Luk i njegovo uzgoj

Luk i njegovo uzgajanje

Luk (lat. allium cepa) je temelj svake kuhinje. Bio je poznat već 4000 godina pr. Kr., koristili su ga stari Egipćani, Sumerani, Grci i Rimljani. Pretpostavlja se da luk potječe iz Srednje Azije. Nepresušan je izvor vitamina i nezamjenjiv u kuhinji. Zbog svojih ljekovitih svojstava vrlo je popularan u "bakinim" savjetima i ljekovit na sve načine.

Pri sadnji luka moramo biti precizni kako bismo ubrali ukusne i čvrste lukovice koje će nam dobro izdržati u skladištenju.

Vrste luka

• žuti - najrašireniji, dalje se dijeli na proljetne i jesenske sorte, pogodan za toplu i hladnu kuhinju
• crveni - pogodan za salate, svojom bojom obogaćuje svaku salatu
• bijeli - primjenjuje se uglavnom u meksičkoj kuhinji, vrlo ukusan
• ljutika - ima viši sadržaj šećera, pogodna za izravnu konzumaciju
• vlasac
• bisernjak - čini prijelaz između luka i poriluka. Odgovaraju mu pješčana tla. Nije pogodan za skladištenje, već za izravnu konzumaciju. Sadimo ga na razmak 20x5 cm. Bisernjak se ne mora ljuštiti.
• mladica, proljetni - beru se zeleni izdanci, praktički od svake vrste luka

Uzgajamo luk

Jako preporučujemo uzgajanje luka iz sjemena. Biljke su kvalitetnije, već su čvrsto usađene zahvaljujući tome kako se sjeme ukorijeni u tlu, ravnije su i ne cvjetaju prerano.

Luk treba sunčano mjesto, ali ne izravnu svjetlost. Tlo bi trebalo biti dobro obrađeno, prozračno s dozom hranjivih tvari. Pažnja - ne gnojiti svježim kompostom! Bolje je koristiti gnojiva za pripremu tla namijenjena upravo za prihranjivanje luka. Pripremamo gredicu.

Tlo možemo još pomiješati sa šljunkom i lagano ugraditi kako bi tlo bilo stvarno lagano i dobro propusno.

Luk sadimo u redove koji su međusobno udaljeni 25-30 cm, u redovima 10 cm jedan od drugog u jednom ili dva reda. Sjetva se obavlja u ožujku na dubinu 2,5 cm, optimalno je otprilike 35-40 sjemenki na jednometarskom redu. Sa sjetvom u ožujku bolje je pričekati dok ne prestanu jaki mrazevi koji bi mogli oštetiti proklijali luk. Nakon prorjeđivanja 30 biljaka na jednometarskom redu. Luk prorjeđujemo tako da su biljke udaljene oko 4-5 cm jedna od druge. Mlade lukovice ne bacamo, prava su delicija.

Ozime sorte se siju sredinom kolovoza 1 cm dublje. Bolje je pridržavati se vremena kolovoz/rujan (rana sjetva uzrokuje cvjetanje, kasna pak nedovoljno vrijeme za razvoj biljke). Do zime bi biljke trebale narasti do debljine 5 cm.

Osobito u vrijeme klijanja potrebno je dovoljno zalijevanje. Zalijevanje je preporučljivo do sredine srpnja. Luk nije zahtjevan za zalijevanje. Zahvaljujući svom kratkom vegetacijskom periodu luk više ne prihranjujemo, zadovoljavaju ga hranjive tvari iz dobro pripremljenog tla.

Luk se bere od srpnja do studenog.

Luk sušimo u dobro prozračenoj i suhoj prostoriji. Svezujemo po 10-15 komada.

Kao i svako povrće, luk napadaju različite bolesti i štetočine, npr. vratna trulež, plijesan luka, lukovača.

Luk mora najprije uvesti na gredi, zatim ga podrežemo, tj. prekida se njegov korijenski sustav. Nakon podrezivanja počinje se stezati vrat i otprilike nakon dva tjedna luk se suši. Ovaj postupak je dobro pridržavati se kako bi luk bio ukusan i zdrav i prilikom skladištenja.

Vitamini u luku bi zaslužili zasebno poglavlje.

Vitamini

Luk sadrži vitamine A, B1, B2, B3, C, minerale, sumpor, fosfor, kalcij, željezo, magnezij, jod, natrij, kalij. Stimulira i uravnotežuje rad žlijezda. Pomaže pri razgradnji masti. Bogat je antioksidansima, čime štiti stanice od starenja. Važan je za pravilan rast noktiju i kose. Također kao afrodizijak. Elementi u luku pomažu održati optimalan pH ljudskih tkiva u tijelu.

Luk sadrži tvar Allicin s antibiotskim djelovanjem, zahvaljujući čemu je prikladan za liječenje prehlade, bolesti dišnih putova, kašlja, glasnica. Preporuča se pomiješati narezani luk sa šećerom, ostaviti preko noći i koristiti tako nastali zdravi sirup. Luk također možemo prokuhati u vodi, ovako obogaćenu vodu koristiti za obloge kod upala bronha.

Zanimljivo je da lukom možemo npr. bojiti jaja, tekstil, vunu. Lukom se mogu tretirati stari okviri slika. Očistiti mrlje na odjeći i drugo.

Luk u kuhinji

Luk je povrće s najvećom potrošnjom po osobi. Okus je od slatkog do ljutog. Mnoga domaćica zaplače prilikom ljuštenja, što je zbog toga što luk oslobađa malo stabilnu propensulfensku kiselinu. Bez luka si možda ne možemo zamisliti nijedno jelo, ukusan je u namazima, na kruhu, u marinadama, uz meso, u gulašu, u umacima, u pire krumpiru, kupusu. Radi se o važnoj sastavnici tradicionalne hrvatske kuhinje, kobasica, juha.

Luk je voljen i mrzen. Kako je s vama?

Autor: Hana Michalíková