Brusnica obična

Brusnica obična

Brusnica potječe iz porodice vrjesovki i nalazi se u cijeloj Europi te je rasprostranjena preko Kavkaza i dalekih dijelova Azije sve do Japana, a dalje preko Sjeverne Amerike do Grenlanda. Riječ je o trajnici do 40 cm visokoj, jastuičasto rastućem polugrmolikom biću. Brusnica obična ima zimzeleno lišće, kožnate jajaste boje. Njihova je boja s gornje strane sjajno tamnozelena, s donje strane blijedozeleno mat bez istaknutih žilica. Cvjetove brusnica ima bijele do svijetlo ružičaste, zvonaste, u visećim grozdovima. Plodovi su od kolovoza razvijene bobice, najprije bijele, potom intenzivno crvene. Okruglog su izgleda, sjajne i okusa pomalo brašnastog.

Najpovoljnije stanište za brusnicu su vrijesišta ili tresetišta, javljaju se i u crnogoričnim i borovim šumama, rastu od nizina do visokoplaninskih područja. Uspijevaju im posebno na polusjenovitim staništima sa siromašnim i kiselim tlom. Lagano gorke, trpko kisele brusnice su šumskim plodovima izuzetno bogatim vitaminima. Od brusnice koristimo njezino lišće i plodove. Ako bismo ih htjeli uživati npr. u voćnoj salati sirove, trebale bi proći kroz mraz. Već nakon kuhanja se očituje njihov poznati, voćno slatki okus. Koristimo ih za marmelade, kompote ili i žele, od plodova se proizvode likeri i sokovi, odgovaraju za kolače i voćne juhe. U narodnom liječništvu koristi se čaj od sušenog ili svježeg lišća za bolesti mokraćnog sustava.

Zbog svog visokog sadržaja djelotvornih tvari brusnica je u posljednje vrijeme vrlo tražena biljčica. Njezini plodovi sadrže voćne kiseline, tanine, mineralne tvari, pektin i ponajviše vitamine. Iz lišća dobivamo također tanine, dalje flavonoide i urbutin koji imaju blagotvorni učinak na probavu i dezinfekciju mokraćnih putova i mjehura. Već u dalekoj povijesti bobice su se sakupljale kao šumski plodovi. Šveđani su je označavali kao crveno zlato šume. Ranije je međutim nisu poznavali po njenim ljekovitim sposobnostima, tek u kasnijoj dobi spoznato je da se lišće brusnice može upotrijebiti protiv bolesti mokraćnih putova.

Sakupljanje brusnice je različito. Drugačije se beru listovi, a drugačije opet bobice. Lišće sakupljamo u rujnu tako da se pažljivo otkidaju od grančica i suše se na dobro prozračenom mjestu. Ako sakupljamo brusnice za kasniju uporabu u obliku sokova, preporučuje se njihovo sakupljanje tek nakon prvih mrazeva. Brusnice također možemo ukuhati, a ako moraju pomalo želirati, tada se plodovi beru ranije, mogu se brati i poluzreli plodovi.

Kod brusnice moramo paziti na njezinu moguću zamjenu. Od borovnica i crne borovnice jasno se razlikuje po lišću, budući da brusnica ne otpada i ima crvene plodove. Međutim, ima i otrovne dvojnike, odnosno već spomenutu crnu borownicu koja također ima nezrele plodove slično crvenkaste, ali u svojoj zrelosti su tamni i plavo prevučeni. Nadalje, vrlo slična je polugrm sivoljusna kyhanka, čiji su plodovi međutim usko izduženi i na donjoj strani bez smeđih točkica. Moramo također paziti na često pijenje čaja od lišća brusnice, jer bi svojim sastojcima u takvoj količini mogli oštetiti jetru. Čaj od brusnice također ne bi trebali piti dijabetičari.

Kao što smo već spomenuli, brusnica ima veliku primjenu kako od bobica, tako i od svojih listova. Naš savjet: Sok od brusnice – vrlo je prikladan za prevenciju i liječenje mokraćnih putova. Priprema se od 5 dijelova kašasto usitnjenih plodova s 1 dijelom šećera. Ovo se ostavi da stoji pod poklopcem cijelu noć, drugi dan se kaša bez zagrijavanja protisne kroz sito, preradi u sokovniku na sok ili se smjesa dovede do ključanja i procijedi. Sok sadrži oksalnu kiselinu i njegova preporučena dnevna doza je oko 0,1l.

-jn-