Povijesni razvoj vrtova, 1. dio

Vrtovi su se isprva koristili uglavnom u gospodarske svrhe. Kasnije su ljudi, zbog potrebe za ugodnim okruženjem, počeli u svoje vrtove saditi i cvijeće te drveće. 

Antika

Prvi vrt u starom Egiptu datira iz 4000. godine pr. Kr., a u antici su se vrtovi smatrali znakom luksuza i blagostanja. Vrt je bio podijeljen na pravilne oblike i dijelove, a njihov je dio postao i sustav za navodnjavanje, koji je biljke opskrbljivao svježom vodom.

Za egipatske je vrtove bio tipičan bazen smješten u njihovu središtu, čija je veličina ovisila o imućnosti vlasnika. Daljnji neizostavan dio bio je drvored, koji je pružao zaklon od sunca, fontane i veliki zid, koji je okruživao cijeli vrt. 

Stari Rimljani i Grci zatim su počeli graditi parkove i vrtove dostupne svim slojevima. Dio rimskih vrtova bio je atrij.

Sirijski i babilonski vrtovi

Prema legendama ovdje se nalazio mitski rajski vrt Eden, a njegovu slavu možda nadmašuju samo viseći vrtovi Semiramidini (babilonski), koji su ugledali svjetlo dana oko 600. godine pr. Kr..

Budući da su se počele uvoziti biljke iz okupiranih zemalja, ovdje su nastali prvi arboretumi i botanički vrtovi. 

Perzijski vrtovi – izgubljeni raj

U tim vrtovima nalazimo uglavnom topole ili čemprese, a dio je bilo i oživljavanje vrtova u obliku ptica, ovdje bismo našli primjerice golubove, labudove, patke i fazane, a u bazenima, kojih također nije smjelo nedostajati, mirno su plivale šarene ribice.

Stara Indija se osim vrtovima ponosila i voćnjacima u kojima se prostirao izduženi bazen koji je služio za obrede i pročišćenje. Nisu nedostajali ni sjenice ili nadstrešnice, gdje su se ljudi okupljali i provodili slobodno vrijeme. 

Kina

Ovdje se pojavljuje poznati jin i jang, a sklad tih dvaju elemenata temelj je kineskog vrta, koji se shvaća kao uzvišena umjetnost. U 15. stoljeću u vrtovima se grade kolibe i radne sobe.

  Kinezi su od davnina štovali prirodnost prirode.

Ovdje su se počele uzgajati minijature biljaka, tzv. patuljasti oblici, koje su kasnije dospjele u Japan, odakle su se proširile po cijelom svijetu.

Japan

Početak japanskog vrta datira u 6. stoljeće, a stvarane su zahtjevne vodene palače. U 15. stoljeću utjecala je budistička sekta zen, koja se vraćala prirodi. Ograničena je šarolikost boja, u prvi plan dolazi umjerenost i elegancija. Osim oblikovanja smanjenih drvenastih biljaka, japanski se vrtovi posvećuju kamenju, koje ovdje prikazuje planine.

U Japanu su nastajale razne vrste vrtova:

• Čajni – osnova te vrste vrtova je čajna kućica odvojena od vanjskog svijeta. Ne smije nedostajati kamena svjetiljka, mala vodena površina i popločana staza koja je os cijelog vrta.

• Suhi – stvaraju se u meditativne svrhe, glavni su elementi oblutci kao stijene i pijesak kao voda.

• Meditativni – nalaze se uz samostanske komplekse i njihov su dio

• Perivojni  – nastali su koncem 16. stoljeća, nalazimo ovdje raznolike prizore, prostiru se na razmjerno prostranoj površini

• Stambeni – ti su vrtovi povezani s kućom koju trebaju štititi od loših utjecaja, oblikovani su u obliku trokuta koji simbolizira nebo, zemlju i čovjeka, a tri glavna elementa su voda, biljke i kamenje. Stambeni vrtovi  mogu imati sljedeće zamisli:
  
  • hiraniwa – ovdje je vrt riješen kao ravnina
  • cukijama – ovdje nalazimo umjetna brda i valovit teren, učinkovito iskorištava mali prostor

  Suvremeni trend stvaranja vrtova odgovara upravo izgledu japanskih vrtova.

Ako vam se članak sviđa, podijelite ga s prijateljima na Facebooku :)

Moglo bi vas zanimati: Povijesni razvoj vrtova, 2. dio