Kruška - ljekovita, slatka i sočna

Ukratko: Krušku iz sjemena dobijete hladnom stratifikacijom – u pijesku 90 dana, u tresetu 60 do 70 dana, pri temperaturi 3 do 5 °C i uz stalnu vlažnost. U vrt sadnice sadite nakon dvije godine, mjesec dana prije prvih mrazeva. Stablo naraste do 20 m i može rasti i 200 godina.

Obična kruška, svima poznata kao "kruška", drvo je bez kojeg si vrt ni ne možete zamisliti. Spada među najpoznatije voćke diljem svijeta, čiji su plodovi slatki i sočni. Neke od Vas će iznenaditi da je još kod naših baka uvijek bila sastavni dio kuhinje i koristile su je i pri liječenju raznih tegoba.

Od kamenog doba do sadašnjosti

Kruška je već u mlađem kamenom dobu bila poznato voće. U brončanom dobu od divljih krušaka s sitnim plodovima postupno su nastajale kruške kakve poznajemo danas. Potječe iz Perzije, s Kavkaza i južne Rusije. Odatle se proširila preko Turske i Grčke u srednju Europu. U prvom stoljeću - Plinije, rimski prirodoslovac, poznavao je čak 35 sorti krušaka. A godine 1874., u svom "Velikom ilustriranom herbariju", Ferdinand Müller naveo je da se u to vrijeme od kruške, točnije, od njihovih koštica, koristilo za proizvodnju ulja. K nama se kruška doselila u 18. stoljeću iz Engleske.

Kako je zapravo prepoznajemo?

Obična kruška (Pyrus communis - ružovke) je listopadno drvo. Izrasta do visine od 20 m i ima izduženu i jajoliku krošnju. Listovi su promjenljivih oblika, najčešće elipsastih, dugi su do 7 cm i široki do 5 cm, sprijeda zašiljeni. Cvjetovi rastu do 9 u cvastima, i to od travnja do svibnja prije nicanja listova. Plodovi su zeleni do žuti, jajolika do oblika boce. U današnje vrijeme poznato je do 1.500 sorti. Neki plodovi sorti međutim nisu pogodni za daljnju preradu.

Kako uzgojiti zdravu krušku?

Postoje različite mogućnosti kako nabaviti krušku. Možete kupiti u trgovinama već uzgojene sadnice, uglavnom dvogodišnjake, koje odmah sadimo u zemlju.

Mi ćemo se usredotočiti na sadnju sjemena.

To je bolja mogućnost zahvaljujući kojoj možete svojoj djeci ili unucima pričati da ste svoje stabla, koja mirno mogu rasti i 200 godina, posadili potpuno od početka sami i da s pravom možete biti na to ponosni. A osim toga, znate čime svoje sadnice tretirate itd.

U slučaju sadnje sjemena potrebno je veliko strpljenje, jer se sve odmah ne mora poći za rukom. Moguće je da u kupljenom pakiranju može biti jedno ili dva sjemena nedovoljno razvijena (drugačije rečeno slaba), koja ne mogu proklijati. Tako si ne morate predbacivati, kada napravite točno sve prema uputama, da je to Vaša greška.

Najprije kupljena sjemena moramo pustiti da proklijaju. To se radi takozvano hladnom stratifikacijom. Napravimo smjesu ili od pijeska ili od treseta.

Pijesak - u oprani pijesak stavljamo sjemena. Smjesu dobro promiješamo kako bi se sjemena u pijesku ravnomjerno rasporedila i jako je navlažimo. Vrijeme stratifikacije je 90 dana.

Treset - treset je potrebno pravovremeno pripremiti. Moramo ga osušiti i prosijati kroz fino sito. Mora biti izvjetreo i usitnjeno. Uložimo u njega sjeme i promiješamo. Razdoblje stratifikacije je 60 - 70 dana. Za našu svrhu, bolji je treset, jer povećava klijavost sjemena, pod uvjetom da smjesu doista dobro prozračite i održavate njenu vlažnost.

Smjesu stavimo u sanduke i pohranimo ih u podrumu ili drugom hladnijem mjestu, gdje je temperatura od 3 - 5°C. Tijekom cijelog vremena održavamo smjesu vlažnom, što znači da jednom mjesečno smjesu izvadimo iz sanduka, polijemo je vodom i dobro promiješamo. Smjesu ponovno vratimo u sanduk. Sjeme ni smjesa ne smiju presahnuti, jer bi se sazrijevanje zaustavilo. Kada prođe razdoblje stratifikacije (90 ili 60-70 dana), sadimo ih u humusno tlo s dobrom drenažom u stakleniku, čak i domaće izrađenom. Važno je da mora biti na izravnom suncu. U vrt se kruške sade najbolje nakon dvije godine (moguće i nakon 1 godine) i to mjesec dana prije prvih mrazeva, dakle otprilike u studenom. Sadimo ih u vlažno i hranjivima bogato tlo, na sunčano, ali od vjetra zaštićeno mjesto.

Sljedeće godine u proljeće uređujemo površine oko korijena stabla. Mlada stabla ne vole travnati pokrov, stoga tlo oko njih oplijte i malčirajte slojem kore, maksimalno do 5 cm od zemlje. Također zaštitite cvjetove od mraza. Ljeti, nakon prvog branja plodova, napravimo ljetnu blagu rezidbu, dakle skratimo izbojke na 1/4 njihove duljine i rez obradimo. U jesen ponovno uberemo plodove, a zimi provedemo radikalniju rezidbu stabla i prihranjujemo kompostom, maksimalno do 7 cm od zemlje i pripremimo za zimu.

Ako želite eksperimentirati ili imate mali vrt, možete na jedno stablo cijepiti još jednu vrstu kruške, kakvu želite. Određene vrste krušaka mogu se cijepiti i na određene vrste jabuka. To za vas znači da ćete na jednom stablu kruške imati dvije vrste - npr. Williamsovu Bon Chrétien s jedne strane i s druge strane npr. Madame Verté. Bon Chrétien se bere u kolovozu i njeni plodovi su izvrsni za ukuhavanje, svježe kompote ili sušenje, a Madame se bere u rujnu i njene plodove možete skladištiti u podrumu sve do veljače i uživati u njima mirno i za Božić.

Na što paziti? Bolesti i štetočine krušaka

Prije svega na štetočine i gljive koje napadaju kruške.

Hrđa kruške - najprije se stvaraju male žute pjege na gornjim stranama listova, a na donjim stranama nastaju izbočeni izraslaji. To je gljivična bolest koja se na kruške prenosi s kleke ili kineskog kleke. Ova bolest se pojavljuje ljeti i u studenom. U studenom se nemate čega bojati, listovi otpadaju, kruška promrzne i sljedeće godine će opet biti u redu. Ljeti je to potpuno nešto drugo. Preporučuje se najprije ukloniti kleke iz dosega na udaljenost od 150 do 200 m i dalje obraditi stablo kemijskim preparatom. Preporučen je proizvod - Delan 700 WGD. Obrada mora biti provedena prije cvjetanja i mora se ponoviti nakon cvjetanja.

Krastavost kruške - to je gljivična bolest. Očituje se mrljama na gornjim stranama listova koje se povećavaju. Ova bolest čak napada i plodove - pukotine, deformacije. Na kori mladih izdanaka oštećenje je vidljivo i očituje se brojnim pukotinama. Budući da listovi nakon toga padaju na tlo, prijetnja veće infekcije ne prestaje. Prednost je ako imate mnogo glista u vrtu koje će pojesti zaražene listove, ako ne, morate ovo lišće najbolje odmah i kontinuirano uklanjati. Od kemijskih pripravaka pomoći će vam već spomenuti Delan ili fungicidi.

Krušina lisna uš - to je štetnik koji polaže jajašca na pupajuće listove, a u toplim područjima i na pupove. Žutosmede obojene ličinke sišu listove. Odrasli kukci prezimljuju na kori stabala. Mlada stabla mogu biti zbog nje potpuno zaustavljena u rastu jer se sisanjem mogu prenositi druge bolesti slične virozama. Pri slabom napadu nije potrebno uništavanje. Pri jačem možemo pojedine izdanke odrezati i uništiti ili upotrijebiti kemijske pripravke.

Kruškina lisna grinja - nastaju bradavičasta zadebljanja koja su najprije tamnozelena, zatim se obojaju crnosmeđe. Grinja je štetnik i prezimljuje u ljuskama pupova te napada u proljeće mlade listove. Pri napadu preporučeni su pripravci na bazi ulja.

Što sve možemo iskoristiti od kruške?

Drvo

Drvo kruške je crvenosmeđe, tvrdo, teško i trajno. Sporo se suši i ima tendenciju krivljenja i deformiranja. Nekad se koristilo za izradu namještaja - lako se polira. Sada se obrađuje samo strojno jer drvo brzo tupi oštrice, tako da biste morali češće brusiti noževe i obrtnici su odustali od ove komplicirane obrade namještaja. Sada se drvo kruške koristi za izradu ukrasnih predmeta, drvenih zdjela, glazbenih instrumenata kao što su blok flaute ili griflovi za violinu. Osim toga, dobro se lijepi. Morenjem i lakiranjem može se postići prekrasna površinska obrada - crno moreno kruškovo drvo služilo je kao zamjena za skupo ebanovo drvo (divlja kruška).

Plod

Kruške su osjetljive na pritisak, preporučujemo ih brati, bilo s ljestava ili pomoću berača voća - na štapu. Kod nekih vrsta unutrašnjost brzo prezrije, zato nemojte skladištiti sve vrste u podrumu - naprotiv, odmah ih preradite.

Sirove kruške su za nas teško probavljive (osim sorti koje ne pate od kamenitosti - na primjer maslačke su u redu). Naprotiv, kompotu od krušaka pripisuju se gotovo ljekovita svojstva. Već su naše bake koristile plodove kod tzv. teških nogu, jer kruške sadrže mnogo kalija koji ima dehidrirajuće djelovanje. Također prije i tijekom menstruacije, kada su im zahvaljujući kruškama i kaliju značajno olakšale tegobe. Nadalje sadrže provitamin A, vitamin E, vitamin C i E, željezo i cink.

Od krušaka možete napraviti u osnovi bilo što. Sok, must, pa i rakiju od krušaka, ali ih možete konzumirati i u čvrstom stanju, bilo svježe ili sušene, napraviti kompot ili ih ispeći na kolač, skuhati marmeladu ili glavno jelo s mesom. Sigurna sam da postoji mnogo domaćica koje poznaju gomilu recepata i nije potrebno o tome dalje se raspisivati, ali dopustite mi barem jedan recept koji se kod nas vrlo brzo prihvatio za hladne večeri, a i za Božić.

Recept za kraj

Pijane kruške

6 kom krušaka, 125 ml bijelog vina, 125 g šećera (bilo kojeg), 1 štapić cimeta, 6 klinčića, komadić đumbira, 2 kom anisa, 500 ml ruma

Zrele mekane kruške ogulite i narežite ih na kockice (bez sjemenki). Stavite ih u staklenu posudu sa zatvaračem. Vino, šećer, cimet, klinčić, đumbir, anis kratko prokuhajte. Ostavite smjesu da se ohladi i zatim kroz cjedilo nalijte u posudu s kruškama. Dodajte rum i promiješajte. Ako vam se čini da je ruma previše, možete dio zamijeniti bijelim vinom ili vodom. Koktel ostavimo do sljedećeg dana da se ohladi u hladnjaku. Preporučam ga piti polako i pritom se opustiti u kadi ili uz druženje s prijateljima. Zimi ga možete piti i hladno, budući da sadrži đumbir, za trenutak će vam biti toplo.

Želim vam dobar tek