Paprika povrtna Rubinova slatka

Capsicum annum - Rubinova

Trajna biljka porijeklom iz Meksika. U kulturi se uzgaja kao jednogodišnja i može narasti do visine 0,5–1,5 m. Ima naizmjenično postavljene kopljaste listove. Cvjetovi su bijeli petočlani. Plod je mahuna čija je prirodna boja crvena. Uzgaja se oko tri tisuće sorti paprika, slatkih i ljutih. Za ljutinu je zaslužan alkaloid kapsaicin. Isprva se uzgajala kao ukrasna biljka. Njezina uporaba kao začin, odnosno kao povrće, došla je tek kasnije. Danas se koriste uglavnom dvije vrste paprike. Prva je obična paprika (Capsicum annuum). Druga paprika koja se obilno koristi za proizvodnju začina su sorte vrste Capsicum frutescens, označene kao chilli. Općenito se paprike dijele u šest skupina na: kopljaste paprike (mađarski tip), kvadratne paprike, jabučaste paprike, kapije, volovske i ovnujske rogove te začinske odnosno chilli.

Paprike sadrže mnogo kalija, fosfora i natrija te su osim ostalog značajan izvor vitamina C, U i karotena. Povrćne sorte koriste se svježe, u salatama ili u hladnoj i toploj kuhinji. Začinske su pak izvrsni pikantni začin! Paprike imaju široku primjenu, mogu se toplinski obrađivati, jesti hladne, prikladne su za pripremu salata, azijskih jela ili za ukiseljavanje. Odličan su dodatak pri dijetama.

Kako uzgajati paprike

• Zahtijeva toplo sunčano, zaštićeno mjesto. Optimalni raspon temperatura tijekom vegetacije je 18–23°C. Temperature ispod 14 i iznad 30°C su ekstremne i ne odgovaraju paprikama. Paprike sadimo po 2 jednu pored druge. Paprike je preporučljivo postupno podvezivati. Idealno je pričvršćivanje biljke na vodeći štap kako kod donjeg dijela biljke, tako i kod gornjeg dijela. Važno je redovito zalijevanje i čupanje korova oko biljaka. Ni u kojem slučaju zalijevanje i prskanje ne provodimo na izravnom suncu, jer bismo ih opegli. U plasteniku ili stakleniku paprike će narasti i mnogo brže, uglavnom zahvaljujući temperaturi i vlažnosti. Paprike redovito kontroliramo jesu li napadnute štetočinama ili se pojavljuju znakovi fizioloških ili gljivičnih bolesti.

• Paprike sijemo od siječnja najkasnije do kraja ožujka. Kako bismo olakšali sjetvu, možemo ih saditi u tresetne jiffyje. Ako biramo sadnju u supstrat, trebao bi sadržavati perlit pomiješan u prikladnom omjeru s tlom bogatim hranjivim tvarima. Možemo koristiti specijalni supstrat za sjetvu koji pomiješamo s perlitom ili pijeskom. Sjeme sadimo otprilike 1 cm duboko. Posađeno sjeme tretiramo preparatom Previcur, čime osiguravamo zaštitu protiv polijeganja klijanaca. Temperatura bi se morala kretati oko 25 stupnjeva Celzija. Vlažnost zraka ne bi se za pravilni rast sadnica smjela mijenjati. Klice trebaju puno svjetla kako se ne bi izvlačile. Kada na malim biljkama niknu barem dva listića, vrijeme je presaditi ih u lonac. Biljke s korijenovim balom prebadamo na trajno mjesto u razmak 60–70 cm x 25–40 cm.

• Paprike zahtijevaju humusno, hranjivo tlo s dovoljno dostupne vode u tlu i pH u rasponu 6,5–7,5.

• Osnovno gnojidba je ugnojiti u tlo, gdje ćemo saditi paprike, zreli kravlji gnoj, odnosno kompost. Ovu gnojidbu provodimo u jesen. U jesen istovremeno površinu vapnimo dozom od cca 3,6 kg/m2 mljenog vapnenca ili 2 kg/m2 ovisno o tlu na mjestu. Prije sadnje preporučljivo je u tlo ugnojiti 50 – 70 g/m2 NPK gnojiva s većim udjelom dušika. Tijekom vegetacije prignojujemo vodotopivim NPK gnojivom - Cererit, Kristalon. Važno je da vodotopivo gnojivo istovremeno sadrži mikroelemente! Gnojivo primjenjujemo svakih 14 dana.

• Paprike bivaju napadnute sisajućim štetočinama kao što su lisne uši, štitaste uši ili grinje. Za zaštitu možemo koristiti preparat Mospilan, Decis Mega ili preparat Symfonie od Natura.

  Pri velikoj vlažnosti zraka mogu biti napadnuti plodovi plijesnima i gljivama. Najpoznatije gljivične bolesti su siva i bijela trulež. Zaštita protiv ovih gljivičnih bolesti je prikladan preparat Ortiva.

  Opasna je bakterijska pjegavost biljaka paprika. Nekrotični plodovi zahvaćeni ovom pjegavošću uglavnom pucaju i uništeni su. Raznobojne pjege osobito na plodovima uzrokuje bakterijska bolest zvana bronzavost. Pri ovim napadima biljaka najbolji način je njihovo uništavanje.

  Nedostatak kalcija u tlu, nepravilno navodnjavanje ili prisutnost kalija u tlu uzrokuje fiziološke poremećaje. Ti nedostaci mogu se očitovati poremećajima plodova, listova, cvjetova, koji se često zamjenjuju za gljivične oboljenje. U slučaju da su biljke napadnute nekrozom, pridržavamo se ravnomjerne zalijevanja, dostatne prehrane i tretiramo ih primjerice učinkovitim kalcijevim kloridom ili specijalnim lisnim gnojidbom.

• Paprike uzgajane za zelene plodove beremo već sredinom srpnja. Plodove crvene ili žute beremo tek krajem kolovoza i u rujnu. Začinske papričice (chilli) beremo u jesen, ako su uzgajane vani ili u stakleniku.