Vlastiti mak: nezahtjevna dekorativna jednogodišnja biljka

Ukratko: Mak (Papaver somniferum) sije se u proljeće, najkasnije tijekom travnja, na razmak 30 do 40 cm i u dubinu 1,5 do 2 cm. Biljka naraste do 1,5 m i cvjeta od lipnja do kolovoza. Glavice berete kad sjemenke pri protresanju šuškaju, režete ih s 10 do 15 cm stabljike i sušite pod krovom.

Mak je u srednjem vijeku donosio san

Mak sjemenjak (lat. Papaver somniferum) je jednogodišnja biljka koja je vrlo raširena poljoprivredna kultura kao i ljekovita biljka. Mak poznajemo posebno iz prehrambene industrije i farmaceutske industrije.

Današnji mak sjemenjak je potomak divlje forme bodljikavog maka. Izvorno mak sjemenjak potječe iz Azije. Uzgaja se na oranicama, u vrtovima i na poljima. Njegovo latinsko ime papaver poznavali su već Rimljani, Grci su ga nazivali mékón. Riječ somniferum iz latinskog naziva izvedena je iz riječi somnus, što znači san, i ferre, što u prijevodu znači donositi.

Razlikujemo 2 vrste maka:

• uljni mak - kod nas je raširen pod nazivom sljepak s tamnoplavim sjemenkama.

• opijumski mak - ima bogato razvijen sustav mliječnih vodova koji proizvode mnogo soka zvanog lateks

Mak sjemenjak razlikuje se od divlje forme vučjeg maka prvenstveno bojom cvjetova. Uzgajani mak ima bijele cvjetove s ljubičastom mrljom, a divlji mak ima intenzivno crvene cvjetove. Divlji mak koji se proširi u gredice maka sjemenjaka može rasti kao korov, no izgleda prekrasno.

Povijest puna opija

Povijesni izvori navode da su sićušna sjemenka maka, kao i makove glavice, pronađeni u sklopu arheoloških istraživanja i na neolitskim kolnim gradnjama, što dokazuje njegovu prisutnost već prije 2000 godina u srednjoj Europi. Sumerani su u 3000. godini pr. Kr. štovali mak kao kultnu biljku. Već u Mezopotamiji iz njega su koristili opij. (Opij je sirovina koju farmaceutska industrija koristi za proizvodnju važnih lijekova).

Mak sadrži 26 različitih alkaloida. Najvažniji među njima su kodein, morfij i papaverin. U starom Egiptu koristili su mak kao sedativ pri liječenju ozljeda, kod različitih vrsta grčeva i za liječenje kožnih bolesti. U staroj Grčkoj mak je bio povezan s bogom sna, a pušenje maka bilo je povezano s raznim obredima.

U legendarnim Homerovim djelima Odiseja i Ilijada nalazimo spominjanje maka kao hrane. Ljekovite učinke mliječnog soka poznavale su i razvijene civilizacije poput Arapa i Kineza. Kasniji autori navode da se mak koristio u medicinske svrhe. Tipičan primjer je Galen, koji u svom djelu iz 1. stoljeća navodi da je sok iz makovih glavica - opij bio dosad najučinkovitiji i najjači lijek.

U srednjem vijeku mak sjemenjak se uzgajao na temelju uputa Karla Velikog kao vrtna biljka. Slavenski narodi biljku maka spominju u svojim narodnim pričama, praznovjerju i pjesmama. U statističkom opisu Ugarske kaže se da "Slovak jako voli makove jela i uvijek si odvoji komad zemlje za njegov uzgoj."

U prošlosti su ga ljudi dodavali u jela od brašna i kolače. U starim kuharicama nalazi se recept za makovu juhu. Početkom 19. stoljeća mak se počeo uzgajati kao uljarica u velikim količinama. Povijesni izvori govore da se na području bivše Ugarske, konkretno u njezinom dijelu na Slovačkoj uzgajalo puno maka zahvaljujući čemu je postao značajnom uljaricom.

Između dva rata Čehoslovačka je bila na drugom mjestu u proizvodnji maka među europskim državama, odmah iza Mađarske. Iz tog razloga je nakon 2. svjetskog rata oplemenjivanje maka započelo upravo na našem području.

Česi kao makova elita

U Češkoj i na Slovačkoj mak se dugoročno uzgaja. Češka Republika je čak najveći uzgajivač maka za prehrambene svrhe.

U farmaciji se koriste sorte maka koje sadrže visoki sadržaj alkaloida morfinskog tipa, iz kojih se kasnije proizvode analgetici. U prehrambenoj industriji, u slastičarstvu i pekarstvu koriste se sorte s vrlo niskim sadržajem alkaloida.

U mnogim zemljama smije se uzgajati mak uz poštivanje strogih uvjeta koje uređuje konkretna legislativa, kako bi se spriječila eventualna zlouporaba biljaka maka u ilegalne svrhe. Pravila se ipak razlikuju od zemlje do zemlje i mogu se odnositi i na male uzgajivače, pa prije sjetve provjerite lokalne propise. Ako biste željeli makom zasijati veću površinu morate pribaviti dozvolu.

Kako uzgajati mak

Mak, latinski Papaver somniferum, je jednogodišnja biljka koja dorasta do visine 1,5 m. Svrstavamo ga u porodicu Makovki (lat. Papaveraceae).

Biljka maka cvjeta tijekom lipnja - kolovoza. Plodovi maka su čahure tzv. makove glavice. Imaju kuglasti ili stožasti oblik i blago su spljoštene. Kada su makove glavice zrele mogu se otvoriti između zraka žiga ili ostaju zatvorene. Biljka maka pčelama osigurava dovoljno peludi, ali nije za njih medonosna.

Mak uzgajamo isključivo iz sjemena koje sadimo idealno u proljeće. Tijekom jeseni stoga je potrebno pripremiti tlo za sjetvu. Sjeme maka sadimo na vrijeme u proljeće, ali tek tada kada je gornje tlo presušeno. Najkasnije mak sadimo tijekom travnja. Sjeme postavljamo na međusobnu udaljenost 30-40cm, u dubinu 1,5 - 2cm. Za uzgoj maka je pogodno pjeskovito-glineno tlo s dovoljno hranjivih tvari. Nepogodna su teška glinena tla i mjesta s visokim nivoom podzemne vode.

Najbolji predusjev za uzgoj maka su mahunarke, odnosno okopavine koje su gnojene stajskim gnojem.

Berba makovih glavica

Tijekom razdoblja rasta, od sjetve do cvatnje, biljka maka zahtijeva vlagu, ali ne treba puno topline. Kasnije se uvjeti za uspješan uzgoj maka mijenjaju, od cvatnje do zrenja makovih glavica najpovoljnije je toplo i suho vrijeme, s dovoljno sunca, jer svjetlo potiče rast sjemena. Tijekom cijelog vegetacijskog razdoblja mak okopavamo i uklanjamo korov iz njegove blizine.

Berba makovih glavica

Beremo zrele makove glavice u kojima sjemenke pri protresanju šuškaju. Makove glavice režemo zajedno s 10-15 cm stabljike. Sušimo ih pod krovom i tek nakon potpunog sušenja odrežemo makovu glavicu u gornjem dijelu ispod krunice te istresemo sjemenke. Dobro osušene sjemenke maka ne smiju mijenjati boju nakon istresanja iz makove glavice.

Najkvalitetniji je ručno istresen mak jer sjemenke nisu oštećene i zato ni pri duljem skladištenju ne postaju gorke. Pazite na oštećenje sjemenki, sjemenke sadrže do 45% ulja. Prilikom sušenja sjemenki ulje se oslobađa, zatim oksidira i time se makovo sjeme kvari.

U nekim slučajevima beremo i latice makovih cvjetova koje postaju dio čajnih mješavina. Možemo ih brati samo za suhog vremena i samo cvjetove koji su upravo procvjetali. Zatim ih sušimo u tankim slojevima jer su skloni začarivanju.

Osušene latice maka koristimo za pripremu čaja koji pripremamo tako da 2 čajne žličice osušene mješavine zalijemo s 250 ml ključale vode. Ostavimo da se ocijedi i mješavinu procedimo.

Makovo mlijeko i makovo ulje

Sjemenke maka sadrže 20% proteina, 40% masti (posebno gliceride stearinske, palmitinske i linolne kiseline), 4,5 g vlakana, vitamine - uglavnom vitamin E i mineralne tvari poput magnezija, kalcija i željeza.

Istraživanja su pokazala da sjemenke maka imaju vrlo značajan sadržaj mineralnih tvari kao što su kalij i kalcij, kao i fosfor, cink, magnezij, bakar, željezo, mangan i aluminij. U 100 grama suhih sjemenki maka nalazi se 9,76 mg željeza i do 1400 mg kalcija. Istovremeno makove sjemenke sadrže morfij koji može činiti do 20% opijuma, što djeluje sedativno na nervni sustav, ublažava nadražajni kašalj i crijevnu peristaltiku te, naravno, ublažava bolove.

Kaže se da je redovita konzumacija maka važna u prevenciji osteoporoze, istovremeno povoljno djeluje na stanje kose, noktiju i zuba. Lijek preventivno djeluje i kod migrene, utječe na psihu - smiruje um i tijelo, pomaže kod reumatizma ili kroničnog umora. Lokalno možemo koristiti mak u obliku ulja koje je jedan od sastojaka ljekovitih kozmetičkih pripravaka.

Od sjemenki maka možemo pripremiti - iscjediti makovo ulje koje nalazi svoju primjenu u gastronomiji, kozmetici, medicini ili slikarstvu. Ulje od maka vrlo je korisna tvar za ljudsko zdravlje zbog svog sadržaja polinezasićenih masnih kiselina kao što su linolna kiselina, oleinska kiselina, palmitinska kiselina i druge.

U kozmetici je ulje od maka sjemena dio mirisnih masti, regeneratora i hidratantnih krema, a u medicini se jodirano makovo ulje koristi kao kontrastno sredstvo.

Poznata je i sve raširenija priprema makovog mlijeka.

Recept: U bocu se stavlja mak zajedno s vodom u omjeru 1:5. Preko noći se smjesa ostavi da odstoji na sobnoj temperaturi. Ujutro se smjesa dobro izmiješa i procijedi kroz platno. Ovako pripremljeno makovo mlijeko se po ukusu zasladi medom, šećerom ili se od njega pripravi kakao.