Luk u kuhinji i vrtu: podrijetlo i uzgoj

Kuhinjski luk (lat. Allium cepa) pripada obitelji amarilisovki (lat. Amaryllidaceae). Izvorna domovina luka nije precizno utvrđena, ali većina izvora smatra da je to srednja Azija. Ovdje se luk vjerojatno razvio iz divlje vrste luka (lat. Allium oschaninii). Složenost određivanja njegovog podrijetla povezana je i s time što je zbog svojih ljekovitih svojstava poznat već vrlo dugo vremena. Poznat je još iz doba Sumerskog carstva, u starom Egiptu, Indiji i Kini. Danas je neka od brojnih vrsta luka poznata diljem svijeta.

Vrste kuhinjskog luka

Na tržištu se nalazi mnogo vrsta kuhinjskog luka. Glavna razlikovna obilježja su prvenstveno oblik, koji je najčešće okrugao ili ovalan, okus luka, razdoblje uzgoja te boja - svijetla ili crvena.

Proljetni luk

Proljetni luk se sije rano u proljeće, nazivaju ih i dugodnevnim sortama jer za pravilan razvoj trebaju duge ljetne dane. Neke sorte proljetnog luka uzgajaju se uglavnom za lukovice, dok se kod drugih često koristi i ukusno zelenilo. U našem e-shopu možete birati između nekoliko sorti proljetnog luka.

• Proljetni luk Alice je žuta, rana sorta luka koja se uzgaja prvenstveno iz izravne sjetve. Njegove lukovice su kuglastog do spljošteno kuglastog oblika. Velika prednost je vrlo dobra mogućnost skladištenja i visoka rodnost.

• Tosca je pak polukasna do kasna sorta proljetnog luka. Njegove lukovice su izduženog, ovalnog oblika, stoga su idealne za rezanje na kriške. Luk Tosca može narasti do promjera od 5 cm pri dužini lukovice do 12 cm. Prednost je čvrstoća i vrlo dobra mogućnost skladištenja lukovica.

• Karmen je crvena vrsta luka, o čemu govori već sam naziv. Crvena je ne samo ljuska, već i meso. Luk Karmen može se uzgajati iz sjemena i iz rasada. Prikladan je za izravnu konzumaciju i za skladištenje.

• Pompei je delikatesna sorta proljetnog luka. Radi se o ranoj sorti koja najbolje uspijeva pri uzgoju iz izravne sjetve. Lukovice su manje, elipsoidnog oblika i bijele boje. Meso lukovice je čvrsto, prikladno je primjerice za sterilizaciju. Veličinu lukovica moguće je regulirati gušćim razmakom sjetve.

• Stuttgartski luk je tradicionalna sorta proljetnog luka namijenjena posebno za uzgoj iz rasada. Meso je bijele boje, okusom vrlo dobro, odlikuje se oštrijom okusom. Rodnost ove sorte luka je vrlo visoka. Vrijeme skladištenja je relativno dugo.

Zimski luk

Zimski luk se sije u jesen i namijenjen je prezimljivanju na gredici. Poznate sorte su primjerice Augusta i Hiberna.

• Augusta je kratkodan sorta zimskog luka. Namijenjena je za sjetvu u jesen i prezimljavanje na gredici. Njezino meso je bijele do žućkaste boje. Okus je nježan, ugodan. Može se brati s lišćem za vezanje u snopove ili klasično. Berba je zahvaljujući jesenskoj sjetvi vrlo rano u proljeće. Rok čuvanja ove sorte zimskog luka je kratak. Sorta Hiberna ima vrlo slična svojstva.

Zimski luk (sječka)

Domovina ove vrste luka je Kina, odakle se postupno proširio u Rusiju, u 16. stoljeću i u Europu. Od klasičnog luka razlikuje se po tome što su njegove lukovice sitne, izduženog oblika i rastu u grupama. Listovi su krhki i nježni. U kuhinji se najčešće koristi vlat, koja je nježnog okusa, s visokim sadržajem vitamina C. Prednost je otpornost na mraz i trajnost biljke. Među najpoznatijim sortama zimskog luka spadaju Bajkal i Entita.

• Bajkal je trajna sorta zimskog luka. Uzgaja se za svoju vlat, pogodan je i za vezanje u snopove. Sjetva se provodi od proljeća do polovice srpnja. Berba ovisi o vremenu sjetve. Kod kasnijih sjetvi prva berba zelene vlati provodi se tek u rano proljeće sljedeće sezone.

Luk ljutika

Luk ljutika poznat je i pod nazivom ešalota. Koriste se njegove lukovice, koje imaju oštriji okus kao i vlat. Svoje mjesto ljutika je stekla posebno u ruskoj, francuskoj i američkoj kuhinji. Dodaje se u umake. Prednost je vrlo dugotrajnost, koja može biti uz dobro skladištenje čak dvije godine.

Luk biser

Luk biser je pomalo netipična vrsta luka. Njegove lukovice su sitne, sjajne, bijele boje. Nisu previše trajne, pa se obično ukiseljuju u salamuru.

Uzgoj luka iz sjemena ili iz presadnica?

Luk se može saditi na dva načina – iz sjemena i iz presadnica. U našim uvjetima moguće je koristiti obje alternative. Kod sjetve iz sjemena izrastu manje lukovice, koje je moguće upotrijebiti npr. za ukiseljavanje. Klasične velike lukovice izrastu samo kod uzgoja iz presadnica, što su male lukovice koje su uzgojene u prethodnoj sezoni. Nedostatak kod uzgoja iz presadnica je kraći rok čuvanja u odnosu na uzgoj iz sjemena.

Luk sijte na sunčanom položaju. Tlo treba biti bogato hranjivim tvarima, ali ne smije biti izravno gnojeno stajskim gnojem. Sjetva sjemena provodi se rano u proljeće, ali ne smije biti prerana kako bi jaki mrazevi ne oštetili svježe klice luka. Na klijanje luka veliki utjecaj ima i dovoljna količina vode u tom razdoblju. Sjeme nakon vlaženja nabubri, ali ako ne dobije dodatnu dozu zalijevanja, neće niklijati. Sjetva se provodi na dubinu od cca 2 cm, redovi bi trebali biti udaljeni oko 30 cm jedan od drugoga. Za sjetvu je moguće koristiti i mini staklenike, gdje se može bolje regulirati zalijevanje i optimalna temperatura za klijanje. Mlade sadnice redovito zalijevajte, plijevite. Odrasle sadnice obično im je dovoljna kišna voda i gotovo su bez održavanja. Žetva se provodi početkom kolovoza, kada otprilike polovica biljaka ima poleglu lisnu masu. U to vrijeme izvucite ih iz tla i ostavite na gredici još nekoliko dana kako bi se luk "stegnuo" i potom duže izdržao u skladištu.

Uzgoj iz presadnica provodi se na isti način. Za sadnju odaberite neoštećene i zdrave lukovice koje pomoću sadilice utaknite u tlo. Optimalna udaljenost ovisi o konkretnoj sorti, najčešće se koristi udaljenost od cca 10 cm jedna od druge.

Zdravlje iz luka

Blagotvorna djelovanja luka vrlo su raznolika. Najznačajnija tvar sadržana u luku je alicin. Radi se o prirodnom antibiotiku, koji je sadržan i u češnjaku. Osim alicina, luk je pun drugih vitamina i minerala. Bogat je izvor folne kiseline, vitamina B skupine, vitamina C, E i karotenoida. Vrijedno je spomenuti i sadržane minerale, a to su posebno željezo, fosfor, sumpor, cink, kalij, kalcij, natrij, bakar, jod.

Luk se može uspješno koristiti pri liječenju prehlade, upale grla i gripe. Glavna ljekovita tvar je već spomenuti alicin, koji se može nositi sa simptomima ovih bolesti. Kod obolijevanja se koristi sok od narezanog luka posutog šećerom, slične učinke ima i odvarak od luka (lukov čaj). Prehlada se može liječiti jednostavnim udisanjem para svježe narezanog luka. Luk ima povoljne učinke i na želudac i crijeva. Pomaže održati zdravu crijevnu mikrofloru, poboljšava apetit i naknadnu probavu. Umjetno proizvedene lijekove mogu izbjeći ljudi s blažim oblikom visokog krvnog tlaka. Eterična ulja sadržana u luku naime mogu vrlo brzo sniziti visoki krvni tlak. Osim tlaka, luk može sniziti i razinu štetnog kolesterola i šećera u krvi. Vrlo je učinkovit luk za tretiranje uboda insekata. Svježe razrezan luk se prilaže na zahvaćeno mjesto, čime dolazi do smanjenja otekline i svrbeža. Luk je osim toga prirodni afrodizijak, jer poboljšava prokrvljenost spolnih organa i time stimulira libido.

Kako je s tim plakanjem?

Nad rezanjem luka se rasplaču gotovo svi. Nadražujući plin, koji nastaje reakcijom stanica luka na sulfonsku kiselinu, dolazi u kontakt s očnom rožnicom i to potom izaziva suzenje. Ovog efekta često koriste glumci u scenama gdje moraju plakati. Sjećate se valjda Ludo tužne princeze.