Mrkva Nantaise 2 Marktgärtner - sjemenke mrkve

Daucus carota - Nantaise 2 Marktgärtner

Svi je poznajemo, svima je ukusna i u kuhinji spada među najkorištenije korjenasto povrće. Da, riječ je o mrkvi. Potječe iz južne Azije, područja današnjeg Afganistana, Pakistana i Irana. Mrkva je dvogodišnja biljka. Ima peraste listove. Cvjetna stabljika može biti visoka do 1,5 m, cvat tvori složeni štit, a cvjetovi su bjelkasti.

Mrkvu možemo podijeliti na dvije osnovne vrste - obična divlja mrkva (što je izvorna neoplemenjenja forma s bijelim korijenom) i obična voćna mrkva (ovdje spadaju sve danas uzgajane sorte mrkve). Obična voćna mrkva ima snažniji korijen, čija boja može biti bijela, žuta, narančasta, crvena, ljubičasta ili višebojna (izvana može biti drugačija nego iznutra).

Prema roku sjetve razlikujemo mrkvu na - KAROTKU (finija rana mrkva, kraća i ima zaobljeniji korijen), BABY KAROTKU (mlada rana karotka, odlikuje se finim okusom i krhkom strukturom) i KLASIČNA MRKVA (kasni tip, ima slatkast glatki korijen poludugog oblika, šiljast kraj).

To, međutim, nije sve. Omiljenu mrkvu također možemo podijeliti prema obliku korijena, zbog kojeg je uzgajamo. Na primjer, tip Berlikum ima veće cilindričke korijene s tupim krajem. Mrkve ovog tipa prikladne su za izravnu konzumaciju, dugoročno skladištenje, sušenje i daljnju preradu. Flakee se odlikuje vrlo dugim suženim korijenima sa širokim i ravnim krajem. Prikladna je za izravnu konzumaciju, dugoročno skladištenje, sušenje i druge vrste prerade. Parisian ima male korijene oblika rotkvice. Tip je prikladan za izravnu konzumaciju i preradu. Nantes je klasična karotka s kojom se susrećemo u trgovinama. I konačno, tip Chantenay je mrkva s kraćim, više koničnim korijenima. Prikladna je za izravnu konzumaciju, sušenje i druge vrste prerade.

Mrkva ima visok sadržaj mineralnih tvari. Također ima visok sadržaj kalija, magnezija, fosfora, ali i klora. Sadrži i brojne mikroelemente - bor, vanadij, željezo, jod, kobalt, bakar, mangan, cink. Povećava ukupnu otpornost organizma, preporučuje se kod zatvor, kod bolesti jetre, bubrega i krvnih žila. Kao što je poznato, mrkva utječe na kvalitetu vida! Izvor je provitamina A – betakarotena. U njoj je također sadržan malo vitamina C ili vitamina iz skupine B.

Prednost mrkve je i to što spada među vrlo nezahtjevno povrće. Možete je uzgajati i u posudama, primjerice na terasi!

Kako uzgajati mrkvu

• Zahtijeva sunčano mjesto. Gredice redovito rahljimo i zalijevamo. Svakako ne prelijevamo, mogli bismo prouzročiti propast cijele sjetve. Mrkva spada među hladoljubive biljke, najbolje joj ide pri temperaturama oko 16 °C. Zelenilo glave korijena spriječavamo prihranjivanjem zemlje uz biljke.

• Za sadnju nije prikladna svježe pognojeno tlo. Sjeme sijemo na gredicu kada prođu mrazevi. Dnevna temperatura bi trebala biti u prosjeku najmanje 7 °C (idealno uzgajanje mrkve je pri dnevnim temperaturama oko 16 °C). Sijemo na dubinu od 1 do 2 cm na udaljenosti od oko 15 cm. Nicajuće biljke potrebno je prorijedi na udaljenost od oko 5 cm. Kasne sorte mrkve sijemo na isti način od kraja proljeća do početka ljeta.

• Mrkva zahtijeva temeljito obrađeno tlo s dovoljno hranjivih tvari i vlage. Tlo bi trebalo biti lagano i plodno. Optimalan pH je neutralan do slabo bazičan. Tlo ne bi smjelo sadržavati grude i kamenje.

• Prije rahljenja tla preporučljivo je mjesto sjetve obogatiti dobro odležanim kompostom. Prije sjetve u tlo unosimo 70 g N, 30 g P i 150 g K. U fazi 3-5 listova apliciramo 20 g N u redku. Tijekom vegetacije gnojimo NPK gnojivom s nižim sadržajem dušika i višim udjelom kalija. Ne koristimo stajski gnoj. Mrkva na ovu vrstu gnojenja reagira pucanjem.

• Crna trulež mrkve očituje se na klijajućim biljkama tamnjenje, stanjivanjem i truljenjem korijenskog vrata te sušenjem listova. Tijekom vegetacije ova bolest se na korijenima pretjerano ne očituje. Na napadnutim korijenima nastaju tamne, suhe udubljene mrlje. Zaštitu provodimo preparatom Dithane DG Neotec.

  Suha pjegavost listova mrkve očituje se tijekom vegetacije te se među biljkama širi pomoću vjetra i kiše konidijama koje nastaju na napadnutim listovima. Na najstarijim listovima nastaju jedan do dva milimetra velike žutosmeđe mrlje sa svjetlijim rubom. Mrlje se postupno povećavaju, spajaju i tamne. U kasnijoj fazi listovi su potpuno tamni i odumrli. Zaštitu provodimo preparatom Ortiva.

  Mrkvina muha pokazuje se na mlađim biljkama. One žute i odumiru. Na površini korijena, prvenstveno u njegovoj gornjoj trećini, izvana su vidljive hodničaste štete s mušjim larvama. Oštećene biljke trule pri skladištenju. Trenutno zaštita nije moguća. Ranije se provodila preparatom Dursban 10 G.

  Meka trulež mrkve uzrokovana je nepravilnim skladištenjem korijenastog povrća u vlažnom okruženju. Mrkva se pretvara u kašastu smrdljivu masu. Prije skladištenja mrkvu pregledamo i očistimo od ostataka zemlje.

  Sisanjem nematoda korijeni mrkve su izobličeni i stvaraju prekomjernu količinu bočnih korijenčića. Sjetva afrikana može jako smanjiti prisutnost nematoda u tlu. Također se pridržavamo plodoreda.

  Pepelnica se očituje na svim nadzemnim dijelovima (listovima, peteljkama, stablima, cvjetovima i sjemenu) nastaju bjelkaste brašnaste prevlake. Zaštitu protiv pepelnice štitarki provodimo preparatom Ortiva.

• Rane sorte beremo od 8. tjedna nakon sadnje. Kasne sorte ponekad trebaju i do 11 tjedana. Berbu provodimo ručno čupanjem ili si možemo pažljivo pomoći viljuškama tako da ne oštetimo korijen biljaka.