Dobromysl - origano za zdravi um

Origano (Origanum vulgare), odnosno staro dobro origano, oduvijek je poznato kao biljka za dobro raspoloženje, koja "čisti duh i pomaže čovjeku da oprosti svima". Origano je prekriveno srebrnim mekušnim dlačicama i smatra se kraljem ljekovitog bilja Krete. Na ovom mjestu raste od najstarijih vremena u najvišim položajima planinskog lanca Lefka Óri.

Mir u duši osigurat će origano

Još u starom Egiptu origano je korišten kao biljka za konzerviranje i dezinfekciju. Egipćani su mu iskazivali poštovanje tako što su ga uplitali u lovorike vijenaca koje su pripremali za vjerske rituale. Njegov latinski naziv Origanum vulgare potječe od grčke riječi oros, što znači planina. Riječ Origanum može se prevesti kao ukras planina i brežuljaka. Starogrčka božica Afrodita označila je origano zahvaljujući njegovom sladkom i začinskom mirisu kao simbol radosti, stoga su njime bili ukrašavani mladoženja i mlada tijekom svadbene ceremonije.

Origano se istovremeno sadio na grobnice pokojnika, kako bi njihove duše počivale u miru. Origano su Grci koristili za masažu čela i kose nakon osvježavajućeg kupanja. Poznata je legenda o tome da je Aristotel vidio kako su kornjače pojele zmiju i odmah zatim potražile origano, stoga ga je počeo konzumirati kao protuotrov. Druga legenda govori o tome da su krčke koze, koje je pogodila strijela, potražile upravo origano i zahvaljujući tome su im se rane čudesno izliječile. Kakve god bile legende, učinci origana se ne mogu poreći.

U srednjem vijeku origano se raširio Europom. Dame iz kraljevskih dvorova stavljale su ga u vrećice, dodavale ga u punila jastuka i postao je dio njihovih mirisnih i umirujućih kupki. Origano su dodavale i u sredstva za poliranje podova i namještaja. Seljaci na selu su ga tijekom oluje stavljali na kante s mlijekom, jer su vjerovali da se zahvaljujući njemu mlijeko neće zgrušati.

U 15. stoljeću Paracelsus je koristio upravo origano protiv proljeva, povraćanja, žutice i kožnih bolesti. Među ljudima prenosila se praznovjerica u vezi učinaka eliksira napravljenog od origana - zahvaljujući njemu su mladići željeli privući mlade djevojke pod duh. Narodnih naziva za origano ima mnogo, to su dobra misao, ivanjsko bilje, loboda, divlja mažuran, crveni čaj ili pastirski timijan. Vrlo doslovan je češki naziv dobromysl (dobra misao), jer pijenje čaja od njegovih ekstrakata izaziva dobro raspoloženje.

Domovina origana je Mediteran, ali se uzgaja u cijeloj Europi. Raste slobodno na kamenitim stazama, na livadama, uz vinograde i na stjenovitim brežuljcima. Origano je rašireno od nizina sve do planinskog pojasa.

Kako uzgajati origano (dobromysl)

Origano ili vulgaris (lat. Origanum vulgare) je višegodišnja biljka koja ima uspravnu dlakavu crvenkastu stabljiku koja naraste do visine od 1 m. Listovi su sitni, nasuprotni, jajastog oblika s kratkim peteljkama. Donji listovi biljke su veći od gornjih. Korijen je drvenast i razgranat. Origano pripada porodici usnača (lat. Lamiacaea).

Za uzgoj origana pogodna su sunčana i zaštićena mjesta. Sjeme sijemo u suhu, dobro propusnu zemlju koja je alkalne prirode i bogata hranjivim tvarima. Možemo ga predhodno uzgojiti u rasadniku gdje sjeme sijemo tijekom ožujka - svibnja. Predhodno uzgojene mlade biljke presađujemo na gredicu tijekom svibnja - srpnja kada su dovoljno jake. U vrt s ljekovitim biljem, direktno na gredicu, sijemo sjeme tijekom travnja - kolovoza.

Klijanje sjemena

Sjeme sporo klija, sadimo ga na razmak od 30 x 30 cm. Origano cvjeta u srpnju - listopadu ljubičastim ili ružičastim cvjetovima koji se nalaze na vrhu stabljike. Cvjetovi origana tijekom cvjetanja mirisom ispune sve oko sebe. Upravo zbog karakterističnog mirisa zamjenjuje se s divljom vrtnom mažuranom.

Dva tjedna nakon cvatnje biljka origana sadrži najviše ljekovitih tvari, stoga ju je preporučljivo brati upravo u to vrijeme. Mlade listove za trenutnu potrošnju beremo bilo kada tijekom rasta. U prvoj godini uzgoja berba je prilično mala. U drugoj godini već beremo 2 puta godišnje, ako je vrijeme vlažnije, čak i 3 puta godišnje. Prvu berbu usmjeravamo na cvjetove, sljedeće dvije berbe na zelene dijelove i listove. Za skladištenje beremo cvjetajuće zelene dijelove i cvjetove. Zelene dijelove režemo oko 5 cm iznad tla na mjestu gdje počinju rasti listovi.

Origano služi kao univerzalni lijek, tonik i afrodizijak.

Ubrani materijal sušimo u tankim slojevima ili u snopovima na maksimalnoj temperaturi od 35°C. Smjesu ne okrećemo, sušimo najbolje u hladu na dobro prozračenom mjestu. Pravilno osušeni listovi imaju sivu boju. Tijekom jeseni potrebno je biljku origana podrezati i prekriti granjevinom ili netkanim tekstilom. U slučaju da origano uzgajamo kao lončanicu, prezimljavamo ga u hladnoj prostoriji.

Origano je poznat kao začin i kao čajna mješavina

Origano koristimo za pripremu obloga, kao sredstvo za ispiranje kod bolesti usne šupljine, kod upala i krvarenja desni. Može se koristiti i pri liječenju otečenih limfnih čvorova i za liječenje bolesti dišnog sustava. Pomaže pri liječenju dugotrajnog suhog kašlja i kod bolesti povezanih s upalom plućne maramice.

Ova biljka opušta grčeve, daje se kod prehlada (i alergijske kijavice), kod glavobolja. Djeluje umirujuće (kao sedativ) kod uznemirenosti i različitih stanja slabosti i nervne iscrpljenosti. Zubobolju ublažava žvakanje listića origana. Konzumacija blagotvorno djeluje na metabolizam.

Pijenjem čaja sprječavamo morsku bolest. Origano ima i diuretička svojstva. Kupka od origana pomaže kod reumatskih bolova, ljekovito djeluje na iščašenja. Koristi se za liječenje različitih vrsta ekzema i preporučuje se kod epidemija gripe kao prevencija. U narodnoj medicini koristio se kao prva pomoć kod nesretne ljubavi.

Njegova dugotrajna uporaba potiče dobro raspoloženje (već prema njegovom narodnom nazivu) i poboljšava raspoloženje, dakle djeluje kao antidepresiv. Origano se dodaje i u inhalacijske i sauna smjese. Njegova uporaba se ne preporučuje u trudnoći i kod epilepsije.

Origano sadrži sljedeće tvari: timol, karvakrol, tujon, tanine, gorke tvari, flavonoide, tanin, hlapljivo ulje, smolu, karoten, vitamin C i druge.

U veterinarstvu se ponekad koristi kao prirodno sredstvo za povećanje proizvodnje mlijeka kod krava. Odvar od origana koristi se i kao dezinfekcijsko sredstvo za ispiranje usne šupljine.

Kao začin koriste se listovi zajedno s cvjetovima, koji su vrlo aromatični, pikantni s blago gorkim okusom. Origano dodajemo za začinjavanje peradi, svinjskom i janjećem mesu, pri pripremi ribe, u juhe i u neke umake. Vrlo često se dodaje u jela pripremljena od rajčica, paprike i patlidžana. Origano je tipičan začin mediteranske kuhinje. Jedan je od sastojaka začinskih mješavina zajedno s ružmarinom, timijanom i mažuranom. Svježi origano stoga ne bi smio nedostajati u kuhinji ljubitelja mediteranske kuhinje, posebno tjestenina.

Što možemo pripremiti od origana

• Čaj od origana pripremamo tako da 1-2 žličice (50 g) smjese zalijemo s 250 ml ključale vode, ostavimo da se kuha 8-10 minuta, procijedimo i poslužujemo. Pijemo ga uvijek svježeg, najbolje 3 puta dnevno prije glavnog obroka.

• Obloge od origana pripremamo tako da 100 g sušene smjese zalijemo s 3 l ključale vode. Nakon kuhanja dodajemo u kupku.

• Eterično ulje pripremljeno od origana dobro je sredstvo protiv moljaca i mrava.