Lažibarika nije samo zdravo povrće

Pomoćnica (Solanum) pripada porodici pomoćnica (Solanaceae), koja obuhvaća mnoge rodove ovih biljaka, od jednogodišnjih, dvogodišnjih i trajnica, do polugrma, grmova i lijana. Osim arktičkih područja, biljke iz porodice pomoćnica rasprostranjene su diljem svijeta, posebno u suptropskim i tropskim područjima. U rod pomoćnica spada oko 1500 vrsta, od kojih su mnoge otrovne. Na području Hrvatske to su primjerice crna bunika (Hyosciamus niger), velebilje (Atropa belladonna), obični tatula (Datura stramonium). Premda su otrovne, ne zaslužuju potpuno osuđivanje, jer i one imaju svoju primjenu. Primjer može biti velebilje iz čijih listova i korijena dobiva se atropin, koji služi za proizvodnju atropinskih kapi koje se koriste u očnom liječništvu za širenje zjenica pri pregledu. Među poznate vrste sa jestivim plodovima spadaju primjerice obični krumpir (Solanum tuberosum), rajčica (Solanum lycopersicum L.) ili patlidžan (Solanum melongena L.). Od manje poznatih i uzgajanih vrsta to su primjerice tamarillo (Solanum betaceum) i pepino (Solanum muricatum).

• Tamarillo je možda poznatiji pod tim nazivom, inače mu se nadimak daje i drvo rajčica ili francuska rajčica. Manje je poznat, ali ipak dolazi u žarište interesa nekih uzgajivača. Radi se o zimzelenom drvetu visokom 3-4 metra porijeklom iz Južne Amerike. Kod nas se uzgaja u posudama kao jednogodišnja biljka. Voli toplo i sunčano mjesto. Pri uzgoju temperatura ne bi trebala pasti ispod 10 °C, zato ga prije dolaska mraza prenosimo u unutarnje prostore. Razmnožava se sijanem sjemena. Dobro klija i mlade biljke brzo rastu. Tamarillo će nam pružati radost tijekom cijele godine, jer istovremeno cvjeta i rađa plodom. Cvjetovi s bijeloružičastom bojom ugodno mirišu i raspoređeni su u grozdasti cvat. Narančastocrveni plodovi, veliki 9 cm, ovalni i zašiljeni plodovi su jestivi. Jedu se bez kožice, koja je gorka, i dodaju se u umake i juhe, u kompote ili se konzumiraju sa šećerom i vrhnjem.

• Pepino - sorta dinje koja se može uzgajati s osloncem ili u visećim posudama. Ovaj polugrm voli toplinu i dovoljno zalijevanje. Pepino je osjetljiv na mraz. Pogodna mjesta su balkoni i lođe, najbolje orijentirani prema jugu. Pri uzgoju možemo se nadati oko trideset plodova od pola kilograma s visokim sadržajem vitamina C.

• Među druge vrste roda patlidžana ubrajaju se krilatica (Solanum alatum), ukrasni patlidžan (Solanum capsicastrum), jasminski patlidžan (Solanum jasminoides), crni patlidžan (Solanum nigrum), pomoćnica (Solanum dulcamara) i mnoge druge.

Dobro poznati patlidžan - jajasti patlidžan

Jajasti patlidžan (Solanum melongena L.) potječe iz južne Europe, prvenstveno s Balkana. Tamo se ova ljepotica smatra kraljem povrća. Možemo se susresti i s nazivima melancana, plavi patlidžan ili modri patlidžan. Poznata je sorta "Black Beauty". Daje ukusne plodove s tamno ljubičastom sjajnom kožicom.

Uzgoj patlidžana

Patlidžan ima najdužu vegetacijsku sezonu od plodovitog povrća. Zahtijeva toplo staništa i tlo s visokim sadržajem humusa. U hladnijim područjima ga uzgajamo u stakleniku ili plastenim pokrivačima te vrtnim tunelima. Pri uzgoju na gredicama je povoljno tlo pokriti crnom folijom, jer dolazi do njegovog zagrijavanja. Istovremeno nećemo imati briga s rastom korova. Presadnice možemo uzgojiti sjetvom sjemena u sanduke ili posude smještene u stakleniku ili rasadniku. Sjeme sijemo sredinom ožujka. Nakon nicanja biljke presađujemo u zasebne posude promjera 10 cm ili na udaljenost 8 - 10 cm. Nakon prestanka mraza u drugoj polovici svibnja ih možemo zasaditi na trajno mjesto u razmaku cca 40 x 40 cm u rupe u koje možemo dodati šaku zrelog komposta. Zasađene biljke dobro zalijemo, rahljamo i zatim redovito zalijevamo, posebno u razdoblju početka berbe. Kako bismo uzgojili kvalitetne i krupne plodove, na biljci ostavljamo 4 najjača izbojka s najviše 5 - 7 plodova, ostale zasnivene plodove i cvjetove lomimo. Time ubrzavamo njihovo sazrijevanje i rast. Kada plod pri lupkanju proizvodi šupalj zvuk, pravi je trenutak za berbu. To je još prije pune zrelosti. Plodovi će imati čvrstu i ukusnu mesnatu pulpu. Režemo ih zajedno sa peteljkom.

Konzumacija i korisne tvari u patlidžanu

Patlidžan je vrijedan izvor vitamina i mineralnih tvari, a ujedno je i dijetetski - ima nizak sadržaj kalorija. Sadrži veliku količinu karotena, vitamine B skupine, puno kalija, željezo, magnezij, cink i mangan. Pod njegovom kožicom, s kojom se konzumira, nalazi se rutin, koji pomaže u jačanju krvnih žila. Ukupno ima antioksidativno djelovanje, pomaže u snižavanju razine kolesterola, dobro djeluje na crijevnu mikrofloru, čisti krv, pomaže kod ekzema i prirodni je antibiotik. Priprema se toplinski obrađen, čime se uklanja otrovni solanin. Najomiljeniji načini pripreme su patlidžan na žaru, punjeni, prženi, zapečeni i marinirani.

Recept za patlidžan na orijentalni način...

Trebat će nam: 400 g mladih patlidžana, sol, mljeveni crni papar, 1 luk, 2 češnja češnjaka, glatko brašno, 40 g masti, 2 rajčice, 100 g gljiva, 1 dl dobrog bijelog vina, 1 žličica šećera, začinsko bilje, lovorov list, limunovog soka, 1 žličica gustina i mesna juha.

Patlidžane narežemo na tanke kriške, posolimo, dodamo mljeveni crni papar i ostavimo odležati 2 do 3 sata. Zatim patlidžane uvaljamo u brašno, popržimo na masti i dodamo sitno nasjeckani luk s gnječenim češnjakom i dalje pržimo. Umiješamo blanširane i ogoljene rajčice te na kriške narezane gljive. Podlijemo vinom, posladimo šećerom, začinimo lovorovim listom i začinskim biljem te prelijemo limunovim sokom. Zagustimo gustinom koji prethodno razrijedimo u vodi, podlijemo mesnom juhom i dinstamo dok ne omekša.