Crni papar

Ukratko: Crni papar (Piper nigrum) je zimzelena penjačica koja se lako uzgaja iz sjemenke ili reznice. Treba puno svjetla uz blagu polusjenu, oko 22 °C ljeti i ne manje od 16 °C zimi, potporu za penjanje i mekanu vodu. Počinje rađati otprilike treće godine nakon sjetve.

Papar crni

Papar crni (lat. Piper nigrum) - pripada među biljke koje rađaju začin poznat diljem cijelog svijeta. S njega se bere crni papar. Plodovi papra beru se u nezrelom stanju, odnosno u različitim stupnjevima zrelosti. Papar se koristi u kuhinjama cijelog svijeta. U Hrvatskoj je također vrlo popularan. Dodaje se uglavnom slanim jelima. U davna vremena papar se dodavao npr. i u medenjake.

Vrste papra prema stupnju zrelosti pri berbi:

• crni papar - proizvodi se fermentacijom nezrelih zelenih bobica papra
• zeleni papar - nastaje brzim sušenjem nezrelih bobica
• bijeli papar - jedini je od potpuno zrelih bobica. S njih se uklanja crvena kožica.

Papar pripada među penjačice iz porodice nižih dvosupnica. Pripada u red papropodobnjih (lat. Piperales). Ovaj red broji oko 2000 vrsta papra i stalno ih sve više ima. Papar može narasti do duljine od čak 6m. Biljka je dugovječna. Može doživjeti i do 60 godina. Izgledom ova biljka podsjeća na hmelj. Ima drvenaste penjačice od mekanog savitljivog drva.

Papar je dovezen u Europu iz Indije, bio je vrlo vrijedan začin. Prvi put ga je dovezao Aleksandar Makedonski. Prvi put je papar opisao putnik Marco Polo. Podrijetlo papra je iz južne i srednje Amerike. Papar dakle potječe iz suptropskih i tropskih područja.

Preporuka: Papar treba za dobar rast puno svjetla i laganu polusjenu. Optimalna temperatura za uzgoj papra je 22°C. U zimskim mjesecima temperatura 18°C.

Uobičajeno se u našim domaćinstvima uzgajaju vrste papra, a da toga ni nismo svjesni. Radi se o penjačici s izraženim, zelenim prolamovanim listovima.

Uzgajamo Papar crni

Papar se vrlo lako uzgaja kako iz sjemenke, tako i reznicama. Odrezanu resnicu dovoljno je staviti u čašu s vodom i pričekati korijenje. Za sjetvu iz sjemenke upotrijebite supstrat namijenjen za sjetvu. Supstrat možete i sami izmiješati. Trebao bi sadržavati dio pijeska i dva dijela treseta te ostatak supstrata koji imate kod kuće u vrtu (zemlje).

SAVJET: Čim biljka ispuni posudu, odvojite je na nekoliko busena koje zasadite odvojeno. Bolje će joj biti i brže će rasti.

Paprovnici odgovara sunčano i toplo mjesto. Mlade biljke zaštitite od izravnog sunčevog zračenja. Optimalno je toplo i sunčano mjesto s blagom polusjenom. Idealna temperatura za uzgoj paprovnice je 22°C u ljetnim mjesecima, a zimi temperatura ne bi smjela pasti ispod 16°C.

Paprovnica je penjačica koja treba potporu. Odnosno, sama će odabrati potporu i omotati se oko najbližih mogućih konstrukcija. Ne zaboravite joj je pripremiti. Izgledat će bolje i biljka će dobro rasti. Idealno je kada će potpora ujedno biti i nadstrešnica koja štiti biljku od izravnog sunčevog svjetla.

Za zalijevanje preporučujemo odstajalu, kišnicu ili meku vodu. Jeste li znali? Tvrdoća vode ovisi o količini kalcija i magnezija. Meka voda ima malo otopljenih plinova i soli. Meka voda je agresivnija. Može uzrokovati koroziju cijevi. Tijekom dana biljku prskajte raspršivačem. Posebno u suhim stanovima ova je aktivnost neophodna. Nabavite funkcionalni raspršivač kod nas u e-shopu. Time ćete spriječiti sušenje listova biljke.

Paprovnicu prihranjujte posebno u proljeće tekućim gnojivom. Možemo prihranjivati od travnja do kolovoza. Zimi gnojenje smanjite. Biljka je vrlo dobro napredujuća. Izbjegavaju je uobičajeni štetnici i bolesti.

Paprovnica počinje rađati otprilike treće godine nakon sjetve. Te godine biljka može imati duljinu 2-4m (ovisno o uvjetima koje joj pružite).

Paprovnicu možemo presađivati na početku svake godine. Kada je biljka jača, možete je presađivati svake druge godine.

Plodovi paprovnice sazrijevaju postupno. Berba se stoga odvija postupno. Ubrane nezrele plodove ostavite da se osuše na suncu. Pocrnjeti će i osušiti se do svoje tipične boje i oblika. Ubrane zrele plodove treba namakati 2-3 dana u kreč vodi, a zatim s njih ukloniti kožicu. Tako nastali bijeli papar manje je aromatičan od crnog papra, u jelu ga praktički ne vidite, ali je njegova snaga veća i njegov okus ljući.

Papar je začin koji ima najveću potrošnju na svijetu. Isprobajte njegov uzgoj. Biljka je pouzdana, nezahtjevna, dugovječna.

Papar - začin bez kojeg ne možemo zamisliti kuhanje. Papar se najčešće koristi u Bugarskoj. Bugarska kuhinja poznata je po pretjeranoj upotrebi papra. Najpoznatije jelo s paprom iz bugarske kuhinje je kebapčeta.

Pri pripremi jela najčešće koristimo crni papar. Omiješana je i mješavina šarenog papra, koji je pomiješan od više vrsta ovog začina.

Papar je vrlo omiljen začin posebno kod muškog dijela populacije. U davna vremena papar se smatrao afrodizijakom. Nije smio se koristiti u samostanima. Zamjenjivan je plodovima vitex agnus-castusa (redovnički papar).

Plodovi papra daju jelima raznoliku i profinjenu okus. Naučite ih koristiti. Nabavite mlinac za papar. Začinite uobičajeno pripremljena jela njegovim svježim okusom.

Recept: Znate li kuhati ćevapčiće? Radi se o bugarskom jelu s paprom. Rolice od mljevenog mesa i začina (peršin, rimski kim, vrisak, crni papar i sol). Moguće je dodati i chilli papričicu. Možemo ostaviti da odleži do sljedećeg dana. Oblikujemo rolice koje pržimo do zlatne boje ili roštiljamo. Dobar tek!

Imate li među prijateljima uzgajivače gurmanima? Podijelite članak na Facebooku!

Autor: Hana Michalíková