Celer gomoljasti ASTERIX F1

Apium graveolens var. Rapaceum

Celer potječe iz Sredozemlja. Uzgaja se u tri oblika - gomoljasti celer za zadebljale korijene, stabljikasti celer za zadebljale peteljke listova ili kao lisni oblik za bogatu lisnu rozetu.

Dvogodišnja biljka potječe iz porodice štitarki. Plodovi, koji kao i cijela biljka sadrže mnogo aromatičnih tvari. Celer je izvor vitamina, posebno vitamina C (lisni oblik sadrži i 10× više vitamina C od gomolji), zatim B1, B2 i cijeli niz mineralnih tvari. Snažan miris i okus daju mu eterična ulja, zahvaljujući kojima ima i značajno ljekovito djelovanje. Djeluje diuretski i antibakterijski.

U kuhinji se koristi za hladna i topla jela, odgovara u salate i u juhe. Mnogim ljudima njegove silice smetaju i uzrokuju alergije - zakonodavstvo ga stoga navodi kao alergenu biljku.

Stabljikasti celer konzumiramo sirovi, u salatama ili ga možemo grickati uz meso. Najviše našem tijelu daje u obliku soka za doručak. Lisni celer se koristi za izradu salata, peteljke se konzumiraju kuhane i iscjeđuje se iz njega sirovi sok.

Kako uzgajati Celer

• Celer voli sunčana mjesta, naprotiv loše raste u sjeni, tada nije aromatičan i lakše može biti napadnut gljivičnim bolestima. Tijekom cijelog razdoblja rasta treba dovoljno zalijevanja. Važno je zalijevanje pri sadnji i u drugoj polovici vegetacije pri stvaranju gomolja. Gomoljasti celer potrebno je redovito okopavati.

• Dugo vegetacijsko razdoblje može se skratiti preduzgojem. Presadnice ne moraju se uzgajati u grijanoj sobi. Za preduzgoj do vremena sadnje prikladan je staklenik ili zimski vrt. Veljačna ili ožujska sjetva vrijedi za gomoljasti, lisni i stabljikasti celer. Celer ne sadimo ranije od sredine svibnja na ciljno mjesto.

  Gomoljasti celer zahtijeva preduzgoj presadnica pod staklom. Idealno vrijeme za sadnju je početak svibnja, najkasnije sredina lipnja.

  Kod stabljikastog celera sjeme sijemo u staklenik ili inspekt. Sadnja se provodi u svibnju na gredicu, na razmak 30×30 cm. Tijekom rasta peteljke prigrćemo zemljom kako bi izbijelile.

  Lisni celer sijemo u veljači u staklenik ili inspekt i sadimo u svibnju.

  Sjeme klija dva do tri tjedna pri temperaturi između petnaest i dvadeset stupnjeva.

• Zahtjevan je na hranjive tvari i sadržaj vapna u tlu. Zahtijeva glinena, humusna tla. Lisni i stabljikasti trebaju više glineno-pjeskovita tla. Optimalni pH je 6,5 – 7,5.

• Tijekom vegetacije prihranjujemo višekomponentnim gnojivom. Gnojivo za korijensko povrće je prikladno.

• Od štetnika celer napadaju prvenstveno mrkvina muha, celerova muharica. Celer tretiramo preparatima Basudin (mrkvina muha) i Sumithion Super (muharica).

  Septorijska pjegavost celera očituje se na listovima celera, gdje nastaju male sivosmeđe pjege sa žutim rubom i velikim brojem vrlo sitnih crnih točaka. Sredine pjega kasnije posmeđe i isušuju se.

  Krastavost celerovih gomolji su smeđe pjege koje se povećavaju. Napadeno tkivo, plutasto je i puca. Slijedi truležni raspad gomolja. Bolesti preduhitrujemo tako da na istoj parceli celer ne uzgajamo barem 3 godine. Djelomična zaštita je upotreba boraksa u dozi oko 20g na 10m2.

  Pjegavost listova celera očituje se na starijim listovima pojavljuju se žućkaste, kasnije žutosmeđe pjege. Listovi se suše i odumiru. Provodimo preventivnu zaštitu Kuprikolom.

• Manji gomolji celera mogu se brati u srpnju. Listove celera beremo probiranjem, kako bi ostala dovoljna lisna površina.

  Lisni celer počinje se brati postupno od srpnja i tek krajem rujna provedemo jednokratnu berbu.