Vrijesak je manje poznata biljka. Ali znate li da ga možete koristiti kao svježu alternativu papru?
Ukratko: Vrtni čubar (Satureja hortensis) jednogodišnja je začinska biljka oštrog, pikantnog okusa koja u kuhinji može zamijeniti papar. Sije se u rasadnik u ožujku i travnju, klija za oko 2 tjedna i naraste 15–30 cm. Voli sunce i propusno tlo, a u jelo se dodaje na kraju kuhanja.
| Visina biljke | 15–30 cm |
|---|---|
| Sjetva u rasadnik | ožujak–travanj |
| Klijanje | oko 2 tjedna |
| Razmak sadnje | 25–35 cm |
| Temperatura sušenja | najviše 35 °C |
| Eterično ulje | 0,3–2 % |
Vrtni čubar (lat. Satureja hortensis) jedna je od najstarijih ljekovitih biljaka i začina, ima karakterističan okus i miris. Možemo ga koristiti u kuhinji umjesto papra i kod ljudi koji ga iz zdravstvenih razloga ne mogu konzumirati.
Izvorno čubar potječe iz istočnog Sredozemlja, gdje raste i divlje u prirodi. U našim geografskim širinama uzgajamo ga u vrtnom bilju ili u posudi, slično kao i druge začine, npr. bosiljak.
Ljudi su čubar poznavali još u antičko doba. Rimljani su ga koristili kao začin i dodavali u biljna octa ili umake. Čubar spominje rimski pjesnik Vergilije, koji ga opisuje kao aromatičnu biljku namijenjenu za uzgoj u blizini pčelinjih košnica. U područja srednje Europe donijeli su ga tijekom 9. stoljeća redovnici. Kasnije se čubar spominje kao ljekovita biljka i začin u biljarskim knjigama iz 16. stoljeća. U 20. stoljeću postao je karakterističan začin raznih mesnih jela.
Među njegova korištena narodna imena spadaju saturejka, šubra, čibra, grahova trava ili čubrić. U Hrvatskoj koristimo naziv vrtni čubar.
Uzgoj čubra
Vrtni čubar (latinski Satureja hortensis) je jednogodišnja biljka koja naraste do visine 15-30 cm. Izrazito je sličan biljci timijana ili izopa. Pripada obitelji usnatica (lat. Lamiaceae). Voli sunčano i zaštićeno staništem s propusnim tlom bogatim humusom. Ima razgranatu grmolikastu stabljiku koja je grubo dlakava i s vremenom odrvenuje. Iz nje izrastaju sitni usko kopljasti listići.
Čubar cvjeta sitnim bijelim cvjetovima sa svijetlim nijansama obično tijekom srpnja do rujna. Stvara plodove koje nazivamo oraščići.
Biljku vrtnog čubra uzgajamo iz sjemena koje sadimo u rasadnik idealno tijekom ožujka-travnja. Sjeme sadimo plitko, na dubinu 2-3 cm i prekrivamo ga samo tankim slojem zemlje. Sjemenke čubra klijaju na dnevnom svjetlu otprilike za 2 tjedna. U toplijim područjima sjeme čubra sadimo direktno na gredicu tijekom travnja - srpnja na međusobnoj udaljenosti 25-35 cm. Biljci ne smeta nedostatak vlage, toplina i svjetlost su joj važniji. Tijekom vegetacijskog razdoblja održavamo gredicu bez korova.
Primjena čubra
Beremo list čubra na početku cvjetanja nekoliko puta godišnje (od lipnja do rujna) pomoću srpa oko 3-5 cm iznad tla, najbolje ujutro oko 8:00 sati. Ili samo lišće kontinuirano za začinjavanje jela.
Prvu berbu provodimo u srpnju, drugu u kolovozu ili prema potrebi. Prikupljenu smjesu sušimo brzo bez okretanja na temperaturi maksimalno 35°C. Dobro osušena vlat čubera gubi do 75% izvorne težine, zadržava izvornu boju i pohranjujemo je u zatvorenim posudama koje je štite od svjetla i vlage. Sjemenke čubera skupljamo kada plodovi počinju smeđiti ili ispadati.
Ljekovita svojstva biljke
Vrtni čuber sadrži 0,3 - 2% eteričnog ulja, p-cimol, tujon, cineol, terpilen, kariofilén, borneol, mircen, tanine, sluz, smolu, mineralne tvari i drugo. Cijela biljka ugodno miriše.
Čuber potiče apetit, uklanja nadutost, uništava crijevne parazite, liječi melankoliju i smiruje histeriju. Čuber dakle djeluje diuretički, antibakterijski, kao anthelmintikum (protiv crijevnih parazita) i spazmolitički. Opušta glatke mišiće i time olakšava iskašljavanje, također izaziva uzbuđenje. Njegova djelovanja možemo iskoristiti i pri liječenju rana, raznih kožnih bolesti, kao i pri aftama i gljivicama (npr. Candida albicans).
Na mjesta ujeda insekata stavljamo zgnječene svježe listove čubera. Biljku čubera dajemo samostalno, ali i s drugim biljem. Za liječenje visokog tlaka pripremamo smjesu čubera, cvijeta gloga i vlati matičnjaka. Ne preporučuje se njegova uporaba za trudnice i dojilje.
- Pripremamo čaj od vlati čubera tako da 2 žličice smjese prelijemo s 250 ml ključale vode i ostavimo 10 minuta da se kuha. Zatim čaj procijedimo i pijemo 2-3 puta dnevno. Čaj od čubera koristimo maksimalno 2-3 mjeseca.
Cvjetajuću vlat čubera možemo koristiti za izradu mirisnih vrećica koje postavljamo u ormare za odbijanje insekata (npr. buhe), ali posebno moljaca.
Čuber je papar u kuhinji
Čuber se koristi kao začin, ponekad zamjenjuje klasični papar. Ima oštro začinjen, pikantan okus i miris. Njime možemo začiniti jela pripremljena od mahunarki, krumpira, kupusa i mesa te gljiva. Karakterističan je začin pri pripremi divljači, bijelih juha od vrhnja, rajčica salate, i majoneze ili maslaca s biljem.
U jelo ga dodajemo na kraju kuhanja, najprikladniji su cijeli listovi, neusitneni, inače čuber ima gorak okus! Čuber možemo kombinirati s crvenom paprikom, korijanderom i sjemenkama gorušice. Pri njegovoj uporabi moramo paziti da ga ne dodamo previše u jelo, jer bi jelo postalo gorko. Dio je poznate bugarske mješavine začina čubrica.