Zeleno gnojidba

Ukratko: Zelena gnojidba su brzorastuće, uglavnom jednogodišnje biljke koje se siju odmah nakon berbe kako gredica ne bi ostala prazna. Kose se u cvatnji, prije nego što daju sjeme, i ukopavaju ili ostavljaju kao malč. Štiti tlo od erozije, stvara humus i može zamijeniti do 50 % stajskog gnoja.

Zelena gnojidba

Zelena gnojidba poboljšava kvalitetu i plodnost tla. Ako je tlo nepokriveno, djelovanjem kiše i vjetra ispire se i isušuje njegov plodni sloj. Zelena gnojidba je važna zaštita tla. Za zelenu gnojidbu najčešće se sijaju jednogodišnje biljke s kratkim vegetacijskim razdobljem. Plitko ukorijenile biljke nakon ukopavanja obogaćuju tlo humusom. Dublje ukorijenile vrste (bob, djetelina) rahle tlo više nego što je dužina lopate. Bob je biljka čije kvržične bakterije obogaćuju tlo dušikom. Zelenu gnojidbu sijte promišljeno, što ćete nakon njenog ukopavanja dalje sijati na gredicu. Gorušicu i uljanu repicu nemojte saditi tamo gdje ćete dalje uzgajati kupusnjače. Ako planirate uzgajati mahunarke, nemojte prije njih sijati grahorovinu, bob niti djetelinu. Najuniverzalnija zelena gnojidba je facelija, ona nema srodnika među uobičajeno uzgajanim vrstama povrća. Facelija je također brza biljka, potrebno joj je 6 tjedana za rast, ima bogat korijenski sustav koji rahli tlo i dobro podnosi i sušu. Zelena gnojidba na prirodan način regulira fizikalna svojstva tla. Teška tla prozračuje, a suhim tlima poboljšava dovod vode i opskrbu hranjivim tvarima.

Zelenu gnojidbu sijemo odmah nakon berbe povrća i drugih korisnih biljaka. Gredicu ne ostavljamo praznom kako ne bi započelo djelovanje erozije tla. Zelenu gnojidbu na gredici možemo kontinuirano kositi i uvijek ostaviti ležati kao malč. Zelenu gnojidbu kosimo u vrijeme cvjetanja, kada je njihov sadržaj najvrjedniji. Biljke možemo ostaviti da cvjetaju što dulje, upravo zato što privlače najviše insekata i pčela. Međutim, ne smijemo ih ostaviti da cvjetaju toliko dugo da cvjetovi sazru u sjeme. Zelenu gnojidbu koja je dala sjeme ne ukopavamo u tlo, već je uklanjamo s gredice. Ako imamo kosilicu za travu, možemo zelenu gnojidbu pri kosidbi usitnjiti, što ubrzava proces obogaćivanja tla. Jednogodišnje biljke uglavnom same istrunu i raspadnu se na gredici.

Zelenu gnojidbu možemo pri sjetvi različito miješati. Možemo zajedno sijati npr. kadificu i nevena, koji potiskuje nematode, tome dodati suncokret i uljanu rotkvicu, koja rahli tlo, te im pridodati grašak, bob, grahorovinu, grah ili djetelinu, koji obogaćuju tlo potrebnim dušikom.

Koju zelenu gnojidbu sijemo i kada

U proljeće - što je sada aktualno - sijemo biljke koje su otporne na hladnoću: zob, grašak, bob i proljetnu grahorovinu. Ove biljke sijemo vrlo rano u proljeće, čim se otopi posljednji snijeg. Zelenu gnojidbu sijemo na gredice na kojima ćemo dalje uzgajati paprike i rajčice.

Ljeti - čim s gredica uberemo rano povrće i krumpir, sijemo na pokošeno polje suncokret, faceliju, heljdu, neven, gorušicu, uljanu repicu i rotkvu. Ili različite kombinacije ovih korisnih biljaka. Za ljetnu zelenu gnojidbu pogodni su i salata, špinat, grah ili kupusnjače.

U jesen - sijemo ozime vrste biljaka, kao što su npr. raž ili ozima grahorica. Biljke će prekriti tlo i time stvoriti otporni pokrov tla. Ovaj pokrov štiti tlo od erozije. Te biljke u proljeće možemo zaorati u tlo ili ih iskoristiti za hranjenje životinja.

Mahunarke možemo sijati na gredicu gdje uzgajamo rajčice. Ove biljke mogu rasti jedna pored druge i npr. bob će tijekom rasta osigurati rajčicama dovoljnu količinu dušika u tlu.

Uobičajeno korišteno zeleno gnojivo:

• Za vrt (grašak, vijušac, gorušica, kadifica, neven, heljda).
• U poljoprivredi (grašak, djetelina, bob, grahorica, gorušica, uljana repica, zob, raž).

Zašto je važna sjetva zelenog gnojiva

• Zaštita tla od isušivanja, djelovanja kišnice i vremenskih uvjeta.
• Univerzalno je gnojivo kojim možemo zamijeniti do 50% stajskog gnoja.
• Ograničava rast korova i time zakorovljenost gredica.
• Rahljenje, prokorijenjenost tla, njegovo oživljavanje i poboljšanje strukture.
• Potiče stvaranje humusa.
• Neutralizira štetnike i gljivične bolesti.
• Nakon zaoravanja u tlo poboljšava njegovu bogatost hranjivim tvarima.
• Mahunarke obogaćuju tlo dušikom.
• Ovako zasađena i oživljena gredica privući će mnogo korisnih kukaca.

Za kvalitetu tla koristan je ne samo nadzemni dio biljaka zelenog gnojiva, već i njegov korijenski sustav. Korijenje biljaka pogodnih za zeleno gnojivo ima mikroskopske korjenčiće koji postupno rastu i odumiru. Odumrli korjenčići postaju hrana za organizme u tlu. Ti korjenčići i organizmi imaju veliki udio u stvaranju humusa i time plodnosti tla. Ovaj se proces naziva "koriensko vlaknenje".

Sjetvu zelenog gnojiva možete ponavljati i nekoliko puta godišnje. Nakon vađenja krumpira, možete na gredicu posijati npr. gorušicu, kada naraste do visine od 50 cm pri cvjetanju, možete je zaorati u tlo i ponovno posijati. Biljke pogodne za zeleno gnojivo nisu zahtjevne za zalijevanje, otporne su na sušu i cvjetaju prirodno. Nakon zaoravanja možete gredice zalijevati biljnom gnojovkom, koja ubrzava razgradnju (truljenje) zelenog gnojiva i dodaje dodatne hranjive tvari u tlo.

Uz prikladan odabir biljaka, možete posijati zeleno gnojivo i na ukrasnu gredicu. Najčešće se ipak na tim gredicama malčira korom.

Možda će vas odvratiti vrijeme i trud koje ćete posvetiti zasađivanju gredice zelenim gnojivom i njegovoj naknadnoj obradi. Uzmite međutim u obzir ekološki utjecaj na uzgoj biljaka u vašem vrtu, na ono što jedete i čime gnojite biljke namijenjene za konzumaciju. Zeleno gnojivo je ekološko, hrani tlo, a uz to štiti njegov gornji plodni sloj od ispiranja i erozije.

Autor: Hana Michalíková