Dijetetski i nezahtevan celer

Celer (lat. Apium graveolens) spada u korijenasto povrće. Tko može zamisliti povrtnu juhu bez celera? Čovječanstvo ga uzgaja i koristi još od antike, izvorno potječe iz Azije.

Uzgajamo ga iz prethodno uzgojenih sadnica. Koristimo i list i gomolj celera. List, kao i sjemenke celera, dio su mediteranske, balkanske i engleske kuhinje. Celer je jedan od sastojaka mješavina za roštilj i mješavina za pečenje.

Celer iz močvarnih baruština

Još od davnina ljudi su poznavali i koristili celer, uglavnom njegovu divlju varijantu celer močvarni (lat. Apium graveolens L. var. Silvestris), koja je divlje rasla u blatnim tlima koja sadrže soli u području Sredozemlja.

Kao začin celer su koristili već stari Egipćani i Rimljani. Antički narodi ga su koristili i kao prirodni afrodizijak, a njegovi listovi dodavali su se u pogrebne vijence. Celer spominje i Homer u svom djelu Odiseja, gdje su pobjednike ovjenčavali upravo ovom vrstom povrća.

U naše geografske širine stigao je u ranom srednjem vijeku vjerojatno iz Italije. Prvi spomen uzgoja celera i korištenja njegovih korijena kod nas potječe iz 16. stoljeća. Na području Češke celer gomoljasti počeo se uzgajati tek u 19. stoljeću.

U svom herbariju ga spominje gradski liječnik Lonicerus iz Frankfurta na Majni 1564. godine, gdje celer preporučuje "za tjeranje melankolije, protiv bolova jetre i slezene te za postizanje zdrave boje kože."

Kod celera možemo koristiti i gomolj i listove. Celer je sastavni dio povrtne juhe, a listovi su izvrsno začinsko sredstvo.

Kako uzgojiti zdrav celer

Celer je dvogodišnje povrće koje je vrlo osjetljivo na hladnoću. Sadimo ga na gredicu tek od sredine svibnja. Njegova ranija sadnja mogla bi uzrokovati izbijanje cvijeta. Pod normalnim okolnostima cvjeta tek drugu godinu od sadnje.

Uzgajamo ga iz sadnica koje prethodno uzgajamo u rasadnicima. Sjeme celera sijemo krajem veljače ili tijekom ožujka. Uzgoj prikladne sadnice traje 75-90 dana.

Gredicu redovito plijevimo, umjereno zalijevamo i redovito prozračujemo. Sadnice celera s 2-3 prava lista sadimo na gredicu u razmaku 25x30 cm tako da se srce ne smije zatrpati, dakle korjenski vrat mora malo stršiti. Smještamo ga u glinena ili glineno-pješčana tla s dovoljno humusa i vlage. Celer je zahtjevan po pitanju mineralnog sastava tla - mora imati dovoljno dušika, fosfora i kalija. Stoga je preporučljivo mjesto prije sadnje celera dobro pognojiti kvalitetnim kompostom ili NPK gnojivom.

Biljka celera voli sjenovite gredice, a ne suha i sunčana mjesta. Celer je korijenasto povrće s dugim vegetacijskim razdobljem od 180-250 dana.

Od bolesti celer pogađa gljivična bolest septorioza. Za nju su karakteristične žute do žutosmede pjege.

Vrste celera i njihovo uzgajanje

Korjenasti celer (lat. Apium graveolens L. var. Rapaceum) spada među dvogodišnje povrće iz porodice celerovih (lat. Apiaceae). U našim uvjetima uzgajamo celer kao jednogodišnje povrće.

Uzgajamo ga iz sjemena, koje je preporučljivo prethodno uzgojiti u rasadniku. Klijanje sjemena traje 2-3 tjedna, uzgoj sadnica traje približno 75-90 dana. Male sadnice celera s 2-3 prava lista premještamo na gredicu tijekom svibnja u razmak 20x25cm. Pri uzgoju celera pazimo na dubinu sadnje, u zemlju ga postavljamo do korijenskog vrata, ali ne dublje nego što je rastao u rasadniku.

Korijen korjenastog celera beremo tijekom listopada za suhog vremena. Listove celera odrežemo, njegovu gomolja očistimo od zemlje, skratimo korijenje i pohranimo na hrpu, kako bi celer bio zaštićen od smrzavanja. Ovako možemo korijenje pohraniti otprilike 2 - 3 mjeseca. Celer je preporučljivo pohraniti u vlažnom okruženju (pri vlažnosti 90 -95%) i pri temperaturi 0 do + 2 stupnja.

Stabljikasti celer (lat. Apium graveolens L. var. Dulce) se pretežno uzgaja u zapadnoj Europi i Americi. Ima isto podrijetlo kao korjenasti celer. Stabljikasti celer voli toplije položaje, ne pretjerano suhe. Sadimo ga u više glinasto-pjeskovito tlo, koje je hranjivo i dobro navlaženo.

Sjeme stabljikastog celera sadimo u ožujku, izravno na gredicu ga presađujemo u svibnju ili sijemo sredinom travnja i presađujemo početkom lipnja. Biljke stabljikastog celera sadimo na gredicu u razmak 50x30cm, na malim površinama možemo celer saditi u razmak 25x25 cm, čime se peteljke dobro izbijele. Tijekom vegetacijskog razdoblja stabljikasti celer rahljimo, redovito zalijevamo i po potrebi prihranjujemo.

Krajem kolovoza njegove listove povežemo lagano u donjem dijelu biljke, u gornjem dijelu čvrsto. Zatim tijekom 10 dnevnog intervala ga dva puta zaoremo. Otprilike nakon mjesec dana do 5 tjedana stabljikasti celer beremo odrezivanjem cijele biljke, eventualno i s dijelom korijena. Iz prve sjetve provodi se berba u rujnu, kod druge sjetve u listopadu do studenog. Zatim ih pohranjujemo lagano u sanduke.

Lisni celer (lat. Apium graveolens L. var. Secalinum) je od svih oblika celera najmanje rasprostranjen. Najviše je rasprostranjen njegov uzgoj u Holandiji i Francuskoj, iako ima iste uzgojne zahtjeve kao korjenasti celer.

Lisni celer presađujemo krajem ožujka u razmak 40x30cm. Za njegov rast i razvoj važna je dovoljna količina vlage i hranjivih tvari u tlu. Listovi lisnog celera mogu u povoljnim uvjetima narasti do visine 60cm. Njegova gomoljika je obično mala i gusto obrasla bočnim korijenjem.

Kasno u jesen se biljke iskopaju. Listove lisnog celera odrežemo 2-3 cm iznad srca, koja međutim ne treba oštetiti. Pri njegovom uzgoju s 1 m2 dobijemo 4-5 kg listova, koje možemo osušiti i kasnije koristiti kao začin za juhu. Gomoljike lisnog celera nakon žetve pohranjujemo u sanduke u podrum.

List celerove stabljike sadrži Apiol, aromatično eterično ulje, vitamin B, karoten te od mineralnih tvari fosfor i kalcij.

Što celer donosi u kuhinju?

Korijena celera sadrži 85% vode, 1% proteina, 10% ugljikohidrata i 1,5% vlakana. Za njega je karakterističan visok sadržaj vitamina B skupine - posebno vitamin B1, B2, zatim vitamin PP i vitamin C. Od mineralnih tvari sadrži natrij, kalij, magnezij, kalcij i fosfornu kiselinu. Isprobajte napraviti salatu od celera i vidjet ćete kako će vas ugodno iznenaditi njegov okus ili primjerice prženi celer, također nije za bacanje.

Celer je dio dijeta za mršavljenje jer 100g celera sadrži samo 19 Kcal.

Celer ima diuretičko i detoksikacijsko djelovanje. Prirodni je diuretik koji potiče stvaranje mokraće, zahvaljujući čemu čisti i lokomotorni sustav u kojem otapa naslage. Stoga je celer pogodan za redovitu upotrebu kod osoba koje pate od reumatizma, artritisa ili gihta.

Celer istovremeno jača apetit i stimulacijom stvaranja žuči, poboljšava funkciju želuca, snižava razinu šećera u krvi i krvni tlak. Zahvaljujući visokom sadržaju vitamina B skupine blagotvorno djeluje na kosu, nokte i kožu. Međutim, treba paziti da naš jelovnik ne bude jednostran, jer velika konzumacija celera može narušiti unutarnju ravnotežu u tijelu. U narodnoj medicini koristi se celer za povećanje muške potencije.

Svježi celer koristimo za pripremu salata, umaka, majoneza i sokova. Kuhani celer je dio juha ili ga možemo ispeći. Za najzdraviji se smatra u sirovom obliku.

Celerovo ulje nas osvježava i oslobađa umora

Celerovo sjeme možemo iskoristiti i za pripremu celerova ulja, koje je namijenjeno posebno za aromaterapiju. Karakterističan miris celera služio je izvorno biljci kao zaštita od plijesni i bakterija. Miris celerova ulja oslobodit će vas umora, potaknuti koncentraciju organizma, čime sprječava umor. Celerovo ulje je preporučljivo i konzumirati, 3x dnevno 1-2 kapi eventualno u pecivo ili u kruh.

Nešto za zub od celera

Celerovi štapići

Za pripremu celerovih štapića potrebno nam je:

100g celera

150g glatkog brašna

150g margarina

150g edamskog sira

150g prezli

1 jaje

sol

Celer i edamski sir naribamo na sitne komadiće. U smjesu dodamo brašno, margarin, prezle, sol i izradimo tijesto. Zatim tijesto razvaljamo na tanko, premažemo ga razmućenim jajetom. Iz tijesta izrežemo štapiće i u pećnici pečemo do zlatno smeđe boje. Poslužujemo ohlađeno.. :)