Mrkva MARION F1 5m-300s - traka sa sjemenom

Daucus carota - Marion

Svi je poznajemo, svima je ukusna i u kuhinji spada među najčešće korišteno korjenasto povrće. Da, riječ je o mrkvi. Potječe iz južne Azije, područja današnjeg Afganistana, Pakistana i Irana. Mrkva je dvogodišnja biljka. Ima peraste listove. Cvjetna stabljika može biti visoka do 1,5 m, cvat čini složeni štitac, a cvjetići su bjelkasti.

Mrkvu možemo podijeliti na dvije osnovne vrste - obična prava mrkva (što je izvorna neplemenita forma s bijelim korijenom) i obična sjemenska mrkva (ovdje spadaju sve danas uzgajane sorte mrkve). Obična sjemenska mrkva ima moćniji korijen čija boja može biti bijela, žuta, narančasta, crvena, ljubičasta ili višebojna (izvana može biti drugačija nego iznutra).

Prema roku sjetve razlikujemo mrkve na - MLADU MRKVU (finija rana mrkva, kraća je i ima zaobljeniji korijen), BABY MRKVU (mlada rana mrkva, odlikuje se finim okusom i krhkom strukturom) i KLASIČNU MRKVU (kasni tip, ima sladunjav gladak korijen poludugog oblika, zašiljen kraj).

To, međutim, nije kraj. Omiljenu mrkvu također možemo podijeliti prema obliku korijena, radi kojeg je uzgajamo. Na primjer, tip Berlikum ima veće valjkaste korijene s tupim krajem. Mrkve ovog tipa pogodne su za izravnu konzumaciju, dugoročno skladištenje, sušenje i daljnju preradu. Flakee se odlikuje vrlo dugim suženim korijenima sa širokim i ravnim krajem. Pogodna je za izravnu konzumaciju, dugoročno skladištenje, sušenje i druge vrste prerade. Parisian ima male korijene oblika rotkvice. Tip je pogodan za izravnu konzumaciju i preradu. Nantes je klasična mlada mrkva s kojom se susrećemo u trgovinama. I konačno tip Chantenay je mrkva s kraćim, više konusnim korijenima. Pogodna je za izravnu konzumaciju, sušenje i druge vrste prerade.

Mrkva ima visok sadržaj mineralnih tvari. Također ima visok sadržaj kalija, magnezija, fosfora, ali i klora. Sadrži i brojne elemente u tragovima - bor, vanadij, željezo, jod, kobalt, bakar, mangan, cink. Povećava ukupnu otpornost organizma, preporučuje se kod zatvora, kod bolesti jetre, bubrega i krvnih žila. Kao što je poznato, mrkva utječe na kvalitetu vida! Izvor je provitamina A – betakarotena. U njoj je također sadržan i malo vitamina C ili vitamina iz skupine B.

Prednost mrkve je i to što spada među vrlo nezahtjevno povrće. Možete je uzgajati i u posudama, možda na terasi!

Kako uzgajati mrkvu

• Zahtijeva sunčano mjesto. Gredice redovito rahljimo i zalijevamo. Svakako ne prelijevamo, mogli bismo prouzročiti propast cijele sjetve. Mrkva spada među hladoljubive biljke, najbolje joj ide pri temperaturama oko 16 °C. Zelenjenju glave korijena sprječavamo zagrtanjem zemlje uz biljke.

• Nepogodno za sjetvu je svježe pognojeno tlo. Sjeme sijemo na gredicu kada prođu mrazevi. Dnevna temperatura trebala bi biti u prosjeku najmanje 7 °C (idealno uzgajanje mrkve je pri dnevnim temperaturama oko 16 °C). Sijemo na dubinu od 1 do 2 cm na udaljenosti od oko 15 cm. Izniknute biljke potrebno je prorjediti na oko 5 cm udaljenosti. Kasne sorte mrkve sijemo na isti način od kraja proljeća do početka ljeta.

• Mrkva zahtijeva temeljito obrađeno tlo s dovoljno hranjivih tvari i vlage. Tlo bi trebalo biti lagano i plodno. Optimalan pH je neutralan do slabo bazičan. Tlo ne bi smjelo sadržavati grude i kamenje.

• Prije rahljenja tla preporučljivo je mjesto sjetve obogatiti dobro odležalim kompostom. Prije sjetve u tlo unosimo 70g N, 30g P i 150g K. U fazi 3-5 listova apliciramo 20g N u niti. Tijekom vegetacije gnojimo NPK gnojivom s nižim sadržajem dušika i većim udjelom kalija. Ne koristimo stajnjak. Mrkva na ovu vrstu gnojidbe reagira pucanjem.

• Crna trulež mrkve očituje se na klijajućim biljkama zatamnjivanjem, stanjivanjem i truljenjem korijenskog vrata te sušenjem listova. Tijekom vegetacije ova bolest se na korijenima previše ne očituje. Na napadnutim korijenima nastaju tamne, suhe udubljene pjege. Zaštitu provodimo preparatom Dithane DG Neotec.

  Suha pjegavost listova mrkve očituje se tijekom vegetacije širi se među biljkama pomoću vjetra i kiše konidijama koje nastaju na napadnutim listovima. Na najstarijim listovima nastaju jedan do dva milimetra velike žutosmede pjege sa svjetlijim rubom. Pjege se postupno povećavaju, stječu i tamne. U kasnijoj fazi listovi su potpuno tamni i uginuli. Zaštitu provodimo preparatom Ortiva.

  Mrkvina muha pokazuje se na mlađim biljkama. One žute i propadaju. Na površini korijena, prvenstveno u njegovoj gornjoj trećini, izvana su vidljivi hodničasti požeri s mušjim ličinkama. Oštećene biljke trunu pri skladištenju. Sada zaštita nije moguća. Ranije se provodila preparatom Dursban 10 G.

  Meka trulež mrkve uzrokovana je nepravilnim skladištenjem korijenastog povrća u vlažnom okruženju. Mrkva se pretvara u kašastu smrdljivu masu. Prije skladištenja mrkvu pregledamo i očistimo od ostataka zemlje.

  Sisanjem nematoda korijeni mrkve su deformirani i stvaraju prekomjernu količinu bočnih korijenčića. Sjetva kadifica može jako smanjiti pojavu nematoda u tlu. Također se pridržavamo plodoreda.

  Pepelnica se očituje na svim nadzemnim dijelovima (listovima, peteljkama, stablima, cvatovima i sjemenu) nastaju bjelkasti brašnasti prevlake. Zaštitu protiv pepelnice štitastih provodimo preparatom Ortiva.

• Rane sorte beremo od 8. tjedna nakon sadnje. Kasne sorte ponekad trebaju i do 11 tjedana. Berbu provodimo ručno čupanjem ili si možemo oprezno pomoći viljuškama tako da ne oštetimo korijen biljaka.