Primjena mikoriznih gljiva pri uzgoju

Mikoriza znači simbiotski odnos između biljke i gljive. Gljiva opskrbljuje vodom i hranjivim tvarima, a biljka zauzvrat pruža gljivi šećerne tvari i hormone. Radi se dakle o obostrano korisno suživotništvo.

Ovaj odnos je u prirodi potpuno uobičajen, mikoriza se javlja kod apsolutne većine (oko 95%) svih biljaka. Danas su međutim micelijumi često uništavani uporabom kemijskih pripravaka, mineralnih gnojiva, oranjem i zbijanjem tla.

Gljive su na te čimbenike vrlo osjetljive i intenzivnu obradu ne preživljavaju. Bez njih je međutim puno složenije nešto uzgojiti - biljke više pate od suše i nedostatka hranjivih tvari, kojima bi ih inače opskrbljivala korisna gljiva.

Princip mikorize

Ako micelij naiđe na korijenje odgovarajuće vrste biljke, dolazi zapravo do "napada" - gljiva nasilno prodire u međustanične prostore ili izravno u stanice vanjskog dijela korijena. Potom dolazi do uspostavljanja ravnotežnog odnosa iz kojeg obje strane imaju koristi.

Micelij je gusta mreža finih niti koja višestruko povećava površinu korijena i time omogućava učinkovitiji transport vode i otopljenih tvari.

Gljive zauzvrat dobivaju od biljke produkte fotosinteze koje same nisu sposobne stvarati jer nemaju klorofil. Također mogu primati tvari koje potiču rast. U nekim slučajevima simbioza može prerasti u parazitizam ako jedan od organizama stekne preveliku prednost.

Vrste mikorize

Prema tome kako simbioza nastaje, možemo razlikovati nekoliko različitih kategorija:

Endomikoriza

Radi se o češćem obliku simbioze. Kod ovog tipa mikorize gljivična vlakna prodiru u unutrašnjost stanica korijena. Gljive koje sudjeluju u ovom odnosu većinom nisu sposobne samostalno preživjeti.

Među tipove endomikorize spadaju:

• Orhidoidna mikoriza - mnoge orhideje su pri klijanju potpuno ovisne o gljivi jer sjemenke ne sadrže praktički nikakve hranjive tvari

• Arbuskularna mikoriza - najčešći tip mikorize uopće, javlja se kod 90% biljaka. Hife se unutar stanica granaju.

• Erikoidna mikoriza - tipična za acidofilne biljke (borovnice, azaleje, vrijesak...)

Ektomikoriza

Rjeđa vrsta mikorize. Gljiva pri njoj tvori plašt na površini korijena i zamjenjuje korijenske dlačice. Hife ne prodiru u unutrašnjost korijenskih stanica, već samo u međustanične prostore.

Biljke s ovim tipom mikorize obično imaju reducirano korijenje s nedostajućim korijenskim dlačicama, često vidličasto razgranato. Među njih spadaju neke četinjače i šumski listopadno drveće - breza, hrast, bukva, smreka, ariš, bor.

Gljive koje stvaraju ovu simbiozu poznaje svaki brač gljiva - često se radi o vrstama koje tvore velika, ponekad i jestiva plodišta (gljive vrećarke i stapčarke). Većina jestivih vrsta gljiva stvara ektomikorizu.

Kako dobiti i održati simbiotske gljive

Mikorizne gljive su u prirodi vrlo rasprostranjene. Na mjestima koja se obrađuju ili u kupljenom supstratu u posudi za cvjetnice, međutim, obično nemaju priliku.

Jedna od mogućnosti kako dobiti te gljive je prenijeti malo zemlje od biljke u prirodi do one na vašem vrtu. Uspješnost, međutim, nije osobito velika, a osim toga možete sa korisnim gljivama donijeti i neke štetne.

Sličan postupak je postavljanje piljevine uz biljku kod koje pretpostavljamo mikorizu - micelij bi trebao prorasti u piljevinu i možemo ga prenijeti u vrt. Poteškoće su, međutim, iste kao u prethodnom postupku.

Uvijek je važno pronaći isto drvo ili biljku, jer su mikorizne gljive često vrlo usko specijalizirane - jedna vrsta gljive može biti sposobna uspostaviti simbiozu možda samo s jednom vrstom biljke.

Znatno jednostavnije i pouzdanije je kupiti mikorizne preparate. Oni sadrže pravilne vrste gljiva ovisno o namjeni preparata, i to u dovoljnoj količini.

Mogu se primjenjivati zalijevanjem ili u obliku gela ili otopine pri sadnji izravno na korijenje biljaka. Primjena pri sadnji je najučinkovitija.

Osim toga, ako jednom upotrijebite preparat i micelij se dobro prihvati, gljive će ostati u tlu i dalje, ako svake godine uzgajate istu kulturu i ne koristite mnogo fungicida.

Treba imati na umu da je mikoriza također gljiva, iako korisna. Zato nakon primjene preparata nemojte koristiti fungicide na biljci najmanje nekoliko tjedana, najbolje ih potpuno izbjegavajte.

Ako želite omogućiti mikorizni brzi razvoj, bolje je izbjegavati primjenu umjetnih gnojiva i koristiti radije organska i organomineralna gnojiva.

Mikoriza nije prikladna za potpuno sva okruženja. Ako je vaš vrt previše mokar ili vrlo bogat svim hranjivim tvarima, primjena mikorize neće imati veliki značaj.

Gljive naime trebaju kisik u tlu, jednako kao i korijenje biljaka, stoga u premokrom tlu neće dugo preživjeti.

Pri dovoljnoj opskrbi biljaka vodom i hranjivim tvarima gljiva ima za biljku samo mali značaj, naprotiv, može joj oduzimati dio tvari koje bi mogla koristiti za vlastiti rast.

Međutim, malo je koje tlo toliko bogato da gljiva ne donosi korist biljci - važni su prije svega mikroelementi koji često leže u većoj dubini ili su vezani u mineralima, odakle ih gljiva može dobiti.

Mikoriza je osobito korisna u uvjetima s manjom količinom mikroelemenata (na biljkama obično možete primijetiti blijeđenje i žućenje lišća, ili mrlje i rubne nekroze lišća), sa isušivanjem tla ili na mjestima gdje prijeti napad bolesti.

Mikoriza omogućava opskrbu biljke i teže dostupnim elementima i vodom, čime smanjuje stres biljke povezan s nedostatkom vlage. Zahvaljujući ovoj prehrani, opskrbi vodom i nekim tvarima, biljka sa simbiotskom gljivom je vitalnija i otpornija na stres i bolesti.

Mikorizni preparati pomažu biljkama brzo rasti i bogato rađati. Isprobajte ih i Vi, primijetit ćete razliku!

Napisala Eliška Kadlecová