Paprika ljuta

Capsicum annum - Gutera

Višegodišnja biljka porijeklom iz Meksika. U kulturi se uzgaja kao jednogodišnja i može narasti do visine 0,5–1,5 m. Ima naizmjenično postavljene kopljaste listove. Cvjetovi su bijeli petočlani. Plod je mahuna čija je prirodna boja crvena. Uzgaja se tri tisuće sorti paprika, slatkih i ljutih. Za ljutinu je zaslužan alkaloid kapsaicin.Izvorno se uzgajala kao ukrasna biljka. Njezina uporaba kao začin, odnosno kao povrće, došla je tek kasnije. Danas se koriste ponajprije dvije vrste paprike. Prva je obična paprika (Capsicum annuum). Druga paprika obilno korištena za proizvodnju začina su sorte vrste Capsicum frutescens, označene kao chilli. Općenito se paprike dijele u šest skupina na: kopljaste paprike (mađarski tip), kvadratične paprike, jabučaste paprike, kapije, volski i ovnujski rogovi te začinske odnosno chilli.

Paprike sadrže mnogo kalija, fosfora i natrija te su osim ostalog značajan izvor vitamina C, U i karotena. Povrtarske sorte koriste se svježe, u salatama ili u hladnoj i toploj kuhinji. Začinske su opet izvrsnim pikantnim začinom! Paprike imaju široku primjenu, mogu se termički pripremati, jesti hladne, pogodne su za pripremu salata, azijskih jela ili za ukiseljavanje. Odličan su dodatak pri dijetama.

ISTEK ROKA: 12.2020

Kako uzgajati paprike

• Zahtijeva toplo sunčano, zaštićeno stanište. Optimalno temperaturno područje tijekom vegetacije je 18–23°C. Temperature ispod 14 i iznad 30°C su ekstremne i paprikama ne odgovaraju. Paprike sadimo po 2 jedna uz drugu. Paprike je poželjno kontinuirano privezivati. Idealno je pričvršćivanje biljke uz vodeći kolac kako u donjem dijelu biljke, tako i u gornjem dijelu. Važno je redovito zalijevanje i čupanje korova oko biljaka. Ni u kojem slučaju zalijevanje i prskanje ne provodimo pod izravnim suncem, jer bismo ih opalili. U plastenjaku ili stakleniku paprike će narasti i mnogo brže, ponajprije zahvaljujući temperaturi i vlažnosti. Paprike redovito kontroliramo jesu li napadnute štetnicima ili se ispoljavaju znakovi fizioloških ili gljivičnih bolesti.

• Paprike sijemo od siječnja najkasnije do kraja ožujka. Kako bismo olakšali sjetvu, možemo ih saditi u tresne jiffyje. Ako odabiremo sadnju u supstrat, trebao bi sadržavati perlit pomiješan u odgovarajućem omjeru sa zemljom bogatom hranjivim tvarima. Možemo koristiti specijalni supstrat za sjetvu koji miješamo s perlitom ili pijeskom. Sjeme sadimo otprilike 1 cm duboko. Posađeno sjeme tretiramo s Previcurom, osiguravajući zaštitu od polijeganja klijanaca. Temperatura bi se trebala kretati oko 25 stupnjeva Celzijusa. Vlažnost zraka za ispravan rast sadnica ne bi se smjela mijenjati. Klice trebaju mnogo svjetla kako se ne bi razvlačile. Kada na malim biljkama izraste barem dva lista, vrijeme je da ih presadimo u lonac. Biljke s korijenskom grumenom prebadamo na stalno stanište u razmaku 60–70 cm x 25–40 cm.

• Paprike zahtijevaju humusno, hranjivu tlo s dovoljno dostupne talne vode i pH u rasponu 6,5–7,5.

• Osnovno gnojidba je unijeti u tlo, gdje ćemo saditi paprike, zrelu kravlju gnojnicu, odnosno kompost. Ovo gnojenje provodimo u jesen. U jesen istodobno površinu vapnimo dozom od cca 3,6 kg/m2 mljevenog vapnenca ili 2 kg/m2 ovisno o tlu na staništu. Prije sadnje poželjno je unijeti u tlo 50 – 70 g/m2 NPK gnojiva s većim udjelom dušika. Tijekom vegetacije prihranimo vodorazrjedivim NPK gnojivom - Cererit, Kristalon. Važno je da vodorazrjedivo gnojivo istodobno sadrži mikroelemente! Gnojivo primjenjujemo svaka 2 tjedna.

• Paprike bivaju napadnute sisajućim štetnicima kao što su lisne uši, štitaste uši ili grinje. Za zaštitu možemo koristiti preparat Mospilan, Decis Mega ili preparat Symfonie od Natrue.

  Pri velikoj vlažnosti zraka mogu biti napadnuti plodovi plijesnima i gljivicama. Najpoznatije gljivične bolesti su siva i bijela trulež. Zaštita protiv ovih gljivičnih bolesti je prikladan preparat Ortiva.

  Opasna je bakterijska pjegavost biljaka paprika. Nekrotični plodovi zahvaćeni ovom pjegavošću najčešće pucaju i uništeni su. Raznobojne pjege ponajprije na plodovima uzrokuje bakterijska bolest zvana bronzovitost. Pri tim napadima biljaka najbolji je način njihova likvidacija.

  Nedostatak kalcija u tlu, nepravilno navodnjavanje ili prisutnost kalija u tlu uzrokuje fiziološke poremećaje. Ti nedostaci mogu se manifestirati poremećajima plodova, listova, cvjetova, koji se često zamjenjuju s gljivičnim oboljenjem. U slučaju da su biljke napadnute nekrozom, pridržavamo se ravnomjerne navodnjavanja, dovoljne ishrane i tretiramo ih na primjer učinkovitim kalcijevim kloridom ili specijalnim listovnim gnojem.

• Paprike uzgajane za zelene plodove beremo već polovicom srpnja. Plodove crvene ili žute beremo tek krajem kolovoza i u rujnu. Začinske papričice (chilli) beremo u jesen, ako se uzgajaju vani ili u stakleniku.