Tikvica - Nefertiti

Cucurbita pepo - Nefertiti

Tikvica je jednogodišnja povrćna kultura koja pripada vrsti obične tikvice (Cucurbita pepo) i potječe iz Srednje Amerike. Tikvica pak dolazi iz Europe - uzgojena je u Italiji. Postoji velik broj najrazličitijih sorti tikvica koje se međusobno razlikuju ne samo veličinom, već i oblikom, bojom, ali i okusom ploda. Tvori duge mesnate izdanke, slične lijani, na kojima od lipnja cvjetaju žuti cvjetovi. Nakon cvatnje razvijaju se podužasti plodovi koji mogu nositi najrazličitije nijanse zelene, žute ili bijele boje.

Tikvica je bogata mineralima, povoljno djeluje na srce, gihtu i reumatizam. Plodovi sadrže vitamin B, C i kalij, koji tijelo oslobađa suviška vode i soli. Imaju visok sadržaj vode od otprilike 90% i također vlakana. Tikvice se preporučuju za konzumaciju pretilim osobama, dijabetičarima ili pacijentima s bolestima žučnjaka ili jetre. Također se preporučuju osobama koje pate od reumatizma i gihta. Tikvica je niskokalorična namirnica pogodna za redukcijske dijete.

Kako uzgajati tikvice

• Biljke zahtijevaju svijetlo mjesto. Redovito zalijevanje, najbolja je odstajaljena kišnica. Pogodna je sadnja u crnu malč netkaninsku tkaninu koja pomaže zagrijavanju tla i sprječava rast korova. Ako tikvice uzgajamo bez malč tkanine, za održavanje topline tla pod njima malčiramo organskim materijalom.

• Biljke se mogu presaditi, ali također i izravno sijati na gredicu.

  Sjeme sijemo na mjesto nakon 15. svibnja, kada više ne postoji opasnost od prizemnih mrazeva. Sjeme prije sjetve namakamo jedan dan u mlake vode. Sadimo u redove, na udaljenosti od 50 do 100 centimetara pojedinačno.

  Presaditi sjeme možemo kod prozora, u stakleniku ili u rasadniku. Pogodan je supstrat namijenjen za sjetvu. Posude moraju biti minimalno 10 cm velike, biljke zahtijevaju puno prostora. Sadimo po 1 sjemenku. Van sadimo tek u drugoj polovici svibnja, sadnji bi trebalo prethoditi postupno kaljenje.

• Zahtijevaju toplo, zaštićeno mjesto i propusni supstrat za uzgoj bogat hranjivim tvarima. Mogu se uzgajati i na kompostu.

• Za gnojidbu su najpogodnija organska gnojiva ili biljni ekstrakti bogati kalijem. Tijekom vegetacije jednom u 21 dan obogatimo supstrat za uzgoj organskim gnojivom, odnosno biljnim ekstraktom bogatim kalijem.

• Tikvice su na bolesti relativno otporne. Za vrućeg i suhog vremena može se pojaviti pepelnica krastavaca. Biljke slabo rastu i na lišću se pojavljuje sivkast premaz. Prevencija je redovito zalijevanje i održavanje umjereno vlažnog tla. U slučaju pojave pepelnice potrebno je ukloniti napadnuto lišće. Otpornost na pepelnicu povećavaju fungicidi. Ako se na biljkama pojave bijeli premazi, napadnute su pepelnicom. Preporučljivo je koristiti fungicide sa sadržajem sumpora koji pouzdano uništavaju gljivičnu bolest.

  Cvjetovi i mladi plodovi često su napadnuti puževima. Najučinkovitija metoda je njihovo sakupljanje i daljnja likvidacija. Lisne uši mogu među biljkama širiti virusni mozaik koji se očituje iskrivljenim i zakržljalim rastom, uvijenim lišćem i žutim mrljama na lišću i plodovima. Napadnute biljke potrebno je odmah uništiti. Također je potrebno provesti uništavanje lisnih uši specijalnim insekticidima.

• Sa žetvom počinjemo kada plodovi dosegnu dužinu od 7 i više centimetara (maksimalno 20 centimetara). Tikvice odlomimo s nekoliko centimetara dugom peteljkom, zahvaljujući kojoj će ostati svježe nekoliko dana duže.