Paprika bananska vrsta Corno di toro giallo

Capsicum annum - Corno di toro giallo

Višegodišnja biljka rodom iz Meksika. U kulturi se uzgaja kao jednogodišnja i može narasti do visine 0,5–1,5 m. Ima naizmjenično postavljene kopljaste listove. Cvjetovi su bijeli s pet latica. Plod je mahuna, čija je prirodna boja crvena. Uzgaja se tri tisuće sorti paprika, sladkih i ljutih. Za ljutinu je zaslužan alkaloid kapsaicin. Najprije se uzgajala kao ukrasna biljka. Njezina upotreba kao začina, odnosno povrća, došla je tek kasnije. Danas se koriste uglavnom dvije vrste paprike. Prva je obična paprika (Capsicum annuum). Druga paprika obilno korištena za proizvodnju začina su sorte vrste Capsicum frutescens, označene kao chilli. Općenito se paprike dijele u šest skupina na: šiljaste paprike (mađarski tip), kvadratične paprike, jabučaste paprike, kapije, bikovske i ovnujske rogove te začinske ili chilli.

Paprike sadrže mnogo kalija, fosfora i natrija te su među ostalim značajan izvor vitamina C, U i karotena. Povrtne sorte koriste se svježe, u salatama ili u hladnoj i toploj kuhinji. Začinske su opet izvrsna pikantna začina! Paprike imaju široku primjenu, mogu se toplinski obrađivati, jesti u hladnom stanju, prikladne su za pripremu salata, azijskih jela ili za ukiseljavanje. Odličan su dodatak dijeti.

Kako uzgajati paprike

• Zahtijevaju toplo sunčano, zaštićeno mjesto. Optimalan raspon temperatura tijekom vegetacije je 18–23°C. Temperature ispod 14 i iznad 30°C su ekstremne i ne odgovaraju paprikama. Paprike sadimo po 2 jedna pored druge. Paprike je preporučljivo kontinuirano podvezivati. Idealno je pričvršćivanje biljke na vodeću motku kako u donjem dijelu biljke, tako i u gornjem dijelu. Važno je redovito zalijevanje i čupanje korova oko biljaka. Ni u kojem slučaju zalijevanje i prskanje ne provodimo na direktnom suncu, jer bismo ih opegli. U plasteniku ili stakleniku paprike rastu također puno brže, uglavnom zahvaljujući temperaturi i vlažnosti. Paprike redovito kontroliramo, jesu li napadnute štetnicima ili se pojavljuju znakovi fizioloških ili gljivičnih bolesti.

• Paprike sijemo od siječnja najkasnije do kraja ožujka. Da bismo si sijanje olakšali, možemo ih saditi u tresne jiffyje. Ako odabiremo sadnju u supstrat, trebao bi sadržavati perlit pomiješan u odgovarajućem omjeru sa zemljom bogatom hranjivim tvarima. Možemo dakle koristiti specijalni supstrat za sijanje, koji pomiješamo s perlitom ili pijeskom. Sjemenke sadimo cca 1 cm duboko. Zasađene sjemenke tretiramo Previcurom, čime osiguravamo zaštitu od polijeganja klijanaca. Temperatura se mora kretati oko 25 stupnjeva Celzijevih. Vlažnost zraka se ne bi smjela mijenjati za pravilan rast sadnica. Klice trebaju puno svjetla kako se ne bi izdužile. Kada na malim biljkama niknu barem dva lista, vrijeme je presaditi ih u posudu. Biljke s korijenovim balotom prebacujemo na trajno mjesto u razmaku 60–70 cm x 25–40 cm.

• Paprike zahtijevaju humusno, hranjivo tlo s dovoljno dostupne vode u tlu i pH u rasponu 6,5–7,5.

• Osnovno gnojidba je umiješati u tlo, gdje ćemo saditi paprike, zrelu kravlju gnojnicu, odnosno kompost. Ovo gnojidbu provodimo u jesen. U jesen istovremeno površinu vapnimo dozom cca 3,6 kg/m2 mljenog vapnenca ili 2 kg/m2 ovisno o tlu na mjestu. Prije sadnje preporučljivo je umiješati u tlo 50 – 70 g/m2 NPK gnojiva s većim udjelom dušika. Tijekom vegetacije prihanjujemo vodotopivim NPK gnojivoم - Cererit, Kristalon. Važno je da vodotopivo gnojivo istovremeno sadrži mikroelemente! Gnojivo primjenjujemo svakih 14 dana.

• Paprike često napadaju sisajući štetnici kao što su lisne uši, štitaste uši ili grinje. Za zaštitu možemo koristiti preparat Mospilan, Decis Mega ili preparat Symfonie od Natyre.

  Pri velikoj vlažnosti zraka plodovi mogu biti napadnuti plijesnima i gljivama. Najpoznatije gljivične bolesti su siva i bijela trulež. Zaštita od ovih gljivičnih bolesti je prikladan preparat Ortiva.

  Opasna je bakterijska pjegavost biljaka paprike. Nekrotični plodovi zahvaćeni ovom pjegavošću uglavnom pucaju i uništeni su. Raznobojne mrlje osobito na plodovima uzrokuje bakterijska bolest zvana bronzovitost. Pri ovim napadima biljaka najbolji način je njihova likvidacija.

  Nedostatak kalcija u tlu, nepravidelno navodnjavanje ili prisutnost kalija u tlu uzrokuje fiziološke poremećaje. Ti nedostaci mogu se očitovati poremećajima plodova, listova, cvjetova, koji se često zamjenjuju za gljivične oboljenja. U slučaju da su biljke napadnute nekrozom, pridržavamo se ravnomjerne zalijevanja, dovoljne prehrane i tretiramo ih na primjer učinkovitim kalcijevim kloridom ili specijalnim folijarnim gnojivoم.

• Paprike uzgajane za zelene plodove beremo već sredinom srpnja. Crvene ili žute plodove beremo tek krajem kolovoza i u rujnu. Začinske papričice (chilli) beremo u jesen, ako su uzgajane vani ili u stakleniku.