Zdrav celer

Celer (Apium graveolens), poznat više samo pod skraćenim nazivom celer, pripada obitelji štitarki. Radi se o dvogodišnjoj biljci koja se uzgaja kao korjenasta povrćna kultura zbog njenih gomolji i listova. Celer je bio poznat već u starom Egiptu, gdje se uzgajao kao važan začin i prirodni afrodizijak. Celer se u to vrijeme smatrao simbolom smrti i tuge, što je bilo povezano s time da je bio posvećen bogovima podzemlja. Jeo se na pogrebnim gozbama i u vijencima se polagao na grobove. U Europu se proširio tek nakon Tridesetogodišnjeg rata. Danas se uzgaja gotovo na cijelom svijetu. Uzgajaju se tri vrste celera - celer rebraš (Apium graveolens L. var. dulce), celer gomoljar (Apium graveolens L. var. rapaceum) i celer listaš (Apium graveolens L. var. secalinum ili Apium graveolens L. var. silvestre). Celer rebraš i listaš uzgajaju se zbog listova, dok se kod celera gomoljara koriste i gomolji i listovi. Za bolji okus ponekad se pristupa izbjeljivanju gomolji i rebara. Postoje međutim i specijalne hibridne sorte npr. celer gomoljar Albin, koji se ne mora izbjeljivati. Još jedan posebno uzgojen hibrid je celer gomoljar asterix F1. Klasična kasna sorta celera gomoljara je celer gomoljar Maxim. Ova sorta celera namijenjena je za jesensku berbu, nije zahtjevna prema izbijanju u cvijet. Gomolji su pri pravilnom uzgoju veliki, kuglasti. Meso je kremasto bijelo. Gomolji se mogu konzumirati svježi, konzervirati ili zamrzavati. Sorta koja se uzgaja za berbu listova je celer listaš. Radi se o vrlo nježnoj sorti celera lišćara koji stvara bogatije rozete pune nježnih aromatičnih listova. Lišće ovog celera bere se postupno od kraja ljeta ili jednokratno u jesen. Pobrano lišće pogodno je za izravnu konzumaciju, sušenje i zamrzavanje. Svjetski poznata sorta celera rebraša je celer rebraš Pascal. Ova sorta stvara jače duge listove. Uspijeva joj u pjeskovitim tlima s višim sadržajem hranjivih tvari i dovoljno kalcija. Nužno je redovito zalijevanje.

Uzgoj celera

Najčešće uzgajana varijanta je korjenasti celer. Uzgoj lisnog i peteljkastog celera nije toliko raširen. Osnovna pravila uzgoja su međutim ista za sve tri varijante. Budući da celer ima dug vegetacijski period, potrebno je provesti sjetvu već u veljači, najkasnije početkom ožujka. Sjetva se provodi u posude za sjetvu. Sjeme klija na temperaturi od 15 °C za otprilike dva tjedna. Nakon otprilike mjesec dana potrebno je presaditi sadnice na razmak od 5 x 5 cm. Nakon jačanja biljaka dobro ih je ponovno presaditi, prikladni su na primjer specijalni rasadni lončići mini D 6 cm. Na gredicu sadite biljke otprilike sredinom svibnja, u vrijeme kada temperature više ne padaju ispod točke smrzavanja, na razmak od 50 x 50 cm, kako bi biljke imale dovoljno prostora za razvoj velikog korijena. Prikladno je sunčano mjesto sa srednje teškim i dovoljno vlažnim tlom bogatim humusom. Biljke će uspijevati na mjestu gdje su u prošloj sezoni bile posađene mahunarke, povrće ili krstašice. Nije preporučljivo saditi na gredicu na kojoj je u prošloj sezoni uzgajano korjenasto povrće. Tlo je iscrpljeno i posebno kod korjenastog celera došlo bi do značajnog smanjenja prinosa. Sadnice sadite pažljivo kako vegetacijski centar ne bi bio "utopljen" u zemlji. Lošom sadnjom može doći do deformacije i umjesto korijena stvorit će se samo mnoštvo mesnatiih korijenja. Biljke treba tijekom vegetacije prihranjivati višekomponentnim gnojivom npr. NPK gnojivom s guanom. Manje korijene celera i lišće možete početi brati već u srpnju, samo pazite da na biljci ostane dovoljno lišća (provodite samo proređivanje lišća). Kidanje rubnog lišća je korisno za povećanje korijena. U jesen korijene iskopajte, očistite, skratite korijenje i uklonite lišće (ostavite samo središnji vršak). Očišćene korijene čuvajte u pijesku u podrumu ili u stakleniku gdje ne smrzava.

Uzgoj sadnica, sadnja i daljnja njega kod peteljkastog celera slična je kao u prethodnom slučaju, ali se uzgaja kao lisno povrće. Peteljkasti celer treba biti krhak s izraženim aromatičnim okusom, čemu pridonosi tzv. izbjeljivanje (zaštita peteljki od sunca). Najčešće korištena metoda izbjeljivanja je omatanje peteljke kartonom ili crnom folijom na period od oko 3 tjedna tako da ostanu vidljivi samo vrhovi lišća. Ova mjera se provodi u vrijeme kada su peteljke visoke oko 30 - 40 cm. Nakon izbjeljivanja slijedi berba. Skladištenje peteljkastog celera je zahtjevno, stoga je više sezonsko povrće.

Lisni celer je manje rasprostranjena vrsta i to unatoč tome što se relativno brzo uzgaja i njegovo uzgajanje nije tako zahtjevno kao kod prethodne dvije vrste celera. Lisni celer voli vlažnija, humozna i glinena tla. Sadnice se sade u razmaku oko 40 x 30 cm. Listovi se beru tijekom cijele vegetacije. Korijen se može ostaviti preko zime u zemlji pokriven slamom te sljedeće godine ponovno brati listove sve do trenutka dok biljka ne izbaci cvijet. Ubrani listovi pogodni su za izravnu potrošnju, ali ih se može i sušiti i zamrzavati.

Bolesti i štetnici na celeru

I celer mogu napasti neki štetnici ili bolesti. Najčešće se javlja pjegavost lišća celera, koja se očituje tako da se na starijim listovima pojavljuju žućkaste, kasnije žutosmede pjege. Listovi se suše i odumiru. Učinkovita zaštita su preventivna kemijska prskanja npr. sredstvom Kuprikol 50 (preparat). Druga bolest je krastavost gomolji celera. Na napadnutim gomoljima pojavljuju se smeđe pjege koje se povećavaju, napadnuto tkivo postaje korasto i puca. Prevencija je ne saditi celer na napadnutoj gredi barem 3 godine. Štetnik koji napada celer je minerca celerova. Radi se o dvokrilcu koji pri velikoj pojavi može uzrokovati opsežne štete. Ličinke minerice celerove stvaraju u listovima biljaka hodnike koji su isprva bijeli te postupno posmeđuju i suše se. Odrasli primjerci su veliki cca 5 - 7 mm, žutocrvene ili žutocrne boje. Kukuljice prezimljuju u gornjem sloju tla, a u proljeće se pojavljuju odrasli primjerci koji u kratkom roku polažu jajašca na donju stranu listova. Ličinke druge generacije minerica pojavljuju se u jesen. Zaštita je uništavanje napadnutih listova i kemijsko prskanje preparatom protiv sisajućih i glodajućih insekata. Na korijenima (gomolju) može štetiti mrkvina muha. Njena pojava se očituje prisutnošću hodničastih požera, a gomolji celera imaju tendenciju ljubičastog bojenja. Prevencija je godišnja promjena staništa. Odrasle primjerke moguće je hvatati na ljepljive ploče.

Celer je dobar za mušku potenciju, a za što još?

Celer ima blagotvoran utjecaj na mušku potenciju, ali to nije sve. Njegova ljekovita djelovanja su daleko opsežnija. Zahvaljujući sadržaju velikih količina eteričnih ulja, koja su glavni izvor njegove tipične arome, konzumacija celera pomaže zaštititi ljudski organizam od bakterija i plijesni. Nakon konzumacije, te se tvari oslobađaju i djeluju na sluznice u ustima, želucu i crijevima. Dezinfekcijsko djelovanje imaju i u bubrezima i mokraćnim putovima, gdje ubijaju uzročnike raznih infekcija. Celer nalazi primjenu i u slučaju bolesti dišnih putova. Celerova eterična ulja pomažu u otapanju sluzi i dezinficiraju sluznice. Najúčinkovitija je pri prehladi konzumacija svježeg soka od celera. Količina vitamina i minerala u celeru također nije zanemariva. Celer se smatra značajnim izvorom vitamina B skupine. Sadrži sve vitamine iz te skupine u uravnoteženim količinama. Vitamini koji pripadaju ovoj skupini važni su za zdravu kožu, nokte i kosu, pomažu pravilnom funkcioniranju jetre i crijeva te doprinose i duševnoj ravnoteži. U lišću celera sadržano je više vitamina C nego u limunu. Ostali sadržani vitamini su A, K i E. Osim vitamina, celer je i izvor minerala (kalij, magnezij, krom, natrij, željezo, kalcij, cink i jod). Celer potiče stvaranje mokraće, djeluje dakle kao prirodni diuretik. Pomaže otapati naslage i ispire ih iz tijela, čisteći tako ljudski organizam. Redovita uporaba sirovog celera ili celerovog soka trebala bi ublažiti probleme s reumatizmom, gihtu i artritisom. Celer svakako ne bi smio nedostajati na tanjuru dijabetičara, jer tvari sadržane u njemu snižavaju razinu šećera. U jelovnik ga trebaju uvrstiti osobe koje pate od visokog krvnog tlaka te ljudi s problemima s lučenjem žuči i želučanim čirevima.

Od celera možete pripremiti izvrsnu salatu od celera s jabukom. Za to će vam trebati sljedeći sastojci:

• 30 dkg celera
• 30 dkg jabuka
• 3 žlice maslinovog ulja
• sol
• papar
• lovorov list
• novi začin
• malo šećera
• estragonski ocat (može biti i obični)

Celer narežite na rezance i prokuhajte ga u osolenoj i okyseljenoj vodi zajedno sa začinima. Nakon hlađenja dodajte u salatu sitno narezane jabuke, ulje i prema ukusu zasladite.

Dobar tek! :)