Mirta obična

Ukratko: Mirta (Myrtus communis) najbolje uspijeva kao lončanica na sunčanom mjestu s 4 – 6 sati svjetla dnevno, pri sobnoj temperaturi oko 22 °C i uz zimovanje na svijetlom mjestu oko 7 °C. Nije otporna na mraz. U posudi doraste do oko 1,5 m, u prirodi do 3 metra.

Mirta obična (lat. Myrtus communis) je zimzeleni grm koji pripada porodici mirtovki (lat. Myrtaceae). Sinonimni naziv mirte je latinski Myrtus boetica. Domovina ovog grma je Mediteran, gdje se obilno uzgaja u ukrasne svrhe. Atraktivni su cvjetovi, plodovi i zapravo i cjelokupan izgled ovog grma, koji doseže visinu do 3 metra. Kao sobna biljka doraste do maksimalne visine od cca 1,5 m. Mirta nije otporna na mraz, što je glavni razlog zašto se u našim klimatskim uvjetima ne uzgaja na otvorenom. U takvim uvjetima je možemo pronaći osim na Mediteranu i na Azorskim otocima i na Madeiri, kamo je bila zavučena. Raširena je i u zapadnoj Aziji, južnoj Europi i u sjevernoj Africi. Druga sorta je i japanska mirta ili kineska mirta.

Povijest mirte obične seže sve do antike. U to vrijeme korištena je za liječenje i tretiranje širokog spektra bolesti. U antičkoj Grčkoj grane mirte smatrane su počašću i simbolom časti. U grčkoj mitologiji mirta je povezana s ljepotom i ljubavlju, stoga bila je posvećena božici ljubavi i braka Veneri Afroditi. Mirta je međutim istovremeno bila i biljka tugovanja. Iz vremena stare Grčke potječe i naziv mirte. Njezino ime potječe od riječi "myrtos" ili "myron" što znači mirisni balzam. Naziv je istinit, jer cijela biljka divno miriše.

Mirta obična je grm koji doseže visinu od pola metra do cca 3 metra, u povoljnim uvjetima može narasti i do 5 metara visine. Listovi su eliptični, sjajni, kožasti, zelene boje. Njihova dužina je cca 2,5 - 5 cm. Cvjetovi su sitni, izrastaju iz pazušca listova. Svaki cvijet ima pet latica i mnogo dugih i izraženih prašnika. Boja cvjetova je bijela. Plod mirte obične su bobice veličine oko 7 do 12 mm, s peteljkom, crne ili plavocrne boje. Okus bobica je smolasto gorak. Svaka bobica sadrži nekoliko sjemenki.

Postoji nekoliko vrsta mirti koje se međusobno razlikuju po obliku i veličini listova. Varijacije mirte obične su na primjer myrtus communis "Tarentinia", što je sitniji grm koji nakon cvjetanja stvara bijele plodove. Grane su kratke, mladi izdanci i peteljke listova su gusto dlakavi. Listovi imaju uzak jajoliki oblik. Myrtus communis "Variegata" je kultivar s šarenim listovima koji imaju žute rubove. Myrtus communis "Buxifolia" ima široko eliptične listove. Myrtus communis "Minima" je kultivar patuljastog rasta s malim listovima. Pune bijele cvjetove ima kultivar mirte "Flore Pleno". Kultivar koji potječe iz srednje Italije je myrtus communis "Italica", koji ima grane i izdanke strogo uspravne, listovi su okruglasto kopljasti, dugi cca 3 cm.

Uzgoj obične mirte

Obična mirta voli sunčano mjesto, ali podnosi i polusjenu. Boravak na sunčanom mjestu osigurat će stvaranje cvjetova, no s druge strane može doći do savijanja listova. Na svijetlom mjestu bez izravnog sunčevog zračenja mirta će imati ljepše listove, ali neće cvjetati. U bogatom tlu podnosi blagi mraz, ali u našim klimatskim uvjetima mrazevi su često jači i dugotrajniji, što bi moglo nepovratno oštetiti ili uništiti biljku, stoga se uzgaja kao lončanica. Mirtu sadite u tlo bogato humusom, bez sadržaja vapna. Zemlja bi trebala biti dobro propusna. Mirta je osjetljiva na presušivanje, stoga je zalijevajte dobro odstojalom vodom (najbolje kišnicom) u takvim intervalima da zemlja u posudi nikada potpuno ne presuši. Nakon potpunog presušivanja supstrata došlo bi do brzog presušivanja i opadanja listova. Opadanje listova prijeti i pri uzgoju na previsokoj temperaturi. Najprikladnije je uzgoj pri normalnoj sobnoj temperaturi oko 22 °C. Tijekom ljeta možete mirtu ljetovati vani na zaštićenom balkonu ili terasi. Tijekom zime mirtu je poželjno čuvati na svijetlom mjestu s temperaturom oko 7 °C. Ako mirtu zimi uzgajate na hladnom, smanjite zalijevanje, ali ako je moguće povećajte vlažnost (npr. prskanjem). Unatoč svoj brizi može se dogoditi da mirta zimi opada, što nije problem jer će u proljeće ponovno izbaciti nove listove. U proljeće mirta cijeni presađivanje u veću posudu. Mlađe biljke presađujte svake godine, starijima je dovoljno presađivanje jednom u 2 - 3 godine. Pri presađivanju ne zaboravite staviti na dno posude sloj krupnog pijeska ili kamenčića kao drenažu, kako bi voda mogla dobro odtjecati. Još jedan zahvat koji se provodi u proljeće je skraćivanje izduženih izdanaka. Biljka će zahvaljujući tome postati gušća. Mirtu se može oblikovati kao stablašicu sa stablom ili kao bonsai. Međutim, često orezane biljke manje cvjetaju. Mirta se razmnožava sjemenkama i vršnim ili stabljičnim reznicama. Sjemenke se sijaju najbolje u proljeće, kada su za to najpovoljniji svjetlosni i temperaturni uvjeti. Sjemenke sijte u propustan supstrat, istog sastava kao za odrasle biljke. Prije sjetve ih namočite na sat vremena u toplu vodu i zatim posijte najbolje na površinu supstrata, možete ih i vrlo lagano utisnuti. Najpovoljnija temperatura za sjetvu je u rasponu od 20 - 25 °C. Prvi klice pojavit će se za 20 do 60 dana. Tijekom cijelog vremena pazite na dovoljnu vlažnost supstrata.

Štetočine na mirti

Mirtu mogu napasti štitaste uši, crvci i štitaste moljice. Preventivna mjera protiv štitastih uši je dovoljan pristup svježem zraku. Na ljetnom položaju mirtu ponekad mogu napasti lisne uši koje se mogu ukloniti prskanjem sapunicom, ako ova mjera ne pomogne, upotrijebite preparat protiv insekta koji sišu i grizu (insekticid). Na lišću se mogu pojaviti i gljivične pjege na lišću i štitaste uši. Gljivične pjege uklanjate fungicidnim preparatom, štitaste uši se uklanjaju ili mehanički ili sistemskim insekticidom. Najveća štetočina ipak može biti sam uzgajivač. Ako mirti ne osigurate dovoljno vode, opadat će joj lišće, s druge strane pak nikada ne smije u posudici ostati stajaća voda, jer bi mirti počelo truliti korijenje.

Ljekovita svojstva i primjena mirte

Od mirte se u ljekovite svrhe koriste lišće i plodovi. Iz mirte se oslobađa eterično ulje myrtol koje je odlično sredstvo za pročišćavanje dišnih puteva. Čaj od ekstrakata mirte preporučuje se koristiti kod upala desni, upala sinusa i kašlja. Mirta se može koristiti i za ispiranje grla. Tinktura od mirte koristi se kod uroloških problema i upala mokraćnih puteva, jer ima snažna dezinfekcijska svojstva. Zdrobljeno lišće liječi ogrebotine, oguljene rane i posjekotine. Ponekad se koristi i pri liječenju psorijaze.

Liječenje bi uvijek trebalo trajati najviše dva tjedna, dugotrajna primjena nije preporučljiva!!!

Mirta nalazi svoju primjenu u kuhinji, gdje se njezine grančice i lišće mogu koristiti kao začin. Njihov okus sličan je okusu ploda kleke, no nešto je finiji. Sušeno lišće i cvjetovi ugodno mirišu, stoga se često dodaju u aromatične mirisne smjese. Ulje mirte dodaje se u parfeme, sapune, masti i šampone. Od nekih kultivara čak se proizvode vino i likeri.

Mirta i njezina uloga na vjenčanju

Gotovo svatko zna da je mirta popularna svadbena dekoracija, ali kako je zapravo nastala ova tradicija? Povezanost mirte i vjenčanja poznata je još iz vremena starog Grčke i Rima. Već u to vrijeme mladenci su nosili vijence od mirte na glavama. Mirtom se krasio i ulaz u dom mladoženje i nevjeste. Kod nas se mirta počela uzgajati gotovo u svakom domaćinstvu u 19. stoljeću kao simbol ljubavi i odanosti. Mladenci su na dan vjenčanja sadili izdanke mirte i zatim ih njegovali, jer se vjerovalo da ako mirta prihvati, brak će biti sretan, a ako uschne, brak neće potrajati. Danas nevjeste često nose mirtu na svadbenom buketu, na haljini, njome se krase svadbena vozila, stolovi i klupe u crkvi. Svaki svatovski gost ima na reveru ili na odjeći pričvršćenu malu grančicu mirte. I danas se mirta smatra magičnom biljkom koja mladencima donosi sreću, ljubav i plodnost.