Kako uzgojiti zdrave jabuke

Što je podloga i kako utječe na rast voćke?

Ako bismo razmnožavali voćne sorte izravno sjemenom, nastala stabla bi zbog genetike izgubila svoja poželjna svojstva. Zato poželjne sorte cijepimo na prethodno razmnoženu podlogu, radi se dakle o neizravnom razmnožavanju. Podloge se dobivaju sjetvom sjemena i vegetativnim razmnožavanjem. Vegetativno razmnožene podloge imaju ustaljene karakteristike, obično slabiji rast i povoljno utječu na plodnost. Generativno – sjemenom – razmnožene podloge imaju kod jabuka bujniji rast, dugovječne su, odgađaju plodnost ali se bolje nose sa stresom na lokalitetu. Podloge se označavaju kodovima – slovima i brojevima, koji izražavaju mjesto podrijetla i redoslijed u kojem su oplemenjene.

Odabir podloge i sorte

Trenutno kod jabuka prevladavaju podloge razmnožene vegetativno. Ovih podložnih sorti ima veliki broj. Prema rastu mogu se poredati od najslabije rastućih, koje stvaraju samo mali stablašac sličniji grmu, pa do bujno rastućih podloga koje stvaraju veliko stablo.

Odabirom podloge može se dakle odrediti koliko će stablo biti veliko. Treba napomenuti da slabo rastuće podloge zahtijevaju veću njegu (zalijevanje, okopavanje), ne podnose zatravnjivanje sve do stabla i zahtijevaju potporu u obliku npr. kolca cijeli život. S druge strane rano plodonose nakon sadnje i mogu se održavati u niskim oblicima koje se lako obrađuju bez uporabe ljestava.

Vrlo slabo rastuće podloge su J-TE-G i M27 prikladne za posude i vrlo male oblike. Određenom inercijom danas je još uvijek najviše razmnožavana podloga M9, koja je međutim za voćne zidove i guste sadnje još previše bujna, ali već loše ukorijenjuje u tlu. Za pojedinačno stablo je opet slaba, u slučaju loše njege uopće ne raste. Za pojedinačno stojeća stabla s niskom krunom je vjerojatno najbolja podloga MM106, koja već dobro ukorijenjuje u tlu i stvara ne preveliko stablo koje se može održavati cijelo sa zemlje. Za klasične oblike starih vrtova – velika stabla – prikladna je najjače rastuća podloga A2.

Sorte jabuka se prema roku dozrijevanja dijele na ljetne, jesenske i zimske. Ljetne i jesenske sorte imaju ispravna konzumna svojstva već u vrijeme berbe, zimske sorte dozrijevaju tek za nekoliko tjedana ili mjeseci nakon berbe i to u skladišnim prostorima. Sorti jabuka ima tisuće, no dostupno je samo nekoliko desetaka. Ipak među njima postoje velike razlike. Za sadnju u vrtove bolje je birati otporne sorte kod kojih je potreba za prskanjem minimalna. Među njih sigurno ne spadaju tržišne sorte čija imena vidimo u trgovinama (Golden delicious, Gala, Granny smith).

Otpornije ljetne sorte: Průsvitné letní, Mio, Ametyst

Jesenske: Nabella, Rubín, ..

Zimske: Resista, Petra, Spartan, Matčino, Bohemia gold, Topaz, Lipno ...

Hrvatsko uzgajivanje može se pohvaliti cijelim nizom sorti, ukusne su, otporne i navikle na domaće klimatske uvjete.

Nekoliko napomena o oblikovanju i rezidbi

• Nakon sadnje stabla jabuke potrebna je odgojna rezidba. Njezin cilj je stvoriti svijetlu i čvrstu krošnju.

• U kasnijim godinama usredotočujemo se na plodnost i rezidba bi trebala dovesti stablo u ravnotežu između rasta i plodnosti. To je važno za dovoljnu količinu plodova primjerene veličine. Mjera optimalne rezidbe su godišnji prirasti koji bi trebali biti dugi 20 – 30 cm. Ako su kraći, potrebna je dublja rezidba, ako su dulji, potrebno je ublažiti rezidbu.

• Termin rezidbe je važna stvar, kod jabuka se može rezati od kraja veljače (prelazak glavnih mrazeva) do kraja kolovoza. Tzv. jesenja rezidba je raširena pogrešna praksa, na stablo nema pozitivniji utjecaj od rezidbe u navedenom razdoblju, naprotiv, svježe rane do zime ne zaraste i smrzavaju se – teže cijele.

• Koristimo isključivo oštar alat, režemo tako da nastaju što manje rane i ne ostaju patrljci. Ti su uvijek ulaz za patogene koji razaraju drvo (traheomikoze).

• Veće rane, najbolje sve, tretiramo balzamom za drveće za lakše zarastanje.

• Ako režemo prije pupanja, rezidba će imati poticajni učinak, jer rezervne tvari koje putuju iz korijena u nadzemne dijelove usmjeravaju se u manji prostor i preostale grane tako imaju na raspolaganju više hrane – rastu bujnije.

• Nasuprot tome, ako režemo tijekom cvjetanja i nakon njega, rezidba uklanjamo grane već sa rezervnim tvarima i stablo će rasti isprva približno istim intenzitetom kakvim bi raslo da nije bilo rezidbeno.

Zaštita od bolesti i štetočina

Najraširenija bolesti jabuka su krastavost i pepelnica.

Tim se bolestima može uspješno prići odgovarajućim odabirom sorti (imamo dovoljno kvalitetnih otpornih sorti). U slučaju da smo posadili već osjetljivu sortu, ovaj se problem može elegantno riješiti precjepljivanjem stabala. Također mikroklimatski uvjeti staništa igraju značajnu ulogu. Za stablo je povoljnija prozračna osunčana lokacija s blagim strujanjem zraka više nego zatvoreno i zasjenjeno stanište.

Krastavost jabuke - Venturia inaequalis je gljiva iz razreda Ascomycetes koja prezimljava na palim listovima jabuke. U proljeće gljiva, pod povoljnim uvjetima, pomoću askospora inficira stablo. Najopasnija je rana infekcija stabla u razdoblju cvjetanja i kratko nakon njega.

Racionalna kemijska zaštita stabla temelji se na višestrukim aplikacijama različitih fungicida. Radi uštede sredstava i zaštite prirode, dobro je znati da se čađavost širi u vlažnim uvjetima. Iz toga proizlazi da kemijske tretmane provodimo u određenim rokovima, koji se u slučaju suhog vremena mogu produžiti. Protiv čađavosti koristimo kontaktne fungicide koji djeluju preventivno te kurativne fungicide koji mogu zaustaviti bolest ako se primijene na vrijeme.

Za prvi tretman – kada pupovi budućih cvjetova imaju ružičastu boju – koristimo kontaktni fungicid. Zatim slijede prskanja kurativnim fungicidom u intervalima od približno 14 dana, ovisno o vremenskim prilikama. Trenutno su dostupni različiti setovi za prskanje koji u priloženim uputama imaju navedenu shemu imunizacije, čime otpada potreba za proučavanjem problematike bolesti.

Pepelnica jabuke – Podosphaera leucotricha je također gljivična bolest koja napada osjetljive sorte na njoj pogodnim lokacijama. Očituje se sivkastim premazom na lišću i izbojcima, napada lokalno dijelove izbojaka. U zanemarenim nasadima kod osjetljivih sorti (Jonathan) napadaj može biti znatan. Pozitivan utjecaj na pojavu bolesti ima i prekomjerno gnojenje dušikom.

Kod mladih stabala veliki utjecaj ima uklanjanje napadnutih dijelova stabla. Trenutno većina fungicida djelotvornih protiv čađavosti ima učinak i protiv pepelnice.

Štetetnici jabuka

Najznačajniji štetetnik jabuka je Voćni moljac – Cydia pomonella, koji uzrokuje crvoljivost plodova. Gusjenica prezimljava u čahuri u pukotinama kore stabla, ali i u tlu. Leptiri moljca izliježu se u svibnju, a nakon parenja ženke polažu 80-120 jajašaca. Iz njih se liježu gusjenice koje se nakon kratke površinske ishrane uvlače u plod. Nakon 4 tjedna gusjenice se spuštaju iz plodova na niti prema tlu ili se penju po granama do pogodnih mjesta za skrovište u krošnji stabala. Voćni moljac kod nas ima 1-3 generacije godišnje. Plod na napad kasnije reagira u većini slučajeva opadanjem, kojem može prethoditi sekundarna infekcija botritisom. Kasnije napadnuti plodovi prijevremeno dozrijevaju i jestivi su, ali brzo propadaju. U godinama gradacije pojave moljca može biti napadnuto do 80% plodova.

Prezimljene gusjenice u pukotinama kore uništavaju sjenice, iz tla ih dio uništava peradi strgalica, ako ima pristup. Tako može biti tijekom zime uništeno do 90% gusjenica. Također, jajašca moljca su tražena hrana ušaka, oni ih mogu uništiti 40%. Potpora prirodnih neprijatelja je stoga na mjestu.

U velikim voćnjacima koriste se protiv moljaca feromoni – tvari koje zbunjuju mužjake moljca tako da ne mogu pronaći ženku. Drugi načini borbe protiv moljaca su biološki preparati na bazi virusa granuloze voćnog moljca. Dostupnost i primjena ovih metoda u vrtlarskim razmjerima nema opravdanja.

Kemijska zaštita

Protiv savijača se koriste insekticidi, bolje uvijek selektivni, koji ne uništavaju širok raspon kukaca.

Naš savjet su jabuke u šlafroku, što su jabuke umotane u lisnato tijesto :-)