Nekonvencionalno povrće - cikorija

Netradicionalno povrće - Cikorija

Cikorija za salatu - je jednogodišnje povrće, zvano također cikorka, srodna korijenskoj cikoriji. Korijenska cikorija bila je uzgajana u prošlosti zbog korijena, koji je bio zamjena za kavu, zvanu cikorka. Izvorna biljka ove vrste obična cikorija, kod nas je općenito poznata. Raste divlje na međama i uz puteve. Cvjeta sitnim plavim cvjetovima. Lisna cikorija (lat. Cichorium endivia) je lisno dvogodišnje povrće, koje stvara u prvoj godini repolik korijen i lisnu rozetu. Ova vrsta cikorije spada u porodicu zvjezdanica. Cikoriju uzgajamo zbog tzv. pupoljaka cikorije. Te pupoljke danas rutinski možemo nabaviti u svim supermarketima i ukusni su dodatak povrtnim salatama. Uzgoj svježih pupoljaka na vlastitom vrtu je vrlo jednostavan.

Uzgoj cikorije

Uzgoj cikorije za salatu uopće nije složen, kako na prvi pogled izgleda. Ima smisla i za vlasnike malih vrtova. Forsiranje cikorije je također jednostavno. Dakle, možete imati zalihu svježe salate tijekom cijele zime.

Za uzgoj možemo birati između ovih vrsta cikorije:

• glavičasta crvena cikorija
• cikorija za forsiranje
• lisna cikorija, za salatu

Korijenje cikorije možemo forsirati na prikladnom, tamnom mjestu. To može biti npr. u nepotrebnoj bačvi, ali i staroj kanti. To uostalom može pokušati svaki ljubitelj cikorije i tako imati priljev dragocjenih vitamina iz svježeg povrća i u zimskom razdoblju.

Obična cikorija nije nimalo zahtjevna prema tlu. Najbolji urod daje u tlima prikladnim za uzgoj mrkve i repe. Tlo bi dakle trebalo biti duboko, dobro obrađeno i rastresito, umjereno glineno-pjeskovito. Održavano bez agresivnog korova. Dobro opskrbljeno hranjivim tvarima i sadržavati vapno. Za uzgoj cikorije nije prikladno tlo pjeskovito, previše suho ili podmočeno.

Pri sjetvi cikorije pričekajte da se zagrije. Ne preporučuje se rana sjetva. Za ljetnu potrošnju sijte cikoriju u travnju/svibnju, za zimsku potrošnju sijte cikoriju u lipnju. Cikoriju ne sijemo prerano na gredicu iz razloga da nam ne pođe u cvijet. Cikoriju sijemo ili izravno na određenu gredicu, ili na rasadnu gredicu. Iz koje zatim cikoriju presađujemo u redove, međusobno udaljene 15 cm. Cikoriji osiguravamo redovito zalijevanje. Žetva korijena za forsiranje sličnih repi nastupa krajem rujna. Korijenje vadimo kopačkim vilama. Nakon vađenja dobro je ostaviti korijenje cikorije nekoliko dana na gredici, pokriveno od mraza. Korijenje se očisti od zemlje i odreže lišće 2-3 cm iznad vrha korijena, pri čemu međutim štitimo središnje lišće. Kada bi bilo oštećeno središte cikorije, korijenje bi bilo bezvrijedno. Korijenje se zatim ostavi da se osuši. Što je korijen cikorije deblji, to je ljepši pupoljak, list. Korijenje se zatim pohranjuje najbolje u podrumu, u blago vlažan pijesak. Polažu se tijesno jedan pored drugog, okomito. Najprikladnija temperatura u podrumu je 0-7°C.

Ovako ubrzano cikorije je najprirodniji proces. Pri ovom načinu uzgoja imate dovoljno vitamina u zimskom razdoblju od prosinca do travnja. Štedite energiju i vrijeme. Pupovi se mogu uzgojiti na relativno malom prostoru. A također otpada rizik povećanog sadržaja nitrata zbog nedostatka sunčevog zračenja zimi.

Berba cikorijevih pupova počinje kada probiju prvi sloj zemlje nanesene na korijenje. Bilo rahle zemlje ili sloja pijeska. Svaki korijen sadrži toliko snage da hrani listove u rastu tijekom tri tjedna. Možemo dakle brati listove i tako nam cikorija traje dulje. Ovako uzgojeni cikorijevih pupovi imaju nježan okus. Ubrzavanje cikorije u tamnim prostorijama naziva se blanširanje ili etiolizacija. Gorčina cikorije nije na štetu, upravo taj okus povećava njenu otpornost na bolesti i otpornost na mraz. Gorčina pupova može se pojaviti kod cikorije uzgojene na gredicama.

Kako postupati pri ubrzavanju cikorije u kanti:

• Korijenje cikorije složite u kantu tijesno jedno do drugog.
• Korijenje zarežite na istu visinu.
• Optimalna veličina cikorijevog korijena za ubrzavanje je duljina korijena 25-30 cm pri promjeru cikorijevih glava 4 cm.
• Zalijte vodom do cca 2/3 kante ili druge posude koju koristite.
• Voda ne smije preliti krajeve korijenja cikorije, imajte to na umu i pri dolijevanju vode u kantu.
• Kantu prekrijte preko ručke crnom neprozirnom folijom.
• Održavajte temperaturu oko 18°C.
• Pupovi dorastu za 3-4 tjedna. Pupove odrežite i iskoristite. Potom korijenje kompostirajte.

Obična cikorija se može iskoristiti na dva načina, iskoristite i listove i korijenje. Velikoproizvoditelji i distributeri uzgajaju cikorijevih pupove u velikim halama u kojima je korijenje smješteno u nekoliko katova u kadama napunjenim hranjivom otopinom. Najveći uzgajivači cikorije su Belgijanci i Francuzi. Ubrane cikorijevih pupove čuvamo prije uporabe u crnoj neprozirnoj foliji kako ne bi ogorčali.

Cikorija u kuhinji

Prema sorti, cikorija se priprema u kuhinji kao salata ili kao cvjetača. Za pripremu je dobro podsjetiti da je listove cikorije preporučljivo prije konačne pripreme namočiti na pola sata u vodu. Možemo je također pripremati dinstanu s holandskim umakom, slično kao šparoge. Salata obogaćena cikorijom je naravno delicija. Salatu možemo pripremati s klasičnim slatko-kiselim prelivima, i npr. jogurtnim prelivima i prelivima s majonezom.

Obična cikorija sadrži veliku količinu vitamina i minerala, također folnu kiselinu, vitamine C, A i K te vlakna. Cikorija potiče apetit i povoljno utječe na crijevnu peristaltiku. Blago gorak okus cikorije poboljšava probavu i funkciju žučnog mjehura.