Dekorativni kukuruz Mix

Zea mays - ukrasni mix

Kuhana, slana ili možda pečena. Kukuruz je uvijek izvrstan! Potječe iz tropskih i suptropskih područja Južne i Srednje Amerike. Biljke narastu preko 2,5 m. Korijenje prodire u dubinu 1,5 - 3,0 m. Stabljike imaju 8 - 10 članaka. Listovi su raspoređeni nasuprotno. Muška cvjetna stapka je metlica koja izrasta iz posljednjeg članka stabljike. Ženska cvjetna stapka je klip. Sorte kukuruza razlikuju se prvenstveno po visini biljaka, obliku klipova, boji zrna, okusu i svrsi uzgoja.

Šećerac (Zea mays L. var. Saccharata) je značajna vrsta delikatesnog povrća. Sjemenke sadrže mnogo šećera, vitamina B i vlakana. Na poljima se u velikom uzgaja kukuruz za zrno (Zea mays indentata). Obični kukuruz (Zea mays indurata) ima drugačiji oblik zrna, koja su kraća, tvrda i okruglijeg oblika. Kod nas se ne uzgaja. Kokice (Zea mays everta) poznajemo prvenstveno od konzumacije popcorna. Brašneni kukuruz (Zea mays amylacea) ima mekana zrna. Koristi se za proizvodnju brašna za posebno pecivo - tortille itd. Indijanski kukuruz je vrsta s manjim klasovima i raznobojnim zrnima. Radi se o ukrasnom kukuruzu koji se koristi kao dekoracija.

Kukuruzna zrna imaju visok sadržaj vitamina B skupine, i to osobito tiamina (B1), zatim biotina (B3), pantotenske kiseline (B5) i folne kiseline (B9). Svi ovi vitamini su neophodni za pravilno funkcioniranje naših organa i metaboličke procese organizma. Od mineralnih tvari u kukuruzu su zastupljeni uglavnom željezo, magnezij, cink, mangan i selen, opet nezamjenjivi mikroelementi, npr. za krvotvorbu, oksigenaciju stanica, pravilnu razinu hormona, plodnost i potenciju, zdravu kožu i lijepu kosu.

Kako uzgajati kukuruz

• Različite vrste kukuruza nikada ne sadimo u njihovoj neposrednoj blizini, može doći do međusobnog oprašivanja i zrna npr. šećerca gube svoju ugodnu slatkoću! Biljke zahtijevaju topla i vlažna tla. Sunčano stanište. Vjetroviti položaji nisu prikladni.

• Sjeme sijemo od sredine travnja do kraja svibnja izravno na stanište. Redovi bi trebali biti udaljeni oko 70 cm. Nakon nicanja prorijećujemo na 25 cm. Dubina sjetve je 60 - 90 mm (ovisno o korištenom hibridu i tlu).

• Zahtijeva topla, duboka, pjeskovito-ilovasta tla. Zahtijeva duboko obrađena tla.

• Za gnojidbu kukuruza obično se koriste organska gnojiva. Prikladna je jesenska primjena, samo na lakim tlima može se tolerirati proljetna gnojidba. Doze N 100 kg/ha, P 25 kg/ha P2O5 i K 90 kg/ha K2O.

  Šećerac zahtijeva pognojeno tlo stajskim gnojem ili kompostom u jesen u dozi 30 do 60 kg na 10m2. Prije sjetve u proljeće prignojujemo tlo dozom od 300 g kalijeve soli i 300 g superfosfata na 10m2.

  Delikatesni kukuruz u lipnju prignojujemo dozom od 200 g saletre i 250 g superfosfata na 10m2, odnosno dvaput po 200 g gnojiva NPK (u lipnju i početkom srpnja). Prikladna je i folijarna gnojidba.

• Od gljivičnih bolesti na kukuruzu se javlja snijet kukuruza. Na biljci uzrokuje okruglaste tumore koji se uklanjaju i pale prije nego se raspadnu. Povremeno se mogu javiti i hrđe, čiji je međudomaćin štavelj. Prikladna je likvidacija međudomaćina i kemijska zaštita. Biljke preventivno tretiramo fungicidima i moćimo sjeme.

  Od životinjskih štetočina na biljkama se mogu javiti npr. kukuruzni moljac. Njegove gusjenice oštećuju biljke požderom. Drugi štetočina koji se pojavljuje u lipnju i srpnju je kukuruzna sovica. Biljke protiv štetočina tretiramo specijalnim insekticidima.

  Na kukuruzu se mogu pojaviti i virusne infekcije - patuljasti rast, crveni listovi. Biljke u tom slučaju likvidiramo.

• Šećerac je prikladan za konzumaciju u prijelazu iz mliječne u voštanu zrelost. Zrna su još mekana, ali ako u njih pritisnemo noktom, mliječni sok više ne ističe. Kokice beremo kada je površina sjemena staklasta i glatka.