prekomjernu količinu bočnih korijenčića. Sjetva afrikana može pojavu nematoda u tlu znatno smanjiti. Pridržavamo se također plodoreda.

  Pepelnica se očituje na svim nadzemnim dijelovima (listovima, peteljkama, stabljikama, cvjetovima i sjemenu) nastaju bjeličasti brašnasti naplaci. Zaštitu protiv pepelnice štitnjača provodimo preparatom Ortiva.

• Rane sorte beremo od 8. tjedna nakon sadnje. Kasne sorte ponekad trebaju i do 11 tjedana. Berbu provodimo ručno čupanjem ili si možemo oprezno pomoći viljuškom tako da ne oštetimo korijen biljaka.