Čili papričice (Chilli)

Ukratko: Čili papričice (rod Capsicum, porodica pasjakovki) botanički su voće, a u kuhinji se koriste kao povrće ili začin. Ljutinu im daje kapsaicin, a mjeri se Scovilleovim jedinicama (SHU). Crveni plodovi sadrže oko 144 mg vitamina C na 100 g, žuti i zeleni znatno manje.

SAVJET: Isprobaj Pěstíkov vodič!

Pěstík ti pomaže pri uzgoju od sjetve do berbe. Postupno na tvoj e-mail. Uvijek kad ti zatreba, sam će te obavijestiti što i kako raditi.

1) Prijavi se u vodič

2) Pěstík će ti slati što raditi dok ti biljčica raste!

Čili koji se naziva i kajenski papar, vrsta je manjih papričica iz roda Capsicum i porodice Solanaceae. Iako je botanički gledano čili voće, papričice se smatraju povrćem ili začinom. Same čili papričice izvorno su uzgojene u Americi, a njihovi kultivari potom su se proširili po cijelom svijetu. U Americi su ih poznavali već 7500 godina pr. Kr., najstariji arheološki ostaci biljke pronađeni su na području današnjeg Ekvadora.

Prvi poznati Europljanin koji se s njima susreo bio je Kristofor Kolumbo na Karibima. Papričice su se potom brzo proširile na Filipine, dalje u Indiju, Kinu, Koreju i Japan, gdje su ubrzo postale osnova kuhinje. Iako postoji samo nekoliko često korištenih vrsta, postoje mnogi kultivari i posebno uzgojene sorte.

• Capsicum annuum– ovamo spadaju primjerice čili jalapeño i chiltepin

• Capsicum frutescens – koja uključuje tabasco i tajlandske papričice

• Capsicum chinense uključuje najljuće paprike, poput Naga, habanero, Datil i Scotch Bonnet 

• Capsicum pubescens ponajprije Rocoto paprike iz Južne Amerike

• Paprike baccatum druge vrste iz Južne Amerike

Najljuća papričica zove se Bhut Jolokia, potječe iz Indije i za nenavikla čovjeka može biti pretjerano ljuta. Tvar koja daje čili papričicama njihovu izvrsnu ljutinu zove se kapsaicin, nalazi se i u paprenom spreju (1 000 000 SHU). Ljutina se izražava Scovilleovim jedinicama ljutine (SHU). Pri konzumaciji se kapsaicin veže na receptore u ustima i grlu, koji počinju pretjerano osjećati toplinu. Receptori odmah šalju mozgu poruku da se konzumira nešto pretjerano vruće. Mozak na osjećaj pečenja reagira povećanjem srčane frekvencije, pojačanim znojenjem i oslobađanjem endorfina u tijelo. Životinje zbog specifičnih vrsta receptora nemaju jednaku osjetljivost na kapsaicin kao ljudi, osobito u okolini prirodnog rasprostranjenja čilija.

Crvene paprike sadrže i veliku količinu vitamina C i karotena (provitamin A). Žute i zelene (koje su gotovo nezreli plodovi) sadrže znatno manju količinu obiju tvari. Osim toga, papričice sadrže većinu vitamina B, osobito vitamin B ₆. Sadrže i dosta magnezija, kalija i željeza.


Prosječna prehrambena vrijednost na 100 g i preporučeni dnevni unos – Energija 40 kcal 170 kJ.

Čili se ne preporučuje konzumirati u prevelikim količinama.

 Čili se u izdašnoj količini dodaje u meksičku i neke južnoameričke kuhinje. Dalje u područjima Etiopije, Indije, Indonezije, Koreje, Laosa, Malezije, Pakistana, jugozapadne Kine, Šri Lanke i Tajlanda. 

Osobito u indijskoj kuhinji čili ima mnogostranu uporabu. Od jednostavnih, poput međuobroka Bhaji, gdje se čili umače u tijesto i prži zajedno s curryjem. Čili sušen, pečen, usoljen, kao prilog rižu, svježem siru i drugome. Listovi imaju blag gorak okus i dodaju se u Japanu ili Tajlandu u juhe, osobito pileće.

Neki čiliji uzgajaju se u ukrasne svrhe. Najviše ih možete naći na Tajlandu, gdje od papričica koje nisu prikladne za jela tvore prekrasne ukrase.

Možda će vas zanimati: Neki to vole vruće... ili pikantno?