Zalijevanje povrća

Zalijevanje povrća

Voda - je osnovna sastavnica biljaka i okolnog okruženja. Opskrbljuje biljke hranjivim tvarima u obliku kisika i vodika. Najvažniji izvor vode su oborine. Oborine padaju na tlo u obliku kiše, snijega, inja i rose. Najobilniji izvor zalijevanja je kiša, ponajviše u proljetnim i kasno zimskim mjesecima.

Pri suvišku zalijevanja biljke upijaju vodu i nastaje u njima pretlak koji uzrokuje pucanje ili raspucavanje biljnog tkiva. To se događa posebno kod rotkvice, kelerabe, rajčice i mrkve. Pri nedostatku vode slabi stanično tkivo i dolazi do venuća biljaka. Biljke koje pate od suše gube svoju kvalitetu - postaju gorke (salata), tvrde (keleraba). Pri duljem trajanju suše biljke se suše i odumiru.

Biljke osjetljive na nedostatak zalijevanja su:

• plitko ukorijenjeno povrće (rotkvica, špinat, salata, krastavci)

Naprotiv, biljke koje bolje podnose suhu klimu su:

• dublje ukorijenjeno povrće (kukuruz, peršin, crni korijen, mrkva i mahunarke)

Klimatski uvjeti u Hrvatskoj nisu dovoljni za većinu uzgajanog povrća. Oborine su minimalan dio potrebnog zalijevanja biljaka. Zalijevanje za biljke svaki vrtlar mora ekonomično promisliti. Može se, naravno, zalijevati vodom iz lokalnih izvora. Ako imate u blizini vrta potok. Važno je također skupljati kišnicu u bačvu. Idealna je kišnica iz grmljavine. Mekana je, visoko oksigenirana i sadrži atmosferski dušik. U kišnici se lako otapaju minerali sadržani u tlu.

Biljkama odgovara odležala kišnica i to je također ekonomičniji način zalijevanja. Bačva/spremnik za skupljanje kišnice OVDJE. Ako imate manje vode (na vikendici itd.), tada treba dati prioritet i redovito zalijevati biljke koje zahtijevaju redovito zalijevanje.

Ako uzgajate toploljubive biljke, preporučujemo vam da obojite bačvu crnom bojom kako bi se prikupljena kišnica dobro zagrijala. Tla za uzgoj povrća trebala bi imati 55-75% vodnog kapaciteta tla.

Ako nastane veća suša u vrtu i prisiljeni smo zalijevati vodom iz vodovoda, bolje je vodu prethodno napustiti u bačvu i ostaviti da se zagrije. To je zato da iz vode ispari klor i voda se oksigenira. Voda izravno iz vodovoda je hladna i tvrda. Nije prikladna za izravno zalijevanje.

Biljke ne zalijevamo onečišćenom vodom. Ako zalijevate vodom iz potoka, provjerite da se u njega ne ispuštaju štetne tvari.

Najviše navodnjavanja zahtijevaju kupusnjače. Redovito zalijevamo korabice, rani kupus, kineski kupus i cvjetaču. Od plodovitog povrća posebnu pažnju posvetite rajčicama i krastavcima. Od korijenastog povrća najviše navodnjavanja troše rotkvice i celer. Lisnato povrće zadovoljavaju uobičajene oborine, dodajte vodu samo salati koja može postati gorka zbog nedostatka navodnjavanja. Špinat i cikorija su otporniji. Izdrže bez redovitog zalijevanja.

Lukovicama koristi zalijevanje u prvoj polovici vegetacije. Čim lukovice počnu sazrijevati, odgovara im suša okolina.

Češnjak je najmanje zahtjevan za navodnjavanje. Poriluk zahtijeva redovito zalijevanje tijekom cijelog rasta i sazrijevanja.

Mahunarke zalijevajte samo pri dugotrajnoj suši.

Zalijevamo - načini

Navodnjavanje dijelimo na nekoliko tipova prema načinu zalijevanja

• površinsko navodnjavanje - poplavljanjem ili prelivanjem - ovaj tip navodnjavanja koristi se kod kupusnjača, rajčica, ranog krumpira i paprika. Prvenstveno kod biljaka uzgajanih na većim razmacima. Kod ove metode zalijevanja dovoljno je iskopati brazde oko biljaka.

Ako vam ovaj način navodnjavanja i uzgoja odgovara, tada na grebenima brazdi možemo uzgajati i korijenasto povrće. Uzgoj na vrhu brazde ima svoje prednosti. Zahvaljujući ovom uzgoju korijenima biljaka pristupa zrak. Nedostatak ovog uzgoja - odnosno navodnjavanja je da ako su brazde predugo, voda možda neće stići do kraja gredice.

• ručno zalijavanje - kantama - pokazalo se učinkovitim u malim vrtovima. Radi se o vrlo zahtjevnom načinu zalijevanja. Zalijavanje kantama je ipak najučinkovitije u plastenicima, folija tunelima, staklarnicima i drugim pokrivenim uzgajalištima. Zalijavanje kantama stručno - kako bi voda došla do korijena biljaka - trebali bismo dati na 1m2 - 2x10l vode, odnosno dvije desetolitarske kante vode.
• zalijavanje crijevom - popularan je i uobičajen način zalijevanja. Štedi vrijeme i "izvučene" ruke od kanti. Ovakvo zalijavanje prikladno je i za veće površine vrta. Ako imamo dovoljno vode, možemo za suhog vremena zalijevati i rani krumpir u razdoblju kada stvara gomoljike. Bit će tako veći i rodniji. Uz vrtna crijeva koristimo različite nastavke, ovisno o tome što ćemo upravo prskati.
• podzemno zalijavanje - zahtijeva veće financijske troškove. Prednost ovog sustava je prije svega višenamjenska uporaba. Potrebno je od cijevi ili crijeva osmisliti i postaviti pomno razrađen sustav za navodnjavanje. Poželjno je kada se zaliha vode za ovaj sustav nalazi na višoj poziciji. Spremnik na krovu za kišnicu i sl. U crijeva-cijevi potrebno je izbušiti otvore promjera 2mm-5mm na razmaku od 10 cm. Cijevi položene u zemlju pokrivamo najprije slojem pijeska, kako se otvori ne bi začepili. Pri ovom zalijevanju površina gredice ostaje suha i rahla. Voda se ne isparava i ostaje kod korijena biljaka.

Zainteresirao vas je ovaj članak? Podijelite ga s prijateljima na Facebooku!

Autor: Hana Michalíková