Povijesni razvoj vrtova, 2. dio

U prošlom smo dijelu rekli nešto o počecima vrtova, a u ovom nastavku ocrtavamo kako se razvijao dalje sve do današnjeg izgleda.

A Europa?

U Europi se postupno prelazi od grčke umjetnosti k duhovnoj stvarnosti. Srednjovjekovni se vrt shvaća prije svega gospodarski , pa izgled ovdje više ne igra tako važnu ulogu.

Sve što je samo za ukras ili užitak u tom je razdoblju grešno.

Vrtovi se smještaju uglavnom uz seoske kuće ili u skučenom prostoru gradskih zgrada. Našli bismo u njima primjerice ljekovito bilje i simbolične biljke, povrće, voćke, bazenčiće, sjenice i omiljene klupe od busena.

Samostanski vrtovi

Zahvaljujući Crkvi, koja je imala znatan utjecaj, dolazi do najvećeg razvoja samostanskih vrtova. Pritom je zadaća nekih redova bio upravo rad u tim vrtovima, najčešće se ovdje uzgajalo ljekovito bilje. Samostanski su vrtovi bili podijeljeni na više funkcionalnih cjelina i prostirali se usred samostanskih kompleksa. Neizostavan dio bio je rajski trijem odnosno viridarium, u kojem su se uzgajale ukrasne biljke, najčešće su to bile ruže i ljiljani.

Vrtovi su bili podijeljeni stazom na četiri dijela, a u sredini je bio smješten vodoskok ili zdenac. Zasebni vrt najčešće je bio povrtnjak, vrt ljekovitog bilja, zatim hmeljarnik, vinograd ili voćnjak. Rimska se vrtna kultura tako u određenoj mjeri odražavala samo u tim samostanskim vrtovima.

Prijelaz prema renesansi

Izrazite promjene u vrtnoj umjetnosti donijela je renesansa, kada kršćanske motive istiskuje racionalan pristup umjetnosti i životu. Površine građanskih vrtova se šire, a gradnju teško pristupačnih utvrda zamjenjuju dvorci s prostranim vrtovima i parkovima. 

Ovdje se stavlja veliki naglasak na likovnu stranu i povezanost vrta s dvorcem. Kad bismo trebali navesti neke elemente, nužno je spomenuti pravilnu geometrijsku podjelu, žive ograde, gredice s ornamentima ili šišane labirinte i ograde. 

Barok

U baroku se nastoji povezati vrt s krajolikom, pa se protežu u daljinu sve dok se postupno ne stope. Riječ je o najznačajnijem razdoblju stvaralačke djelatnosti u vrtnoj arhitekturi, ovdje se učvršćuje estetski dojam. 

Klasicizam

Glavne su staze raspoređene u osmerokraku zvijezdu, a u Francuskoj se stvaraju tzv. vizualni mostovi.

Od kraja 18. stoljeća stvaranje vrtova udaljava se od pravilnih elemenata i prelazi se na slobodnu prirodu.

Dolazak romantizma

U vrtovima se stvaraju umjetne ruševine, špilje ili pustinjačke ćelije. U Engleskoj se oblikuju gospodarski krajolici, u kojima se nalaze pašnjaci i staze sa živim ogradama.

Prirodni engleski stil širi se po cijeloj Europi, a kod nas je njegov primjer primjerice vrt u lednicko-valtičkom kompleksu.

Novi stil secesije

Razvija se na prijelazu 19. i 20. stoljeća u Europi i Sjevernoj Americi. Za to su razdoblje bili tipični složeno oblikovane, tečne krivulje, ornamenti ili linearnost i asimetrija. Vrtovi su se stvarali od velikih travnatih i vodenih površina. Pergole, vrtni namještaj i zapravo sva oprema uglavnom je bijele boje.

Početak 21. stoljeća

Formalni stil zamjenjuje prije svega prirodnost i elementi slobodne prirode. Obilježje tih vrtova su asimetrija i apstrakcija, a dopunjuju ih razni geometrijski elementi i blage krivulje.

Kombiniraju se pijesak s oblutcima, biljkama i manjim vodenim površinama. Postupno dolazi postmodernizam, u kojem se svi nastoje postići originalnost i traženje novih smjerova.

U 21. se stoljeću mnogo koriste elementi kineskog i japanskog vrtnog stila.

Suvremeni vrtovi trebali bi biti očaravajuće okruženje za odmor, u kojem će se čovjek osjećati dobro i koje će odražavati njegovu osobnost. Mašti se ne postavljaju granice.

Komentirajte ovaj članak i podijelite iskustva ili fotografije iz svog vrta na našem forumu za raspravu.

Ako vam se članak sviđa, podijelite ga s prijateljima na Facebooku :)

Moglo bi vas zanimati: Povijesni razvoj vrtova, 1. dio