Mrkva dugačka R.St.O.Herz - sjeme mrkve

Daucus carota - R.St.O.Herz

Svi je poznajemo, svima je ukusna i u kuhinji spada među najkorištenije korjenasto povrće. Da, riječ je o mrkvi. Potječe iz južne Azije, područja današnjeg Afganistana, Pakistana i Irana. Mrkva je dvogodišnja biljka. Ima peraste listove. Cvjetna stabljika može biti visoka do 1,5 m, cvat čini složeni štitac, a cvjetići su bjeličasti.

Mrkvu možemo podijeliti na dvije osnovne vrste - obična prava mrkva (to je izvorna neuzgojena forma s bijelim korijenom) i obična sjemenska mrkva (ovdje spadaju sve danas uzgajane sorte mrkve). Obična sjemenska mrkva ima snažniji korijen, čija boja može biti bijela, žuta, narančasta, crvena, ljubičasta pa i višebojna (izvana može biti drukčija nego iznutra).

Prema roku sjetve razlikujemo mrkve na - KAROTKU (finija rana mrkva, kraća i ima okrugliji korijen), BABY KAROTKU (mlada rana karotka, odlikuje se finim okusom i krhkom strukturom) i KLASIČNA MRKVA (kasni tip, ima sladunjav gladak korijen poludugog oblika, zašiljeni kraj).

To međutim nije sve. Omiljenu mrkvu možemo također podijeliti prema obliku korijena, zbog kojeg je uzgajamo. Na primjer, tip Berlikum ima veće valjkaste korijene s tupim krajem. Mrkve ovog tipa pogodne su za izravnu konzumaciju, dugotrajno skladištenje, sušenje i daljnju preradu. Flakee se odlikuje vrlo dugim suženim korijenima sa širokim i ravnim krajem. Pogodna je za izravnu konzumaciju, dugotrajno skladištenje, sušenje i druge vrste prerade. Parisian ima male korijene oblika rotkvice. Tip je pogodan za izravnu konzumaciju i preradu. Nantes je klasična karotka s kojom se susrećemo u trgovinama. I konačno tip Chantenay je mrkva s kraćim, prije konusnim korijenima. Pogodna je za izravnu konzumaciju, sušenje i druge vrste prerade.

Mrkva ima visok sadržaj mineralnih tvari. Također ima visok sadržaj kalija, magnezija, fosfora, ali i klora. Sadrži i brojne elemente u tragovima - bor, vanadij, željezo, jod, kobalt, bakar, mangan, cink. Povećava ukupnu otpornost organizma, preporučuje se kod zatvora, kod oboljenja jetre, bubrega i krvnih žila. Kao što je poznato, mrkva utječe na kvalitetu vida! Izvor je provitamina A – betakarotena. U njoj je također sadržano malo vitamina C ili vitamina iz skupine B.

Prednost mrkve je i to što spada među vrlo nezahtjevno povrće. Možete je uzgajati i u posudama, recimo na terasi!

Kako uzgajati mrkvu

• Zahtijeva sunčan položaj. Gredice redovito rahljamo i zalijevamo. Svakako ne prelijevamo, mogli bismo uzrokovati propast cijele sjetve. Mrkva spada među hladnoljubive biljke, najbolje joj uspijeva pri temperaturama oko 16 °C. Zelenjenju glave korijena sprječavamo dogrtanjem zemlje uz biljke.

• Nepogodno za sjetvu je svježe gnojeno tlo. Sjeme sijemo na gredicu kada prođu mrazevi. Dnevna temperatura bi u prosjeku trebala biti najmanje 7 °C (idealno uzgajanje mrkve je pri dnevnim temperaturama oko 16 °C). Sijemo na dubinu od 1 do 2 cm na razmaku od oko 15 cm. Nicajuće biljčice potrebno je prorijediti na razmak od oko 5 cm. Kasne sorte mrkve sijemo na isti način od kraja proljeća do početka ljeta.

• Mrkva zahtijeva temeljito obrađeno tlo s dovoljno hranjivih tvari i vlage. Tlo bi trebalo biti lagano i plodno. Optimalan pH je neutralan do slabo bazičan. Tlo ne bi trebalo sadržavati grudve i kamenje.

• Prije rahljanja tla preporučljivo je mjesto sjetve obogatiti dobro odležanim kompostom. Prije sjetve u tlo unosimo 70g N, 30g P i 150g K. U fazi 3-5 listića apliciramo 20g N u obliku ledka. Tijekom vegetacije gnojimo NPK gnojivom s nižim sadržajem dušika i višim udjelom kalija. Ne koristimo stajski gnjoj. Mrkva na ovaj tip gnojenja reagira pucanjem.

• Crna trulež mrkve se očituje na nicajućim biljkama tamnenjem, stanjivanjem i truleži korjenskog vrata te sušenjem listova. Tijekom vegetacije se ova bolest na korijenima ne očituje previše. Na napadnutim korijenima nastaju tamne, suhe udubljene mrlje. Zaštitu provodimo preparatom Dithane DG Neotec.

  Suha pjegavost listova mrkve se očituje tijekom vegetacije, širi se među biljkama pomoću vjetra i kiše konidijama koje nastaju na napadnutim listovima. Na najstarijim listovima nastaju jedan do dva milimetra velike žutosmeđe mrlje sa svjetlijim rubom. Mrlje se postupno povećavaju, spajaju i tamne. U kasnijoj fazi listovi su potpuno tamni i odumrli. Zaštitu provodimo preparatom Ortiva.

  Mrkvina muha se pokazuje na mlađim biljkama. One žute i odumiru. Na površini korijena, prvenstveno u njegovoj gornjoj trećini, izvana su vidljivi hodničasti izgrizi s mušjim larvama. Oštećene biljke trunu pri skladištenju. Sada zaštita nije moguća. Ranije se provodila preparatom Dursban 10 G.

  Meka trulež mrkve je uzrokovana neispravnim skladištenjem korjenastog povrća u vlažnom okruženju. Mrkva se pretvara u kašastu smrdljivu masu. Prije skladištenja mrkvu pregledamo i očistimo od ostataka zemlje.

  Sisanjem nematoda korijeni mrkve su izobličeni i stvaraju pretjeranu količinu bočnih korjenčića. Sjetva afrikana može pojavu nematoda u tlu snažno smanjiti. Također pridržavamo plodoreda.

  Pepelnica se očituje na svim nadzemnim dijelovima (listovima, peteljkama, stabljikama, cvatovima i sjemenkama) nastaju bjeličaste brašnaste prevlake. Zaštitu protiv pepelnice štitarki provodimo preparatom Ortiva.

• Rane sorte beremo od 8. tjedna nakon sadnje. Kasne sorte trebaju ponekad i do 11 tjedana. Branje provodimo ručno čupanjem ili si možemo oprezno pomoći viljuškama tako da ne oštetimo korijen biljaka.