Obični grah - grmasti

Poznato je više od 25 vrsta mahuna. Sve vrste mahuna (lat. Phaseolus), s iznimkom bob, poznatih još starim Rimljanima, potječu iz tropske i suptropske zone Novog svijeta. Od njihovog donošenja u Europu krajem 16. stoljeća, uzgojem su nastale brojne sorte koje se znatno razlikuju. Grmoliki grah donosi mahune na biljkama bez vitica. Dok su ranije u fokusu bila suha sjemena, bogata ugljikohidratima i proteinima, pogodna za kuhanje i skladištenje, danas potrošače više zanima kvaliteta mesnastih nezrelih mahuna. Zbog sadržaja fazina štetnog za zdravlje, grahove mahune se ne smiju konzumirati sirove. Kuhanjem se fazin razgrađuje. Križanjem vrsta graha bez fazina, ovaj problem će možda u budućnosti biti riješen.

Tlo i sjetva graha

Grmoliki grah uspijeva na svim humusnim vrtnim tlima koja su prozračna i ne pate od prekomjerne vlage. Grah je toploljubiv i klija tek pri minimalnoj temperaturi od 8°C. Optimalna temperatura je 25°C. Vlažno i hladno vrijeme, vlaga i predubok posjev kao i prerani termin često su uzrok neuspjeha. Sorte s crnim ili smeđim sjemenom često klijaju bolje od bijelih. Sijemo nakon 15. svibnja i najkasnije do 20. lipnja kao naknadnu kulturu, koja obično donosi dobar urod. Uzgoj grmolikog graha nije kompliciran, pa i vi to probajte!

Gnojidba graha

Budući da grah spada u mahunarke, koje su sposobne vezati dušik iz zraka, potreba za dušikom je posebno niska. Važna je dobra opskrba ostalim hranjivim tvarima i vodom neposredno prije cvjetanja i tijekom njega. Uz kompost dodajemo kombinirano gnojivo. Grah obilno zalijevamo, zagrtamo, često okopavamo.