Ružmarin uzgajamo uglavnom zbog njegovih listova, koji se beru u njihovoj najvećoj zrelosti i snazi od lipnja do kolovoza, pobrani listovi se zatim suše u hladu i potom smještaju u staklene posudice s poklopcem. Ružmarin je k nama u Europu stigao preko Alpa u samostanske vrtove, gdje se već u to vrijeme uzgajao kao ukrasna i ljekovita biljka.

Poznata ili nepoznata ružmarin ljekoviti

Ružmarin je zimzeleni grm koji doseže visinu do oko 1,5 m. Ovaj grm ima guste, metličaste grane s prisjedlim listovima, kožnato, linearno suprotnim, tamnozelenim odozgo. Ako ih protrljamo, ispuštaju aromatični miris koji podsjeća na kamfor. Ružmarin ima smeđe, nenametljivo obojene plodove. Cvjetovi su blijedo ljubičasti, dvousnati izgleda i cvjetaju od ožujka do srpnja. Njegov okus je gorko gorak i vrlo aromatičan.

Stanište za ružmarin je pogodno sunčano, čak i s umjereno suhim, vapnenačkim tlima. Što ima topliju okolinu, to je njegov aroma bolji. Ružmarin podnosi mraz, ali ako je temperatura oko nule, bolje ga je odnijeti kući i smjestiti na toplo mjesto. Ova biljka je višegodišnja, tako da ako je posijemo, raste vrlo sporo, pa se moramo naoružati strpljivošću i mirno čekati i tri godine za veću žetvu. Biljku ružmarina održavamo u umjereno vlažnom tlu. Budući da je ružmarin otporan na štetnike, ne morate uopće gnojiti.


Biljku smještamo na balkon ili na terasu u kantu. Ako sadimo u zemlju, ružmarin bi trebao biti u ukopljenom cvjetnom loncu u zemlji, kako bismo ga zatim zimi mogli prenijeti unutra. Pogodan je supstrat u omjeru ½ supstrata za sjeme ili ½ vrtne zemlje, ¼ komposta i ostatak pijesak ili sitni šljunak s malo vapna. Ne voli zbijeno tlo. Beremo kontinuirano svježe izdanke, no oni se ne smiju odlomiti previše, jer bi tada biljka nevoljko obnavljala. Krajeve izdanaka režemo tako da biljka dobiva lijep oblik. Zimi se bere manje, no već krajem veljače biljka obnavlja nove izdanke.

Ružmarin uzgajamo uglavnom zbog njegovih listova, koji se beru u njihovoj najvećoj zrelosti i snazi od lipnja do kolovoza, pokupani listovi se zatim suše u sjeni i nakon toga smještaju u staklence koje se mogu zatvoriti. Ružmarin se k nama u Europu došao preko Alpa u samostanske vrtove, gdje se već u to vrijeme uzgajao kao ukrasna i ljekovita biljka. Kao ljekovita biljka se zatim brala i koristila za jačanje pamćenja i protiv kuge. Potrebno je ipak napomenuti da se u trudnoći ne bi trebali koristiti nikakvi preparati s ružmarinom niti ga konzumirati u jelima. Sadrži naime učinkovite tvari, kao što su eterična ulja, tanini ili gorke tvari. Također nije pogodna kao večernja kupka, jer remeti san.

Ova biljka ima prednost u tome što je ne morate konzervirati ili skladištiti, jer je možete brati i zimi. Ako je zimi imate kod kuće i imate mogućnost staviti je van, ako baš ne mrzi i sja sunce, svakako to učinite, jer će vam se ružmarin kasnije odužiti jačim okusom i mirisom. Ljudima smetaju iglice ružmarina u jelu, ali ako ga sameljemo u mlincu za začine, njegov okus će doći do izražaja i imat ćemo izvrsno jelo. Možemo ga također kuhati kao cijelu grančicu s jelom i prije posluživanja je izvaditi. Od ružmarina se također može napraviti čaj od ružmarina, pa i vino, ili ga možemo koristiti kao dodatak kupki, kao ulje, ili od njega napraviti biljna voda za kosu. Naš savjet: Vino od ružmarina – u jednoj litri crvenog vina ostavljamo da se ekstrahira 20g sušenih listova ružmarina tijekom 5 dana, povremeno protresite tekućinu. Ne miješati. Pije se dnevno jedna čašica likerčića. Djeluje protiv gubitka apetita i nadutosti te kod slabih grčeva želuca i crijeva. Čaj od ružmarina pak potiče stvaranje želučanih sokova i žuči, čime pomaže kod gubitka apetita. Ako je ružmarin u jelu, ta su jela lakše probavljiva.

-jn-

Trebamo vašu privolu za korištenje kolačića kako bismo vam, među ostalim, mogli prikazivati informacije povezane s vašim interesima.