Mrkva polurana Sylva

Daucus carota - Sylva

Svi je poznajemo, svi je volimo i u kuhinji spada među najčešće korišteno korjenasto povrće. Da, riječ je o mrkvi. Potječe iz južne Azije, područja današnjeg Afganistana, Pakistana i Irana. Mrkva je dvogodišnja biljka. Ima perjasto lišće. Cvjetna stabljika može biti visoka do 1,5 m, cvat čini složeni štitac, a cvjetovi su bjelkasti.

Mrkvu možemo podijeliti na dvije osnovne vrste - obična prava mrkva (što je izvorna neoplemenjenja forma s bijelim korijenom) i obična sjetva mrkva (ovdje spadaju sve danas uzgajane sorte mrkve). Obična sjetva mrkva ima snažniji korijen, čija boja može biti bijela, žuta, narančasta, crvena, ljubičasta i višebojna (izvana može biti drugačija nego iznutra).

Prema roku sjetve razlikujemo mrkve na - MLADU MRKVU (finija rana mrkva, kraća i ima okrugliji korijen), BABY MLADU MRKVU (mlada rana mrkva, odlikuje se finim okusom i krhkom strukturom) i KLASIČNA MRKVA (kasni tip, ima sladunjav glatki korijen poludugog oblika, šiljast kraj).

To, međutim, nije kraj. Omiljenu mrkvu možemo također podijeliti prema obliku korijena, zbog kojeg je uzgajamo. Na primjer, tip Berlikum ima veće cilindrične korijene s tupim krajem. Mrkve ovog tipa pogodne su za izravnu konzumaciju, dugoročno skladištenje, sušenje i daljnju preradu. Flakee se odlikuje vrlo dugim suženim korijenima sa širokim i ravnim krajem. Pogodna je za izravnu konzumaciju, dugoročno skladištenje, sušenje i druge vrste prerade. Parisian ima male korijene oblika rotkvice. Tip je pogodan za izravnu konzumaciju i preradu. Nantes je klasična mlada mrkva s kojom se susrećemo u trgovinama. I konačno, tip Chantenay je mrkva s kraćim, više koničnim korijenima. Pogodna je za izravnu konzumaciju, sušenje i druge vrste prerade.

Mrkva ima visok sadržaj mineralnih tvari. Također ima visok sadržaj kalija, magnezija, fosfora, ali i klora. Sadrži i brojne elemente u tragovima - bor, vanadij, željezo, jod, kobalt, bakar, mangan, cink. Povećava ukupnu otpornost organizma, preporučuje se kod zatvora, kod bolesti jetre, bubrega i krvnih žila. Kao što je poznato, mrkva utječe na kvalitetu vida! Izvor je provitamina A – betakarotena. U njoj je također sadržano malo vitamina C ili vitamina iz skupine B.

Prednost mrkve je i to što spada među vrlo nezahtjevno povrće. Možete je uzgajati i u posudama, primjerice na terasi!

Kako uzgajati mrkvu

• Zahtijeva sunčano mjesto. Gredice redovito rahljimo i zalijevamo. Svakako ne prelijevamo, mogli bismo uzrokovati propast cijele sjetve. Mrkva spada među hladoljubive biljke, najbolje joj je pri temperaturama oko 16 °C. Zelenjenju glave korijena spriječavamo dodavanjem zemlje uz biljke.

• Nepogodno za sadnju je tek pognojeno tlo. Sjeme sijemo na gredicu kada prođe opasnost od mraza. Dnevna temperatura bi trebala biti u prosjeku najmanje 7 °C (idealno uzgajanje mrkve je pri dnevnim temperaturama oko 16 °C). Sijemo na dubinu od 1 do 2 cm u razmaku od oko 15 cm. Niknuće biljke potrebno je prorjeđivanje na oko 5 cm razmaka. Kasne sorte mrkve sijemo na isti način od kraja proljeća do početka ljeta.

• Mrkva zahtijeva temeljito obrađeno tlo s dovoljno hranjivih tvari i vlage. Tlo bi trebalo biti lagano i plodono. Optimalna pH vrijednost je neutralna do slabo alkalna. Tlo ne bi trebalo sadržavati grude i kamenje.

• Prije rahljenja tla preporučljivo je mjesto sjetve obogatiti dobro odležalim kompostom. Prije sjetve u tlo unosimo 70g N, 30g P i 150g K. U fazi 3-5 listova primjenjujemo 20g N u bočnom prihranjivanju. Tijekom vegetacije gnojimo NPK gnojivom s nižim sadržajem dušika i višim udjelom kalija. Ne koristimo stajnjak. Mrkva na ovaj tip gnojenja reagira pucanjem.

• Crna trulež mrkve očituje se na biljkama u klijanju potamnjivanjem, stanjivanjem i truljenjem korijenskog vrata te sušenjem lišća. Tijekom vegetacije ova bolest se ne očituje previše na korijenima. Na napadnutim korijenima nastaju tamne, suhe udubljene pjege. Zaštitu provodimo preparatom Dithane DG Neotec.

  Suha pjegavost lišća mrkve očituje se tijekom vegetacije te se između biljaka širi pomoću vjetra i kiše konidijama koje nastaju na napadnutom lišću. Na najstarijim listovima nastaju žutosmeđe pjege veličine jedan do dva milimetra sa svjetlijim rubom. Pjege se postupno povećavaju, stapaju se i tamne. U kasnijoj fazi listovi su potpuno tamni i odumrli. Zaštitu provodimo preparatom Ortiva.

  Mrkvina muha pokazuje se na mlađim biljkama koje žute i odumiru. Na površini korijena, osobito u njegovoj gornjoj trećini, izvana su vidljivi hodničasti oštećenja s ličinkama muha. Oštećene biljke trunu pri skladištenju. Trenutno zaštita nije moguća. Ranije se provodila preparatom Dursban 10 G.

  Mekana trulež mrkve uzrokovana je neispravnim skladištenjem korijenastog povrća u vlažnom okruženju. Mrkva se pretvara u kašastu smrdljivu masu. Prije skladištenja mrkvu pregledamo i očistimo od ostataka tla.

  Sisanjem nematoda korijeni mrkve su deformirani i stvaraju prekomjernu količinu bočnih korjenčića. Sjetva afričana može značajno smanjiti prisutnost nematoda u tlu. Također poštujemo plodored.

  Pepelnica se očituje na svim nadzemnim dijelovima (listovima, peteljkama, stabljikama, cvjetovima i sjemenju) nastaju bjelkasti brašnasti prevlaci. Zaštitu protiv pepelnice štitastih provodimo preparatom Ortiva.

• Rane sorte beremo od 8. tjedna nakon sjetve. Kasne sorte ponekad trebaju i do 11 tjedana. Berbu obavljamo ručno čupanjem ili si možemo oprezno pomoći vilama tako da ne oštetimo korijen biljaka.