Tikvica - Nefertiti

Cucurbita pepo - Nefertiti

Tikvica je jednogodišnja povrćna kultura koja pripada vrsti obične tikve (Cucurbita pepo) i potječe iz Srednje Amerike. Tikvica pak potječe iz Europe - uzgojena je u Italiji. Postoji veliki broj raznih sorti tikvica koje se međusobno razlikuju ne samo veličinom, već i oblikom, bojom, ali i okusom mesa. Tvori duge mesnate izbojke, slične lijani, na kojima od lipnja cvjetaju žuti cvjetovi. Nakon cvatnje stvaraju se dugoljasti plodovi koji mogu nositi različite nijanse zelene, žute ili bijele boje.

Tikvica je bogata mineralima, povoljno djeluje na srce, gihtu i reumatizam. Plodovi sadrže vitamin B, C i kalij, koji tijelo oslobađa viška vode i soli. Imaju visok udio vode od oko 90% i također vlakana. Tikvice se preporučuju za konzumaciju pretilim osobama, dijabetičarima ili pacijentima s bolestima žučnjaka ili jetre. Također se preporučuju osobama koje pate od reumatizma i gihta. Tikvica je niskokalorična namirnica prikladna za redukcijske dijete.

Kako uzgajati tikvice

• Biljke zahtijevaju svijetlo mjesto. Redovito zalijevanje, najbolja je odstajala kišnica. Prikladna je sadnja u crni malč netkaninu teksturu koja pomaže u zagrijavanju tla i sprečava rast korova. Ako tikvice uzgajamo bez malč teksture, za održavanje topline tla ispod njih mulčiramo organskim materijalom.

• Biljke se mogu prethodno uzgojiti, ali i izravno sijati na gredicu.

  Sjeme sijemo na mjesto nakon 15. svibnja, kada više ne postoji rizik od prizemnih mrazova. Sjeme prije sjetve namakamo jedan dan u mlaku vodu. Sadimo u redove, na razmaku od 50 do 100 centimetara pojedinačno.

  Sjeme možemo prethodno uzgojiti uz prozor, u stakleniku ili parioniču. Prikladan je supstrat namijenjen za sjetvu. Posude moraju biti minimalno 10 cm velike, biljke zahtijevaju mnogo prostora. Sadimo po 1 sjemenki. Van sadimo tek u drugoj polovici svibnja, sadnji bi trebalo prethoditi postupno kaljenje.

• Zahtijevaju toplo, zaštićeno mjesto i propusni, hranjivima dobro opskrbljeni uzgojni supstrat. Mogu se uzgajati i na kompostu.

• Za gnojidbu su najprikladnija organska gnojiva ili biljni ekstrakti bogati kalijem. Tijekom vegetacije 1 puta u 21 dan obogatimo uzgojni supstrat organskim gnojem, odnosno biljnim ekstraktom bogatim kalijem.

• Tikvice su na bolesti relativno otporne. Za vrućeg i suhog vremena može se pojaviti plamenjača krastavaca. Biljke slabo rastu i na lišću se pojavljuje sivkasta prevlaka. Prevencija je redovito zalijevanje i održavanje umjereno vlažnog tla. U slučaju pojave plamenjače potrebno je ukloniti napadnuto lišće. Otpornost na plamenaču povećat će fungicidi. Ako se na biljkama pojave bijele prevlake, napadnute su pepelnicom. Preporučljivo je koristiti fungicide sa sadržajem sumpora koji će pouzdano uništiti gljivičnu bolest.

  Cvjetove i mlade plodove obično napadaju puževi. Najučinkovitija metoda je njihovo sakupljanje i naknadna likvidacija. Lisne uši mogu među biljkama širiti virusni mozaik, koji se očituje iskrivljenim i zakržljalim rastom, uvijenim lišćem i žutim mrljama na lišću i plodovima. Napadnute biljke potrebno je odmah uništiti. Potrebna je također provedba uništavanja lisnih uši specijalnim insekticidima.

• Sa berbom počinjemo kada plodovi dosegnu duljinu od 7 i više centimetara (maksimalno 20 centimetara). Tikvice odlomimo od biljke s peteljkom od nekoliko centimetara, zahvaljujući kojoj će ostati svježe nekoliko dana dulje.