Korijen marala - diskretna bodljikava biljka s magičnim učincima

Izvorna domovina maralijevog korijena (Leuzea rhapontica) je istočni Kazahstan, Mongolija i područje Bajkalskog jezera. Na svom izvornom teritoriju možemo ga pronaći divlje rastuću na livadama i u šumama čak i na visinama od 1200-2000 metara nadmorske visine. To ukazuje na određenu otpornost koju maralijevog korijenja nesumnjivo ima. U našim krajevima obično je dio biljnih vrtova. Poznata su i raširena i druga narodna imena kao što su maralij korijen, rapontika ili saflor.

Njezin poznatiji, ujedno i narodni naziv maralij korijen, uveli su ruski naseljenici u altajskom području. Naziv potječe od toga što su sibirski jeleni maral zimi iskopavali i hranili se njenim korijenjem tijekom svoje parenja. Korijen im je ujedno pomagao preživjeti surovu sibirsku zimu. U prošlosti su ga Tatari u većim količinama koristili kao afrodizijak. Prema sačuvanim informacijama, korijen se koristi za liječenje čak 14 bolesti. Njezin eluirani korijen ljudi su u prošlosti koristili za uklanjanje općeg umora i slabosti. Tijekom zime bio je glavni preparat za jačanje imuniteta.

Kako jednostavno uzgajati maralij korijen

Maralij korijen (lat. Leuzea rhapontica) je višegodišnja vrlo otporna biljka napadne sličnosti s čičkom, koja naraste do visine od približno 1,5 m. Pripada porodici glavočika (lat. Asteraceae). Uzgajamo je uglavnom zbog njezina korijena. Nije zahtjevna po pitanju izbora tla, sjeme sijemo u ilovasto-pješčano tlo s umjerenim sadržajem humusa i hranjivih tvari. Sjeme maralijevog korijena raste već na temperaturi od 5-6°C i smještamo ga na dubinu od oko 3-4 cm u količini od 2-4 sjemenki po jednoj jami, idealno tijekom ožujka-travnja.

U nekim slučajevima možemo provesti i jesensku sjetvu (krajem rujna), do zime će sadnica narasti 8-12 pravih listova, zahvaljujući čemu maralij korijen bez štete preživljava zimu. Biljku možemo i predhodno uzgojiti u rasadniku kako bismo ubrzali njezin rast. Zahtjevna je po pitanju vlage, posebno tijekom početnih faza razvoja biljke. Tijekom cijelog vegetacijskog razdoblja tlo redovito rahljimo i uklanjamo korov iz njezine okoline.

Maralij korijen odlikuje se grubom stabljikom i stvara dvije vrste listova. Njegovi prizemni listovi su srcoliko-jajasti, necijeli, na naličju sive boje i plišani. Nasuprot tome, stabljični listovi su prirasli, na licu su intenzivno zelene boje, a na naličju ponovno sivi. Korijen je grub, debljine 1-2 cm, isprepleten smeđim tankim izdancima koji s vremenom odrvenjuju. U prvoj godini uzgoja biljka stvara prizemnu rozetu listova. Zatim u proljeće iz rozete izrastu od jedne do nekoliko uspravnih stabljika (1-8 komada), na čijim se krajevima stvaraju cvjetovi. Maralij korijen ističe se upečatljivim ljubičastim cvjetom, koji se najčešće može vidjeti od lipnja do kolovoza. Njezin plod je smeđe-siva rebrasta ahenija.

Važan je korijen maralije

Korijen maralije možete iskopati na kraju treće godine, najbolje tijekom jeseni ili vrlo rano u proljeće. Nakon iskopavanja očistimo ga od zemlje i blago operemo. Nije preporučljivo dugo pranje, jer time gubimo učinkovite tvari. Sušimo ga u tankim slojevima u dobro prozračenom prostoru, idealno pri maksimalnoj temperaturi od 40-50°C.

Istovremeno možemo brati i mlađe te stabljikaste listove maralije, no oni imaju blaže djelovanje od korijena. Pri berbi koristimo rukavice. Ljekovita svojstva maralije djeluju na harmonizaciju organizma. Vrlo učinkovito djeluje na različita postoperativna stanja, ima značajne regeneracijske sposobnosti i povoljno utječe na opće stanje organizma. Nadalje podupire rad žlijezda s unutarnjim lučenjem, izmjenu bjelančevina, snižava razinu kolesterola i šećera u krvi, podupire probavu, uklanja gubitak apetita, regulira menstrualni ciklus, povećava potenciju i cjelokupno jača rad spolnih žlijezda. Poboljšava i rad mozga te središnjeg živčanog sustava, zaustavlja fizičko i psihičko starenje. Redovito korištenje maralije povoljno utječe na rad srčanog mišića, osobito pri rehabilitaciji nakon preboljenog infarkta miokarda, povećava protok krvi i blago podiže vrijednosti krvnog tlaka.

Maralija ima nezamjenjivu ulogu pri uklanjanju teških metala, ispire i toksine iz organizma te razgrađuje alkohol. Tijekom onkološkog liječenja uvijek se prije uzimanja bilo kakvih dodataka posavjetujte s liječnikom. Općenito možemo njezine učinke usporediti s učincima ginsenga. Oprez kod viših doza od preporučene količine - usporava rad srca ili može uzrokovati neugodno lupanje srca. U korijenu maralije nalaze se biološki aktivne tvari koje stvaraju fizičku i psihičku harmoniju te na organizam djeluju poticajno. Proizvode od maralije uzimamo maksimalno 1 mjesec, cikluse možemo ponavljati 3-4 puta godišnje. Uzimamo ih uvijek prije jela. Zapijamo velikom količinom tekućine! Najčešće od nje pripremamo čaj ili tinkturu.

• Čaj od maralijevog korijena pripremamo tako da 2 kávene žličice smjese doma uzgojene i osušene maralije prelijemo s 500 ml ključale vode i ostavimo da djeluje 10 minuta, zatim procijedimo. Ovako pripremljeni čaj pijemo svjež 2-3 puta dnevno.

• Maralijeva tinktura: U 40-60% alkohol uložimo 50 g suhog narezanog maralijevog korijena. Ovako pripremljenu smjesu maralije ostavljamo da stoji u dobro zatvorenoj boci, povremeno smjesu protresemo i nakon otprilike dva tjedna je procijedimo. Tinkturu uzimamo uvijek prije jela u količini od 20-30 kapi tijekom 3-4 tjedna.

Zaključak

Parcha ili maralski korijen je nezahtjevna ukrasna trajnica koja bez problema prezimljava u vašem vrtu. Otporna je i zato je nalazimo u divljini čak i na većim nadmorskim visinama oko 1500 metara. Upadljivo podsjeća na našu drijenku, međutim za razliku od nje, površina parche je mekana i bez bodlji. Trenutno je vrlo tražena biljka koja povećava otpornost organizma. Beremo njezine listove i iskopavamo korijen, koji ima slične učinke kao dobro poznati ginseng. Parcha se koristila stoljećima, koristile su je naše bake i koristit će se i nadalje.